Црне су њихове птице орале облаке беле И плаво небо звуком цепале на два дела Од страха, све су лале, тога пролећа свеле И мртва остаху тада многа млађана тела.
Деца стављаху шаке на мале уши своје Сузе крупније беху од цвета хризантеме И птице међу лишћем престале су да поје Молитвама су жене кратиле страхотно време.
Над Србијом се Луцифер борио с Анђелом Белим Његова војска беше сва од ватре и гвожђа У неједнакој борби ни ваздух не оста целим Падаху камене кише ко зрна сувога грожђа.
Ту смо да клијамо, да редове збијамо и да се не дамо. Ту смо понос да ширимо, њиве да риљамо и да се не предамо.
Ту смо на ветру експлозија, под громовима бомби, под муњама неистине. Ту смо разум да засија, зора да сване, неправда да се укине.
Ту смо све да издржимо. И уједе и налете и бес. И бомбе и челик и смрт. Ту смо погледима да их пржимо за проживљени стрес. Ту смо да чекамо обрт.
Ту смо, ни бомбе нас избрисати неће. Наши су корени широки и дубоки. Наша крв је ову земљу натопила. Ту смо. У Србији је сад пролеће. Ништа нам не могу злотвори, суза их наша све потопила.
Dan je platno, okolnosti su boje, a ti si umetnik. Postoji jedna izreka koja kaže: “Postoje samo tri boje, deset brojeva i sedam nota; važno je ono što činimo s njima.”
Jedan poznati čovek imao je tvrđavu, zvanje, znanje, pa ipak, nije bio siguran da će to biti dovoljno da osvoji srce jedne posebne devojke. Imao je pred sobom samo praznu dolinu i ideju.
Živimo u eri površnosti u svakom aspektu života. Uspeh se izjednačava sa što dužim brojčanim nizom na bankovnom računu.
Ako je uspeh vezan za bogatstvo, kako to da mnogo loših ljudi ima nezamislivo puno para i materijalnih dobara?
Novak Đoković – srpski vitez – osvojio je najveći broj titula, oborio najviše teniskih rekorda, ima najviše nedelja provedenih na mestu broj jedan i taj niz se i dalje nastavlja. Rekorder je u najačem parametru teniskog kvaliteta – broj osvojenih Grend slem turnira (do sad 24).
Mnogi mu osporavaju titulu najvećeg tenisera svih vremena jer daju prednost njegovom rivalu. Parametar po kojem se daje prednost najvećem rivalu Novaka Đokovića je lepota stila igre istog. Ironija, zar ne?
Uspeh Novaka Đokovića je bezvremenska priča koju priča celom svetu sa reketom u ruci, ženom Jelenom i porodicom.
Vraćamo se na pitanje s početka. Šta je onda uspeh ako se on nikako ne može izjednačiti sa novcem, imovinom i titulama koje imamo?
Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo se vratiti u daleku prošlost i oživeti jednu legendu.
Do dan danas nije poznato ko je izgradio srednjovekovnu tvrđavu Maglič smeštenu nedaleko od Kraljeva u dolini reke Ibar.
U toj tvrđavi živeo je pravi vitez. Njegova najlepša “bitka” je bila bitka za ljubav.
Kralj Uroš je bio treći sin Stefana Prvovenčanog. On je glavni junak naše priče, priče koja oživljava vreme pravih vrednosti.
Kada bi postojala vremenska mašina i mogućnost da se izabere vreme, godina i destinacija puta kroz vreme, ja bih ukucao 14. vek i tvrđavu Maglič.
Ovaj grad – tvrđava – se nalazi na strmoj litici nad Ibrom i dobio je naziv po magli koja se često spuštala do njegovih temelja.
Bio je nepristupačan za neprijatelje. Podseća me na gnezdo koje prave ptice za svoje buduće potomke kako bi se izlegli u sigurnosti i odleteli na krilima “orlovskim”.
Da bi “podigao” maglu i stvorio prvu srpsku srednjovekovnu državu, pogled kralja Uroša je dosezao čak do Francuske.
Tamo se nalazila ljubav njegovog života – francuska princeza Jelena.
Kako bi osvojio Jelenino srce, kralj Uroš imao je samo praznu dolinu i ideju kao što smo već spomenuli.
Kako je buduća princeza rođena i odrasla u Provansi – regiji poznatoj po lavandi – Uroš je naredio da se duž doline Magličke tvrđave posade jorgovani kako bi u punom cvatu njegovu princezu iznova podsećali na njen rodni kraj.
Jorgovan kao cvet simboliše prvu ljubav. Ovim činom kralj Uroš je svojoj budućoj ženi poslao jasne poruke da on stvara srpsku Provansu za nju i da
će njegova ljubav prema njoj uvek biti prva i jedina. Kasnije su se iz te ljubavi rodila dva sina – Dragutin i Milutin.
Jelena je takođe “procvetala” kao ovi jorgovani u dolini srpske države, dajući joj prosperitet u kulturnoj sferi života. Njenim uticajem na dvoru stvorena je prva biblioteka. Takođe, podsticala je prepisivanje knjiga po manastirima, a samim tim i razvoj pismenosti.
