LA(U)F(ER) – Nikolina Perić

Otac je imao sina
Nastupila je tišina
Jer ga dugo nema
On će se vratiti
Hoće li jednako patiti

Na istom tlu laži
Kojima se bude draži
Gde je nad dušom
Onaj što priznaje bitke
Samo za tela užitke

Dok kupa se u krvi
Bog je iznad njega, prvi
Zadovoljan sušom
Samo ko mu stope prati
Istinski se bogati

I ne truli
Kada se koža guli
Jer ne ume dići sebe
Preko sile Više
Već putevima raja diše

I kada posrne
Ponizno se osvrne
Kao ždrebe
Što se ne oholi
Ni kada sve ga boli

Otac je imao sina
Nastupila je tišina
Jer ga dugo nema
On će se vratiti
Hoće li jednako patiti

(C) Nikolina Perić

Kategorija: Mladi pesnici

(NE)OTOPLJAVANJE

Pauza
Prikoči, svete
Gužvava vrteško
Jenjava ti svaka cvatnja
Dok te grli kvazi sneško

Bez suza
Navuci oči, dete
Ledeno je doba teško
Kičmu ti savija patnja
Uz drhtavih zuba smeško

Može li se ščepati vetar
Kada se lavina pokrene
Možda bude kasno
Za obasjati smrznute vene
I pustiti topao dah u etar

Letite bezbrojni kilometar
Nozdrve vam ne crvene
Tada nam postaje jasno
Kad um van planete skrene
Ledite svaki njegov metar

Ćutanje trubi
U crno nas oblače
Misao ka patosu povlače
Nastavljamo da dišemo
Nas ja ubi

Vera nadu gubi
Zaboravljamo kako se plače
Obraz nam svlače
Na čisto ne mirišemo
Zemlja takve ljubi

O(D)DUŠEVLJENJE

Na čiju stranu stajemo
Kada jedinka u duševnoj borbi
Šake ponese u jednoj torbi
Dok kolektivno nestajemo

Čemu teži naše nadanje
Kada um nam crnilom sedi
Oslikavajući pejzaž naroda koji bledi
Dok mu se bliži stradanje

Šaljemo velike među oblake
A nas samih već nema
Dok bivamo anatema
Pretvarajući se u božjake

Gluvonemi smo na mit o slobodi
Dok smo laki na snu
A da li se budimo na dnu
Kada košmar jave nas pogodi