Vino rumeno – Snežana Popović  


Snežana Popović, Kruševac


Vino rumeno   

Kao san letnje noći, opilo me.
Kao feniks iz pepela podiglo.
Bodrilo i hrabrilo
u meni sve probudilo.
Razgalilo me…vino rumeno.

Kao more uzburkalo.
Kao santu leda otopilo.
Telo se od njega zažarilo
srce zaigralo, dragog se uželelo.
Zanelo me…vino rumeno.

Kao biser na dnu okeana dotaklo.
Kao ringišpil zavrtelo,
čaroliju čudnu pokrenulo.
Snovima me približilo.
Sa mnom se zbližilo…vino rumeno.

Kao ratnika, osnažilo me.
Kao nestašno dete smirilo.
Žedne života, napojilo,
samoću moju oteralo.
Nije me izneverilo…vino rumeno.

Настави са читањем “Vino rumeno – Snežana Popović  “

Блажена Ксенија – Снежана Поповић

Блажена Ксенија

Ради спасења и љубави према ближњима,
са смирењем претпела си поруге злих.
По жеги и мразу, Петроградом лутала си ти.
Ниси страховала за бол дубоку и немаштину,
нити се плашила оних што ти се смејаше и ругаше,
јер љубав си Христову спознала и њоме заштитила.

Твоја незлобивост и кротост,
чудна одећа и неразумљив говор,
изазиваше подсмех лоших људи.
Ма лако је бити луд ако си луд,
ал ти си подвижница у вери била,
свесно си се лудаком за живота правила.

Бескућница згажена, зими и лети у истој одећи
пут страдања изабрала си, гордост победила,
чудним просјаком што бескрајно лута, постала.
Сва гоњења и увреде претрпела си,
мир у души  пронашла кроз молитве, постове.
Верујућима несебично делећи дарове.

Од Господа Бога, велики дар добила си.
Чуда да чиниш, за све нас да се молиш.
Заступница молитве пред свевишњим да будеш.
Они који ти новчић искреног срца даваху,
као благодат, она им се вишеструко враћаше.
Радуј се јуродива, небеска царице за душе наше!

Снежана Поповић

ЛЕТО КУЛТУРЕ 2023. – Рибарска Бања – ПоезијаСРБ

У оквиру Лета културе 2023 у организацији Рибарске Бање у конгресној сали, одржан је 31. 8.2023. године поетско-музички програм Удружења песника Србије – ПоезијаСРБ са седиштем У Крушевцу. Комплетну иницијативу, припрему и реализацију маестрално је одрадио Милосав Ђукић Ђука. Учествовали су песници: Милосав Ђукић Ђука; Љубодраг Обрадовић; Љиљана Тамбурић; Снежана Поповић; Јована Марковић; Живомир Миленковић Жића; Боривоје Бора Видојковић и Бранко Ћировић Ћиро. У музичком делу програма наступили су чланови бенда: 2+2: Ивица Јовановић Шљива и Иван Ђука Ђукић. Певао је и вечерас надахнути Милосав Ђукић Ђука. Још једно прелепо вече, које је било идеални спој поетске речи и одличне музике за бројну публику, а које је одлично водио и уредио Милосав Ђукић Ђука.

Настави са читањем “ЛЕТО КУЛТУРЕ 2023. – Рибарска Бања – ПоезијаСРБ”

ZNAJ, DA NEDOSTAJEŠ MI JAKO…. -Snežana Popović

        Znaj, da nedostaješ mi jako ….

Dok sedim sama, u tišini vidim tugu.
Prazninu srca osećam već godinu dugu.
Rastankom našim sve se promenilo.
I ništa isto nije…utehu ne nalazim drugu.
Da zameni te majko ne može niko.
Znaj, da nedostaješ mi jako…..

Reči podrške, reči korisne, reči ohrabrenja
nikada više čuti neću od tebe, Bubi najdraža moja.
Ostaše mi samo sećanja na lepotu i dobrotu tvoju
što su sa neizmernim bolom otišle u raj
Bogu služiti i s nebeskih visina moliti se za nas.
Znaj, da nedostaješ mi jako…..

Otišla si a da pomoći ti mogla nisam.
Borila se carski do samoga kraja,
a ja verovala u čuda, ne želeći da priznam,
da po tebe došla je kočija poslednja.
Zauvek ćeš u mom srcu bitisati, vreme te neće izbrisati.
Znaj, da nedostaješ mi jako…..

Snežana Popović

Krčag Snežana Popović

Krčag

Dajte mi krčag pun ljubavi,
iz njega snagu i volju da crpim,
mladost srca da zadržim.
Godine monotonije što se nižu
sa njima nedaj da otupim,
od ljubavi prave ne odstupim!

Dajte mi krčag pun životne radosti,
njime da napunim sve svoje slabosti.
Retki mi trenuci pravog veselja,
zbog stalnih strepnji od nevolja.
U surovom svetu bez imalo milosti,
tražim svetlu tačku kreposti.

Dajte mi krčag pun ponosa i raskoša,
da njime smelo prkosim klanu ološa!
Ljudima bez srca i duše,
onima punim pakosti i zlobe.
Što ne znaju iskreno da vole,
al tuđi uspeh i ljubav, najviše ih zabole.

Dajte mi krčag pun mudrosti,
iz dubine na stvari da gledam razborito.
Uzvišeno no ipak skromno.
Sačuvaj i skloni me od svake bahatosti,
što vodi u gordost i otuđenost.
Hoću srčanost i večnu zaljubljenost! Настави са читањем “Krčag Snežana Popović”

VRELO LETO

Vrelo leto

Vrelo leto, nemirne misli mi lete.
Traže mesto ko leptir da slete.
Na radost života ne stavljajte mi veto.
Ne igram u ono što mi je sveto.

