SRCE ČEKA-Miroslav Krnjeta

Hoću da ljubim tvoje oči
želim tvoje usne da dodirujem
srce moje ljubav da ti toči
kroz život sa tobom da putujem.

Kraljice čeznem da te gledam
čekam te uz uzdahe srce da ti predam,
mesto prstena poklanjam ti vrt nežnosti
gde ćemo poljupcima krunisati ljubav u starosti.

Neću samo telo i požudu
talas koji dođe i prođe,
želim da te milujem kad imaš kosu sedu
dve verne duše spojene su voće najslađe.

Dođi mi da spavam u tvojoj kosi
vetar ljubavi na zvezde nek nas nosi
gde samo čista ljubav postoji,
doleti golubice jer poljubac vreme ne broji.

Ženu toplog osmeha koja ljubi
pogledom voli plamen,ljubav ne gubi,
laticu meku zovem pruži mi ruke
zagrlimo se ljubavi,moje srce verno čeka.

Arsenije Loma-Miroslav Krnjeta

Kroz vatre si gazio
sa sabljom se rodio,
sve šume,reke,planine,
pevaju ti pesmu srbine.

Barjake svetosavlja srbijom podigao
borbama zulumćare kumbarama oterao,
svaka zora krvava ti bila
sabljama sekao sultanova krila.

Rudnik planino šalji orla
pretekao junak barut groma,
vetrova sloboda,Takovo,Topola,
okove skida Arsenije Loma.

DOLINA-Miroslav KRNJETA

Mesto skriveno od sveta
gde sunce ljubi i mirišu polja,
to je dolina večnog deteta
tu vlada mašta pobeđuje volja.

Plavi potoci krase dolinu
ptice,drveće sve se smeje
dete trči kroz plavu detelinu
tu večno sunce greje.

Tu se dete stalno igra
vreme ne čini svoje,
rasteš a ostaješ čigra
godine se ne broje.

Tu je sreća leptirov let
čarobni mirisi šumske doline,
svi se grle i ljube cvet
dete,pčela,lane,zec,
poskakuju od miline.

Dolina lepog nepoznatog cveća
ovde cveta osmeha sreća,
tu nema samoće i starosti
igra pobeđuje uz melodije
Božanske radosti,

UNA-Miroslav Krnjeta

Kosim travu u julsko podne
sečem staze zarasle neprohodne,
kosa peva senica cvrkuće
Milane,dušo Une kosiš oko kuće.

Pijem vodu sa hladne Une
slušam srce plave reke
sećam se pesme bakine
o dvoru i crkve daleke.

Vodenica iza vrba melje
ćuk javlja dan se gasi,
sa vrapcima sutra u polje
gde se čuju Une glasi.

 

TEBI OKAC-Miroslav Krnjeta

Noć klizi niz Zemun
zvezde ljube dunavske obale,
dve duše na reci procvetale
na mesečini nosi ih ljubavni čun.

Dala si mi ruku pored dunava
dodirom ostvarili željeni san,
taj nezaboravni poljubac beskrajan
na mome krilu srce tvoje spava.

Sutra za nas nije postojalo
za tu noć,taj poljubac srce je kucalo,
ljubio sam ti uspavane okice
gledao i mazio crvena golubice.

Pala si na moja ramena
dobio sam poljubac života,
dunav pamti zvezdanu noć
teče rekom uspomena za sva vremena
zorom smo isplovili na zlatni horizont
zaljubljeni caklile nam oči kao dijamant.

OKOVI U NOĆI-Miroslav Krnjeta

Crno kamenje pritiska um
hiljade misli srce uzburkalo
noćas mi je tama kum,
drhtim izdaje me telo.

Kakva jeziva paklena noć
sedim izgubljen spuštene glave
ščepala me užasna nemoć
strahovi u duši borave.

Ne ostavljaj me noćas anđele
molim te dođi pored mene sedi,
misli furije rado bi me pojele
anđele zaštitniče pomozi,haos pobedi.

Kroz prozor ulaze svetla zraci
sviće zora nestaju pomračine koraci
okovi uma,bastilja duše izgorela,
anđele tu si Bogu hvala.

