OD KADA TE NEMA – Jasmina Dimitrijevic Srbija

OD KADA TE NEMA

Od kada te nema i vreme je stalo,
kažaljka na satu ne kreće se više.
Uspomene čuvam,ali ih je malo,
s pokidanog lanca perlica se njiše.

Zanemela pesma  gramofonu starom.
Iznemogli vergl niko da zavrti.
Okrečem se tužna za ljubavnim parom
što nasmejan srećan ,smetove proprti.

Настави са читањем “OD KADA TE NEMA – Jasmina Dimitrijevic Srbija”

MRTVI SU NAJBOLJE DRUŠTVO – Jasmina Dimitrijević

MRTVI SU NAJBOLJE DRUŠTVO

Svetlucaju kapi kiše dok mermernom pločom klize,
k`o da se iz staklastih očiju gorka suza sliva.
Sudbina te vrti u krug,pravi životne reprize,
da jedan nesrećnik stoji pred drugim što tu počiva.

Znam da bi puno rekao ,al` usta ostaše nema.
Samo me sa izbledele slike prazni pogled prati.
I dok se tako gledamo u meni živi dilema
da li će tvoja prošlost znak mojoj  sadašnjosti dati

Neću čitati sa slike kakav ti je život bio.
Sebično ću pričati kako se moj nesrećni ruši.
Neću želeti da znam šta si ti pokojniče snio,

podeliću sa tobom sve ono što nosim na duši.
Shvatam dok ovde pred tobom  provodim zadnje minute,
mrtvi su najbolje društvo,samo slušaju i čute.

© Jasmina Dimitrijević, Srbija

AVET PROŠLOSTI – Jasmina Dimitrijević

AVET PROŠLOSTI

U olujnoj mukloj noći samo bat mojih koraka.
Spotičem se po prašnjavom putu,dok telo ne klone
Na grudi mi naleglo breme, kako dalje iz mraka?
Tumaram bespućem, a strašne  aveti me  progone

Neću okretati glavu i vraćati se u prošlost,
za sobom sam mukom zatvorila okovane dveri.
Iako mi ponos ne da još jednom moliću milost
budućnost da me bar u nekom trenu ne izneveri.

Zavesa davno pala na dasci što se život zove.
Ostah sama kao klovn što se smeši svom tužnom liku.
Zaleđeni osmeh, suze, kako skinuti okove?

Za novu predstavu čekam svoju zadnju priliku
Bezlično, nemo koračam nepoznatim krajolikom
Ranjena,  sa bolnim sećanjem i izbledelom slikom.

Настави са читањем “AVET PROŠLOSTI – Jasmina Dimitrijević”

„ПРЕД КАПИЈОМ МОЈСИЊСКОГ НЕБА“ МАКРЕШАНЕ 2023.

Други, по реду, Сабор међународног песничког стваралаштва, културно уметничког народног стваралаштва са припремањем етно домаће хране, приказом ручних радова и народних ношњи, уз учешће многобројних етно удружења из Србије, одржао се у Макрешану, у суботу, 16. 9. 2023. Поред Сабора одржана је и ликовна колонија посвећена почившем уметнику из овог села, Милораду Павловићу, кога су сви знали под надимком„ Морнар“. На међународном сабору песничког стваралаштва учествовало је шездест песника из пет држава (Македонија, Хрватска, Република Српска, Црна Гора, Швајцарска). Сабор је имао и хуманитарни карактер јер су са својим штандом учествовала деца са посебним потребама заједно са децом из социјално угрожених породица, а за своје учешће, дружење и труд, награђени су медаљом и захвалницом. Сви учесници овогодишњег Сабора добили су „Зборник“ штампан поводом овог догађаја.

Настави са читањем “„ПРЕД КАПИЈОМ МОЈСИЊСКОГ НЕБА“ МАКРЕШАНЕ 2023.”

JOŠ MOJSINJEM ZVONE ZVONA – Jasmina Dimitrijević

JOŠ MOJSINJEM ZVONE ZVONA

Zakrilile crne ptice rodnu grudu sinaita,
zlotvor jači došao im, što se s njinom verom kosi,
smerno ćuti u svom jadu, svaka duša ponosita
ali iz nje čast i ponos, junači se i prkosi.

Po kamenju već krvavom, kolona se tiho kreće,
ispred sebe vide jade, vide pretka gde krvari.
Uzdaše se u svog Boga i u seme ljudske sreće,
sad im ovde u bespuću društvo prave lešinari.

U čistoti svojih duša, nisu znali šta se sprema,
molili se dragom Bogu, o slobodi snove snili,
saznali su da bezbožnik, u grudima srce nema.
Pre polaska ikone su od zlotvora dobro skrili.

