LJUBAV PRAVA – Željko Perović

Ljubav se u tjelo rađanjem ugnjezdi iz godine u godinu uvećava i širi, da se voljenoj ljubavi preseli u jedno sjedini.
Ljubavne pjesme su ukročene istine i dragi gosti srca iznjedrice! ŽeSP

LJUBAV PRAVA

Kada se voli ljubav ljepotnu
Misli se na pola puta sretnu
Jedna se drugoj obraduje
U čežnju sliju i prigrle
To je ljubav prava
Između hiljade odabrana!

ŽeSP

Visits: 187
Today: 4
Total: 361243

KAMENI LJUDI – Željko Perović

Pjesma je pisana mladalačkom rukom, ona je moje prvo ljubavno razočaranje. Mlad čovjek znatiželjan sve bi da stigne, da vidi, da čuje, da se ne veže, da se uči. Ali nekada i pitomi cvijetak zavjesu podigne!
Kada bi se polomljeno moglo sastavljati, greške bi se u prah pretvarale! ŽeSP

KAMENI LJUDI

Ipak ja htjedoh shvatiti tebe
Možda ni sada ja neznam te pute
Kuda bi čovjek trebao da krene
Da vidi da čuje te kamene ljude

Tražiti nešto to teško i nije
Kad ono što tražiš ne okrene leđa
Vidim te tamo u pijesku se igraš
U zavjesi dima nekud se šetaš

Nemoć me bije a glas mi se gubi
Lebdim nad svodom našega htjenja
Pogledah preko a kamen se ruši
I pijesak je nestao a tebe nema!

ŽeSP

Visits: 201
Today: 1
Total: 361243

POKIDANE VEZE – Željko Perović

Pjesma iz niza mojih mladalačkih bisera, koje su meni posebno drage jer svaka me podsjeti na ljubav voljenu, a ova za ono vrijeme na ljubav daleku, ljubav preko dvije rijeke!

Nisu svi ljudi istih razmišljanja, istih prohtjeva, istih nadanja, a da jesu svijet bi postao poprište prepirke i nezadovoljstva. Ima ljudi koji su protkani nitima ljubavi i sreće, koji ljubav kroz život kao ličnu kartu nose, da radost i veselje na ljude  prenesu, kao vjetar mirise cveće zelenim poljem!  ŽeSP

P O K I D A N E   V E Z E

Jedna rijeka dva imena nosi
A žubori strasno možda i prkosi
Splavaru na keju što krije ga tama
Nisam tamo a ti si mi sama
Ljubavi moja šta će biti sa nama

Gledam Miljacku a žubori Sava
Lebdim noću od grada do grada
A kad čeznem tvoju sliku ljubim
Mislim ona uzvratiti može

O pogledi sjetni iz te tvrde lože
Čamite i blijedi vi budite dane
Nadanje moje skoro će da svane
Kome treba jos da vrijeme stane!

ŽeSP

Visits: 194
Today: 1
Total: 361243

Ž A L – Željko Perović

Žal se skupi u crvenom srcu i tijelom se razlije da oči samo tamu vide i tada se riječi na usnama pojave, u vječnost da poruku pošalju. Rastanci od voljene ljubavi za cjeli život ostaju sjećanjem u tijelu!
Kad zažmirim ne putujem, odlazim na stanicu ostavljenih i čekam da nekome zasmetam, da me gurne da posrnem da od pada bolom bol savladam! ŽeSP
Ž A L

Tek sad svatih
Kako srce voli
Kada voli
Lažu da ih boli

Srce samo tada
Okrilati

Raspečati suze
Zgužvane u šaci
Iznjedri i svine
Kao djete majci!

ŽeSP

Visits: 174
Today: 1
Total: 361243

Ž E Z L O – Željko Perović

Ovu sam pjesmu napisao dok sam mladovao. Ljubav se ponekad poigra sa nama, kao  nenadan vjetar što cvjetak od stabljike otrgne i ponese na drugu stranu livade. Ja sam svoj cvjetak u stihovima sačuvao i kad poželim ljepotom dušu da obradujem krenem u suprotnom pravcu da Žezlo dotaknem!