Svih sedam kula Maglič grada su sačuvani do današnjeg dana. Ono što se sagradi na temelju ljubavi ostaje za sva vremena. Jedino ljubav ne umire, ostaju njeni spomenici i prkose rubu vremena.
Jedino je ljubav večna, a ta ljubav je Bog. Koga god dotakne ta ljubav i on postaje deo večnosti.
Dakle, koja je tajna uspeha? Najveće bogatstvo je porodica. Porodica je stub društva. Ona je u temelju prve srpske srednjovekovne države – Maglič.
Ljubav, rad i vizija četriri člana porodice kralja Uroša, Jelene Anžujske i njihovih sinova Dragutina i Milutina doseže do nas. Mi postojimo na neki način zbog te ljubavi i vizije.
Dan je platno, okolnosti su boje, a ti si umetnik. Postoji jedna izreka koja kaže: “Postoje samo tri boje, deset brojeva i sedam nota; važno je ono što činimo s njima.”
Dragi čitaoče, ti si na potezu! Ako imaš praznu “dolinu” i ideju, zaspi je semenom “jorgovana” jer tako se piše istorija koja nikad neće biti izbrisana!
Knjiga „Svetski bol“ autora Saše Milivojeva je poetsko remek-delo koje nas uvlači u suštinu ljudske patnje i traume širom sveta. Kroz stihove na srpskom, arapskom i engleskom jeziku, Milivojev istražuje ne samo bol pojedinca, već i kolektivnu patnju čovečanstva. Njegova poezija nije samo ogledalo stvarnosti, već i katalizator za promene – poziv na empatiju, razumevanje i akciju u stvaranju boljeg sveta. Kroz ovu zbirku, Milivojev nas podseća na našu zajedničku ljudskost i odgovornost prema svima koji trpe, ističući važnost dijaloga i solidarnosti kao put ka istinskom razumevanju i isceljenju.
У просторијама СПС-а у Крушевцу, Обилићева 30, одржаће се 23.06.2023. године у 18-00 часова ВЕЧЕ РОДОЉУБИВЕ ПОЕЗИЈЕ под називом ВЕРУЈ У СЛОБОДУ, посвећено борби за слободу Срба на Косову и Метохији. Програм ће организовати Удружења песника Србије – ПоезијаСРБ у сарадњи са СПС-ом Крушевац. Програм ће водити Данијела Јевремовић. У програму планирамо да учествују песници чланови Удружења песника Србије – ПоезијаСРБ са седиштем у Крушевцу и њихови чланови из Ћићевца и Бруса. Присутне ће поздравити и Синиша Максимовић, председник ГО СПС Крушевац. За музички тренутак биће задужени Љубиша Боровац и Дејан Живковић.
ВЕРУЈ
Веруј у боље дане и кад сунца нема, кад магле долинама шетају.
Веруј и кад те погледима прже, мислећи да те греју. Веруј да нове наде изгревају и топлина из снова ниче.
У просторијама СПС-а у Ћићевцу, 10.6.2023. године одржано је ВЕЧЕ РОДОЉУБИВЕ ПОЕЗИЈЕ под називом ВЕРУЈ У СЛОБОДУ, посвећено борби за слободу Срба на Косову и Метохији. Програм је организовао и водио Боривоје Бора Видојковић, члан Удружења песника Србије – ПоезијаСРБ у сарадњи са овим удружењем и СПС-ом Ћићевац. У програму су учествовали чланови Удружења песника Србије – ПоезијаСРБ са седиштем у Крушевцу: Љубодраг Обрадовић, Данијела Јевремовић, Аријана Хинић, Мирослав Мирко Стојадиновић, Милан Марковић Лака, Боривоје Бора Видојковић, Бранко Ћировић Ћиро, Мирослав Кркић, као и сарадници и пријатељи овог удружења из Крушевца Вељко Стамболија и Љубиша Шапоњић. Данијела Јевремовић је прочитала једну песму Градимира Карајовића, члана извршног одбора ПоезијеСРБ који због болести био спречен да присуствује овом митингу поезије. Своју поезију говорили су и Миодраг Глигоријевић Миган из Параћина, Томислав Симић Калпачки из Крушевца, као и Хране Милојковић и Љубишљ Вељковић из Соке Бање. Присутне је поздравио и Горан Мацић, председник СПС Ћићевац, а завршну беседу одржао је академик др Раде Биочанин из Крушевца. Били су приситни и Синиша Максимовић и Горан Ћирић из СПС-а Крушевац. За Музички тренутак били су задужени Љубиша Боровац и Дејан Живковић, који су одабрали одличан репертоар.
На данашњи дан, догодиле су се нестварне муке. Убиле су пуно људи, деце, те њихове злотворске руке. Били смо мала земља, никоме сметали нисмо, а они су нас напали, причали да криви смо. Брутални напад, без иједног
јединог разлога, десио се тада, и разлог томе не зна се ни сада. Никоме сметали нисмо. Били смо земља мала, са доста великих људи, добрих срца, и то храбро срце и данас у Србима куца. Нисте имали дозволу, нико вам дозволио није, да рушите снове наше, нико вам дозволио није да вас се деца плаше. Настави са читањем “ДА СЕ НЕ ЗАБОРАВИ – Анђела Павловић”