 

DUHOVI-TROJICA-Miroslav krnjeta

Voskrese Hrist sa Krsta
oblaci ga predali u zagrljaj
milostivom Ocu u nebeske
kolevke sjaj,
tamo gde je ljubav čista.
Ostalo tužnih dvanaest suza
dvanaest Hristovih reka
Gospodnjih reči ljubavi lepeza,
nebeskih sluga rajskih besednika.
Svaka rana je reč Jerusalima
teći će kroz važa usta
vetrovi Jevanđelja nosiće ih
na kraj sveta,
sa silom Heruvima i Serafima.
Čekajte deco Apostoli svetlog krsta
silazi sila sa Božijih stepenica,
Duhovi sveprisutni i Sveta Trojica
kazuju sejte Jevanđelje rajskim vetrovima
putem
Gospodnjeg prsta.
Jer bez daha Jerusalima
prazan drum bi ostao Apostolima,
o Sveta Trojica palite svetlo
ugasite Jevanđeljima tamu i zlo.
Dolazi vreme neće biti
čovek ni gladan ni gubav
verujem konačna reč je ljubav.
Gajimo ljubav,veru,nadu,
Duhovi nam u domovima mir sade
ruža Jerusalima ne cveta u hadu
Gospod traži vrt u duši kristalne vode.

ZEC-Miroslav Krnjeta

Vidi u gradu zec
peva i mrsi mreže,
glođe u parku mali kepec
kiti laži a pravi mećave.
mali veliki zec voli sokake
porastao probio strahova magle
vidi ga ,penje se na nebeske čardake
slini uz kuće prevelike cigle.
gle zeke na vrh tašmajdan planine
pa sada soli oblake
i baca kišu na mirise borovine.
Nemoj zeko pa ti si glodar
ne traži drugima postojanje
jer si ti mali kupusar
a daleko si ti od vaseljenje.
za tebe su štap i šargarepa
ne možeš biti sultan,
jer orlovima pripada megdan
a tebi livadice i rupa.
I ne gledaj u visine
jer se prodaješ za šaku deteline,
dole uši mali zeko
i ne prosipaj mi ti mleko.
Mali prijatelju smanji gas
idi brate na kukavice aerodrom,
nađi kompas u srcu zeko
nisi ni pevač a nisi ni grom.
ti bez ožiljka prodani zeko
mala umišljena fleko,
Za nebesa si mnogo mali
komarci su veći trag ostavili.
Zato idi brate kući
i ostavi se zvezdanih noći.

OHRIDSKI PROLOG-NIKOLAJ VELIMIROVIĆ-Miroslav Krnjeta

Ognjeni čoveče,proroče Ilija,
što na zemlji sjajem nebeskim prosija
i molitvom svojom Gospodu ugodi
ta zatvara nebo,s neba oganj svodi,
sve pomoću Božje desnice prejake.
Ti karaše ljude zbog vere im mlake
ti revnova silno za Boga živoga,
pa te crkva slavi ko proroka svoga.

Car te ne ustraši,carica još manje,
Gospod Bog je tvoj car,i tvoje imanje,
nit o jelu brinu niti o pijenju,
ti si sav predan beše Božijem Proviđenju.
Bez straha od nikog,ti strah beše svima.
Ko lav silni što je strah malim mišima.
Ti revnova silno za Boga živoga
pa te crkva slavi ko proroka svoga.

Proslavi te Gospod kao malo koga
jer i ti proslavi Gospoda Živoga,
oganj Bog ti posla da upališ žrtve
silu On ti dade da vaskrsneš mrtve.
Dela tvoja moćna sav svet zadiviše,
ti dušom i telom beše živ i ceo,
zato smrt nemaše u tebi udeo.
Proroče ognjeni,i duhom i telom
Slava!kličemo ti sa dušom veselom.

OHRIDSKI PROLOG,NIKOLAJ VELIMIROVIĆ-Krnjerta Miroslav

Prečistoj Devi mi se klanjamo
i milost Božju kroz nju iskamo.
U slavi večnoj  ona se blista
i za nas moli Gospoda Hrista.
Molitve njene pune su sile
molitve majke Sinu su mile.
Ona sve voli što Sin njen stvori
molitvom za sve svećom gori,
i svuda stigne da molbe čuje,
svuda da blaži gde tuga truje.
Ime je njeno slast bolesnima,
ime je njeno bič demonima.
Krst i Marija gde se prizovu,
tu hrabrost daju i snagu novu.
Prečistoj Devi mi se klanjamo
i milost Božju kroz nju iskamo.