Jedino ljubav može da razboliti i kao najbolji lijek od bolesti da izliječiti! ŽeSP

Ž E Z L O

Polagano idem u suprotnom pravcu
Načinih pokret isto ko da hoću
Podići žezlo što osta od tebe
Al bolje je tako nek u sjenci vene

Tragovi moji ostaše u pijesku
Zavejana mašta već polako ledi
I kad kiše padnu a proljeće dođe
Umoran i sjetan ja ću biti ovdje

Ne možeš mi ništa a možda je i bolje
Otići što dalje iz ovoga svjeta
Osjećaj je ljepši kada niko ne zna
Kom pripade i bez žezla čedna!

ŽeSP

Visits: 169
Today: 1
Total: 361243

RAT MIRU – Željko Perović

Ove sam stihove pisao u teškim uslovima ratnog dešavanja u gradu mog rođenja, gdje sam provodio najljepše dane života, a onda preko noći sve se promijenilo i ljudi i slike grada.
U pjesmi poredim “zvjer” sa automobilom koji su vozili noću, uz veliku brzinu bez osvjetljenja, u gradu bez svjetla, da unese strah i nesigurnost u one što su za mir molili!
Svoje boli, teškoće i želje, čovjek u molitvi sa tišinom djeli, da vrata duše otvori i nadu za bolje sutra unjedri! ŽeSP

RAT MIRU

U raskošnom sjaju uličnih svjvetiljki
Grad se bestidno kupa
Sa pločnika košmar u zidine se strpa
A tajac na tren avet probudi
Što bjesna iskoči iz brloga svoga
I poput ranjene zveri zviždukom projuri
A zvona budna ponovo prevaru slute

Kroz odškrinuta vrata prošlosti davne
Zaleđena umovi ulaze da stvarnost kazne
Rukama prijete svjetlima koja se gase
I kliču izlazite napolje napolje iz stana
Država se ruši kida kanađana i slama
A zvona budna ponovo prevaru slute

Tišina hulija ko krvnik za gušu steže
Pogledom pratim otrgnute sjene
Što bezglavo jure al pune sreće
Mjesecu kliču i kroz zube reže
A zvona budna ponovo prevaru slute

Ćutanje pitam kako razumjeti ove ljude
Što u miru za mir marširaju
Udobnosti svojoj rat prizivaju
I narod Srpski četništvom nazivaju
A zvona budna ponovo prevaru slute!

ŽeSP

Visits: 178
Today: 1
Total: 361243

ZIMSKI SNJEŽNI DANI – Željko Perović

Prvi zimski i snježni dani u mene promjene unesu, tijelo mi pahuljama raznježe i obraduju, na djetinjstvo podsjete i srce raskucaju, da u zagrljaju potražim toplinu, sa ljubavi da se grijem!

Ko zna da voli on ljubav nosi u sebi i ljepotu vidi u svemu oko sebe! ŽeSP

ZIMSKI SNJEŽNI DANI

Zimski dugi i hladni dani
Trebaju rame
Trebaju ruka milovanje
Trebaju poljupce sočne

Da ljubav ohrabre
Da prigrle hladne zimske dane
Da srca utople
I poglede na bjelinu sviknu

Trebaju ljubav pravu
Koja će riječ svaku
U cvjetak obojiti i pričom dočarati
Ljepotna zelena i cvjetna polja!

ŽeSP

Visits: 252
Today: 1
Total: 361243

M E Ć A V A – Željko Perović

Pjesma je napisna u vremenu moje rane mladosti, dok sam slušao starije od sebe i njihove bolne ljubavne priče, shvatio sam da oni koji traže u ljubavi stinu često završe u ljubavnoj mećavi!