Iscrpljeni, gladni, žedni do gore su jedva došli.
Cvrkut ptica i šum reke s njima sada razgovara.
Pomisliše u tom jadu, da su stigli gde su pošli,
dok zaneti tako stoje starac jedan progovara.

Настави са читањем “JOŠ MOJSINJEM ZVONE ZVONA – Jasmina Dimitrijević”

SABOR MOJSINJSKA SVETA GORA U KRUŠEVCU – Jasmina Dimitrijević

I PORED NEKIH PROBLEMA KOJE SMO IMALI I ODLAGANJA KONKURSA ,PRIVELI SMO KRAJU KONKURS ZA SABOR
MOJSINJSKA SVETA GORA U KRUŠEVCU.

ODAZVALO SE 57 PESNIKA IZ 5 DRŽAVA

CENJENI ŽIRI JE RADIO U SASTAVU :

MILORAD KOSTIĆ KNJIŽEVNIK SARAJEVO

PREDRAG JAŠOVIČ KNJIZEVNIK PARAČIN

VELJKO STAMBOLIJA PROFESOR KNJIŽEVNOSTI KRUŠEVAC

NJIHOVU ODLUKU KOJE PESME I PESNICI ZASLUŽUJU NAJPRESTIŽNIJE NAGRADE SAOPŠTIČEMO KROZ NEKOLIKO DANA.

SPISAK PESNIKA ZASTUPLJENIH U ZBORNIKU

Настави са читањем “SABOR MOJSINJSKA SVETA GORA U KRUŠEVCU – Jasmina Dimitrijević”

ПРЕД КАПИЈОМ МОЈСИЊСКОГ НЕБА – Конкурс


Домаћинство “Капија мојсињског неба” из Макрешана и Хуманитарног удружења “Ми помажемо прикључите се и ви” из Крушевца расписују други међународни песнички конкурс ” ПРЕД КАПИЈОМ МОЈСИЊСКОГ НЕБА “.

Заинтересовани песници учествују са две песме у две категорије на духовну тему и слободну тему. Песнику се дозвољава да може да учествује у само једној категорији са обе песме. Песме могу имати највише 28стихова, писане ћирилицом или латиничним писмом, искључиво у ворд документу, фонт роман 12.

Песме слати под шифром у једном фаилу а у другом разрешење шифре са краћом биографијом и фотографијом (адреса, телефон, меил) mrkstojadinovic@gmail.com

Котизација 1.000 дин. За песнике из других земаља 10 евра. Динарски рачун 325-9300500206693-74 Мирослав Стојадиновић ОТП банка или тек. 061 602 5 833 котизација се уплаћује одмах по обавештења да су песме уврштене у зборник. Конкурс је отворен до 10. августа, 23.г.

Окупљање песника је 16. Септембра, (субота) у оквиру сабора етно стваралаштва уз одговарајућу културно уметнички програм и ликовне колоније, када ће се представити песници и бити проглашени победници у обе категорије а све уз домаћински ручак који ће припремити Удружења жена расинског округа.

Манифестацију и конкурс подржава Удружење песника Србије – ПоезијаСРБ из Крушевца, обезбеђивањем простора за сам конкурс на сајту www.poezija.rs, као и изваштајем са конкура и манифестације на истом сајту.

Окупљање је од 10часова код парохијске цркве Свети пророк Илија у Макрешану.

Пријављивање доласка код организатора
Настави са читањем “ПРЕД КАПИЈОМ МОЈСИЊСКОГ НЕБА – Конкурс”

Pesma meseca: maj 2023. *Jasmina Dimitrijević

 

DEDINI OPANCI

Prohujala mnoga leta, al` secanja vecno žive,
zov detinjstva prkosi im pa me srce tamo nosi.
Gde ostala draga kuća, gde su rodne nase njive,
proplancima  livadice gde trčasmo nekad bosi.

Lutanja je bilo dosta, rodnoj grudi hrle noge,
al’ taraba porušena, kapija je pala stara.
Mala kuća oronula uspomene čuva mnoge,
na basamku dragi deda ko da jošte tu odmara.

Oko mene svuda pustoš, stara trešnja osušena.
Nekada sam tako srećna plodove joj ubirala.
Verala se po njoj deca, behu lepa ta vremena,
sada suva samo pati, što imala tad je dala.

Muk, tišina oko mene, nikog nema da me čeka.
Samo cvrkut neke ptice u strehama što se skriva.
Od rastanka prohujalo skoro pola moga veka,
pa se pitam što je tako, dal` sudbina možda kriva.

Šetajući tom pustoši do bačvare dođoh male.
Stakla na njoj polupana, al` vremenu još prkosi.
Od kad dede nema više paučine carevale,
dugačke mi njine niti zaplesale svud po kosi.

