KAO IZVAN PROSTORA – M. Popović

 

 

Negdje iza nečeg
žubori grad
ti krajičkom oka bilježiš
oblik izloga davnog

Treperila si kretnju
niz ulicu za purpurom
za glasom koji ti je 
šapnuo ime

Negdje iza nečeg
u dubinu podneva
ispraćaš sliku
ljetnih tramvaja

Pamtiš, svakoga lipnja
bdiješ u centru
tamo gdje osluškivali smo
naša tijela, tamo gdje
zorile su
tvoje grudi

Negdje iza suze
koju nijemo spuštaš
i gledaš niz obronke ljeta
miris je krizantema

A ja sam bio
već daleko niz bulevar
sjene su se naše
izdužile u perspektivi
kao izvan prostora
iza kojeg je tutnjio grad
kao krv
u našem krvotoku

 

199 ПУТА ПРОЧИТАНО

“PIŠI KNJIGU U MOJOJ VIKENDICI”… – Mirko Popović

 

…planinar  Apolon mi reče

Sve tu ti je, kaže. Želja pitka u tišini,
mir u lišću, budan vrbik pripitomljen.
Klorofilom napojeno drvlje divlje,
djetelinom optočen je tih puteljak,

zvuk i vrijeme. Настави са читањем ““PIŠI KNJIGU U MOJOJ VIKENDICI”… – Mirko Popović”

187 ПУТА ПРОЧИТАНО

RASKRIŽJE – M. Popović

U proljeća htjela si
za povorkom godina
za drhtajima iščezlim
U ljeta željela si
snove pustopoljinom
pretvoriti u riječi
U jeseni snivala si
kiše sjećanja i čeznula
za cedrovima
i čamot cijedila
iz gnijezdā pod srcem
U zime bolovala si
listanje gora i šutjela
osmijehe nada

Настави са читањем “RASKRIŽJE – M. Popović”

245 ПУТА ПРОЧИТАНО

NAVIKE BEZ POKRIĆA – M. Popović

 

 

Poštujući naviku još svraćam
u staru aleju na Keju pet
na serviranje čaja 
sa uspomenama
i onim zvijezdama u dubini
plave rijeke gdje brojali smo
ostavljene godine
Gdje si sada 
dok u srcu grada šumore 
moje samoće   Настави са читањем “NAVIKE BEZ POKRIĆA – M. Popović”

183 ПУТА ПРОЧИТАНО

OKRAJKOM VIDNOGA POLJA – M. Popović

Tek ujesen svijetli Izabelino lice
Kao rijeka izdužena prema istoku
Večeras debele sjenke sjede po slikama
Po njenoj zaustavljenoj ruci s kistom
U obrisima radne sobe
Otkrit ću vam tajnu – to je opet potonula
U magline i svojevrsne tuge, u jesenje
Izohipse uplovila kao pustinjak
U betonskoj pećini devetoga kata
Kao listopadna struna s mimikom riječi:
Bože, kako je tužno bez djece Настави са читањем “OKRAJKOM VIDNOGA POLJA – M. Popović”

164 ПУТА ПРОЧИТАНО

NOĆ U ĐENOVI, 3 – M. Popović

 Dugo u noć razgovaram 
 S djevojkom crvene kose
 Nad našim pokretima osmijesima 
 Riječima grimasama 
 I inim gestikulacijama 
 Smiješi se milijun zvijezda
 Zori sudbina sljedećih zajedničkih dana 
 Koji kao da se već razlijevaju 
 Na dječakovom licu 
 Dok nas sa slike nepoznatog autora
 Promatra kao što riječi promatraju čitatelja
 Настави са читањем "NOĆ U ĐENOVI, 3   –   M. Popović"
225 ПУТА ПРОЧИТАНО