Istina je bodljikava kupina, nekome slatka, a nekome bolna! ŽeSP

M E Ć A V A

Koračam po ledu istine tvoje
Oko mene rulja povici parole
Mi nećemo dalje ovdje nam je bolje
Makar pili čaja iz ledene šolje

Kočijašu za me upregni saone
Kad konji pojure nek praporci zazvone
Vozit ćeš me tamo amo snjeg se topi
Ja ti nudim piće ako želiš popi

Ajd sad kreni popusti dizgine
Nek projure brda i doline
Šibni jače pa oni su stali
Vidiš da smo na okuci sami

Krš se začu pomjeri se stjena
Sve crveno bjelo vieše nema
Nek i dalje piju čaj iz šolje
Svima njima bit će tako bolje!

ŽeSP

Visits: 175
Today: 1
Total: 361243

Moj Prijatelj Lisko – Željko Perović

Ovu sam pjesma pisao sa posebnom ljubavi, ljubavi koja se osjeti druženjem sa kućnim ljubimcem. To je ljubav koja srce raskuca sedam puta brže od svih ostalih ljubavi. Ovim stihovima Lisko se nastavio igrati sa lisovima knjige kao što se igrao sa opalim žutim jesenjim lišćem. Meni kao čovjeku i piscu ove pjesme teško je koristiti bilo koju drugu riječ osim moj ljubimac!
Lisko je rađanjem unjeo ljubav u naš dom, a šeretskim pogledom ulicama grada plijenio je sve oko sebe!

Ko zna da voli on nosi ljubav u sebi i ljepotu vidi u svemu oko sebe! ŽeSP

MOJ PRIJSTELJ LISKO

Moje se sunce
Nebom pokrilo
Veliko srce
U sićušno se tijelo
UGNJEZDILO

Za jednu godinu sedam godina je
DAO

Vragolasto gleda
Samo što ne pita
Zašto
Si suze
Umjesto mene
POZVAO

Za jednu godinu sedam godina je
DAO

Sada znam
Što znao nisam
Za ljubav moju
Ljubav je umnoženo
VRAĆAO

Za jednu godinu sedam godina je
DAO

I eto spusti se tuga
Da plačem za druga
A nikada dosta
I uvijek je malo
Kada bi moglo
LISKO

I ja bih sedam godina za tvoju godinu
DAO! Настави са читањем “Moj Prijatelj Lisko – Željko Perović”

Visits: 213
Today: 1
Total: 361243

MIR I TIŠINA – Željko Perović

 

Kada sam pisao ovu pjesmu iz mene su sjećanja riječima na papir iskakala. Slovima sam od mladosti nit povukao i nastavio sve do starosti i klupe u parku, a vrijeme kao potok žuborom žubori, iz šumskog se izvora razlije i ravnicom nastavi da vijuga, u rukavcu zastane da svježinom živote razigra i nastavi tiho koritom u neznano!

Kada bi oči govoriti znale čovjek bi se srećnim mislima umivao i sa bezbrižnim se snovima budio! ŽeSP

MIR I TIŠINA

Često se desi da umoran sjednem
Na klupu u parku da tjelo odmorim
A vjetar hladan i jesen hladna
Zubata od prošlosti kazna
Šiba mi lice i ratuje sa tjelom
I srcem mojim

U meni sve zamrlo
Hladilo okovalo tijelo
A pogled kao da noge ima
Stidan od sretanja u stranu bježi
Da me neko ne prepozna
Da me ne tješi
Od mene su zvukovi kao i vukovi
Daljinama se skrili

Ni pomišljao nisam
Na klupu u parku da sjednem
Nekada sam u prolazu krajičkom oka
Gledao u bijele kose i šešire
Do pola glave upale
Što bradom i rukama drhtnim
Štap čuvaju

Evo i vrijeme je promijenilo boje
Sa grana požutjelo lišće opalo je
Kao slike iz albuma prošlosti moje
Ili su krive naočale suzne
Ili se nebo nije umilo
O Bože dali sam prozore u sobi zatvorio
Ili se hladan vjetar umjesto mene utoplio
Mir i tišina !

ŽeSP



© Željko PerovićMIR I TIŠINAMIR I TIŠINAMIR I TIŠINAMIR I TIŠINA

 

 

Visits: 465
Today: 1
Total: 361243