Ustajali teški vazduh i memljivost neka vlada.
Palim sveću da osvetlim i razgrnem teret mraka.
Telo titra ko plamičak, malaksalost mene svlada,
bolna  prošlost pritisnula moja pleća sad nejaka.

Sve je isto kao što je dragi deda ostavio.
Iz prošlosti ko da  bačvom još se miris vina širi.
Sa tim vinom na svakoj je svetkovini nazdravio,
a sada je  nastanili sirćetare i leptiri.

Plamičak dok još zadnji izdišući dogoreva,
cijuk miša iz tog mraka u sadašnjost vrati mene.
Gorke suze krenule bi, al` im duša odoleva,
videh tada opanke mu tu odavno ostavljene.

S bolnom ranom usred grudi uputih se kroz dvorište.
I komšijska vidim vrata već odavno zatvorena.
Pa mi jadna duša moja samo nešto jošte ište,
da ko nekad u ognjištu bude vatra upaljena.

I dok tako stojim nemo po daljini pogled luta.
Kraj Morave što krivuda nekad naša njiva bila.
I sada sam poželela da je vidim zadnjeg puta,
k`o mala sam tako često njoj sa dedom odlazila.

I vrnuh se po opanke što je nekad obuvao
i po putu raskvašenom uputih se drumom znanim.
Tek sada shvatila sam da je amanet meni dao,
kada njega nema više rodnu grudu ja da branim.

Prepoznajem našu njivu, al’ strnjište na njoj ravno.
Zalutala jedna vrana uzaludno zrnje traži.
A sećanje probudi se kad bejasmo tamo davno
ostavljali strašilara na vekovnoj mrtvoj  straži.

Jos tužnija no što bejah ponovo se kući vratih.
Katanci su zatvoreni i boli su zaključani.
I tek tada suze pustih jer nesrećna sada shvatih,
da u blatu pokraj puta su  opanci mi ispali.

© Jasmina Dimitrijević, Srbija

Poštovani prijatelji lepe pisane reči. Dugujem vam samo jedno pojašnjenje, a to je: da  jedan autor može imati izabranu samo jednu pesmu u jednoj kalendarskoj godini. Znam da će neki reći da je to nepravedno,  jer zaista stižu izuzetno kvalitetne pesme od istih autora, ali je pošteno i da svi autori dobiju  šansu i prostor za eventualni izbor u konačnom odabiru pesme godine.  Nadam se da će te imati razumevanja za ovakav pristup izboru pesme meseca, jer konačno kvalitet uvek nađe svoje mesto.  Naravno, biće od koristi svako vaše mišljenje pa bilo ono saglasno ili protivrečno  dosadašnjem načinu izbora.  Sa najvećim poštovanjem svima koji pišu, šalju i prate sajt “POEZIJA-SRB” sa sedištem u  Kruševcu.                                                                                                                                               *Odgovoran za izbor pesama u 2023. godini

                                                                                                    Dragojlo Jović

 

DEDINI OPANCI – Jasmina Dimitrijević

DEDINI OPANCI

Prohujala mnoga leta,al` secanja vecno žive,
zov detinjstva prkosi im pa me srce tamo nosi.
Gde ostala draga kuća,gde su rodne nase njive,
proplancima  livadice gde trčasmo nekad bosi.

Lutanja je bilo dosta,rodnoj grudi hrle noge,
al taraba porušena,kapija je pala stara.
Mala kuća oronula uspomene čuva mnoge,
na basamku dragi deda ko da jošte tu odmara.

Oko mene svuda pustoš,stara trešnja osušena.
Nekada sam tako srećna plodove joj ubirala.
Verala se po njoj deca,behu lepa ta vremena,
sada suva samo pati,što imala tad je dala.

Muk, tišina oko mene, nikog nema da me čeka.
Samo cvrkut neke ptice u strehama što se skriva.
Od rastanka prohujalo skoro pola moga veka,
pa se pitam što je tako, dal` sudbina možda kriva.

Настави са читањем “DEDINI OPANCI – Jasmina Dimitrijević”

NOĆNA MORA – Jasmina Dimitrijević

NOĆNA MORA

Sapliću me noci i pijane zore,
ogrnuta plaštom kao avet lebdim.
Pritisle mi pleća neke teške more,
snoviđenjem grešnim nesrećna se ledim.

Huk omrzle sove nekuda me vodi,
ali na tom putu putokaz ne stoji.
Nasukana  lađa što u bezdan brodi,
dok se dan pojavi svaki minut broji.

Sumaglica čudna, sunce se pomalja,
ali su i jutra sumorna i bleda.
Mučim se k`o neka začarana švalja

što od tankih  niti život svoj ispreda.
Da li sudbu moju sami đavo pravi,
kada svi su budni meni se san javi?

Настави са читањем “NOĆNA MORA – Jasmina Dimitrijević”