Gledam te
Učini ti se da, ako se u pesmu sakriješ, snovima pokriješ,
da bice lakše i bice bolje.
Pomisliš da snašlo te je
sve što moglo je,
da dao si sve i nemaš više kud i nemaš više gde.
U snove, u pesmu pobegneš, pa se kao dete sakriješ.I čekaš, osluškuješ, moliš se.
Veruješ toj niski od reči, koloritu boja, pesmi.Ona ti je sve, samo tvoja je.
U nju utkana je sva muka, sva radost i čežnja, sva nadanja tvoja.
Gledam te
U pesmi zaspao, zasanjao, život zaboravio. I strah me je.
Gledam te
Nenaviknut na tudje reči,
Skriven od svetlosti,
Od sebe udaljenog, samog.
A znam, to nisi ti.
Nisu to tvoji sni, ne.
Gledam te
I rekla bih ti, da znam,
da razumem..
Ali necu, iako to, boli me,
jer ne mogu ja to umesto tebe.
Ne mogu i ne umem srce da ti, kao sat, navijem, da kuca u smeru sunca kad dugo vec u noci boravi.
Ne mogu i ne umem, nit da te nateram, nit da te molim.
Gledam te.
Tugujem.
I, nelogično možda, puštam te,
da sam sa sobom ratuješ, naizmenično da plačes i da se raduješ,
sa životom se sudaraš,
na mene ljutiš.
Gledam te
I cutim.
Sebe u tebi vidim, znam te puteve pune raskrsca bez ijednog putokaza,
znam kud vodi svaka staza.
Možda sam grešna što ti ne rekoh, ali volim te i želim da isti budeš kao pre, razumi me..
Gledam te
Tu sam i ne dam te,
i čekam te, cutim..
Znam, čuješ to cutanje,
razumeš to gledanje.
Vidim, previše boli te..
Veruj mi, proci ce uskoro sve, baš sve..
Pesma tvoja zapevace,
poletece, čovek kojeg znam, vratice se.
Kad bol sagori i zadnji san i zadnju nadu, znam..
Skrivah se u pesmi davno i ja, pokrivah snovima, bežah od sebe.Vidim ponovo to sve dok gledam te..
SvetlanaTadic