Vrelo leto, prepuno lipa u cvatu.
Od vašeg čudesnog mira sam ko u opijatu.
Sva čula uspavana u meni probudiste
i najtvrđe srce moje raznežiste.

Vrelo leto, treba mi dobar reseto,
jer eto bliži se uskoro i to šezdeseto.
Na gled sve isto je ko i lani,
neizbežno drugačiji su mi ovi letnji dani.

Vrelo leto, mirisi sveže, purpurne ruže,
ko moj Chanel Mademoiselle vazduhom kruže.
Aurom moćnom me sustižu
postojanost i radost bi još da mi pruže.

Snežana Popović

Snežana Popović – Bubi, a ko bi drugi

Bubi, a ko bi drugi

Pokloni mi davno,
vazduh koji dišem.
Detinjstvo uz tebe,
bezbrižno i lepo mi beše.
Od malih nogu,
lude bubice moje,
brige ti stvaraše.
Pamtiću zauvek
to naše vreme najlepše.
Godine što proleteše
i nikada više vratiti se neće.

Imaš mudrosti i dara,
da bez i jedne reči
moju ćud razumeš.
Po izrazu lica
i po boji glasa,
suštinu prepoznaš.
Vazda tvrdoglava bejah,
savete tvoje ne slušah.
Zalud beše trud majčinski tvoj,
uporno ja terah po svom.
Kažeš mi da je za mene uvek
otvoren roditeljski dom.

Male stvari tebi znače.
Što trenutke iskrene radosti čine.
Jedan od njih omiljen za tebe,
sladoled kod Muse beše,
kome se ko dete radovaše.
Jagoda,vanila,
ponekad pomešane obe.
Al nikako uspela nisi
i mene da privoliš.
Uz ono tvoje….Snežana….
Ti baš ne znaš da uživaš,
zato nemoj mene da nerviraš.

Kad telefon zazvoni,
znali smo ko će da se javi.
Pa Bubi-ko bi drugi!
Uzrečica tvoga zeta,
nepromenjena osta,
za sva ova prohujala leta.
Javi se kad stigneš…
Kažem…nemoj da brineš.
Polako vozi….nemoj da žuriš.
Ne leti po putu.
Ko majka svaka,
strepiš za svaku minutu.

Ponosna i jaka,
boriš se ko lavica.
pozavideti ti može i carica Milica.
Iako bolest ne čeka,
vreba te i viri iz mraka,
hoće da sakrije sunce iza oblaka.
Žuri da te od mene odvede,
ali nedam te jer znaš da volim te.
Ne predajem se, tražim ti leka.
Ma nije život par koraka,
nama treba mal meraka.
Bogu hvala, nečija si i ti baka!

Snežana Popović

ČEKALA SAM TE… – Snežana Popović

Čekala sam te….
svih ovih godina.
Od dugog čekanja se
zamalo nisam umorila.
Pomislih, sve je to negde
davno već zapisano,
kako bih zarad tebe i sebe
našu ljubav sačuvala
i uzburkane životne reke
iskušenja preplivala.

Bez tvojih dodira,
hiljadu i jedna noć nemira.
Bez tvojih lepih manira,
sama u tišini svemira.
Ljubav je uvek i sada,
a ne juče ili sutra.
Snažna al ipak krhka
i ranjiva svakog trenutka.
Sakrivena od tuđih pogleda,
čeka neka bolja vremena.

Naslutiću lepotu i znaću,
dolazak tvoj srcem osetiću.
Lagani korak prepoznaću,
želju u punoj snazi i moći.
Strepim, al ne dam se, izdržaću.
Kao suva zemlja,
Letnji pljusak sačekaću.
Ljubav ova po meri je krojena,
radosna sam što sam tim darom
od Boga blagosovena!

Настави са читањем “ČEKALA SAM TE… – Snežana Popović”

OČI BEZ SJAJA – Snežana Popović


Oči bez sjaja

Oči bez sjaja, ogledalo su duše moje,
previše dugo tugu skrivaše.
Nije to knjiga da je može lako
i tek tako pročitati svako.
Prolaze dani, prolaze noći,
zalud odgovore tražim.
Nije svako rođen s pogledom
da razumeti može i ume,
pogled koji more patnje
i reke suza vešto sakrije.
Nepresušni izvor bez dna,
na javi izgubljenog sna.

Ko dva safira, nekima su nebeski plave,
Drugima ko dragulji smaragdno zeleni.
Moje su tek krupne, crne i snene,
Nestrpljive, živahne i tvrdoglave.
U njima stanovaše vatra i led,
a opet mi ko u srne pogled.
I ko zvezde u tamnoj noći, sijaše,
za njima se mnogi često okretaše…
Sad postadoše mračne, bez zenica,
život u njima tinjaše i bledeše i nestade varnica.
Nepravda….koga je to uopšte briga.
Na potezu su sada dobri anđeli od Boga.

Ne dam mraku koji me proganja,
da nad njima useli se i zavlada.
Zato krenuću kao hladan Sibir
Zlog i lošeg pogledom da zaledim.
Zatreba li, kao mač kralja Artura,
hrabro ću takvog da probodem i pobedim.
Hoću da mi oči zaiskre svetlošću,
da zablistaju sjajem ljubavi i sreće.
Kao nekad ognjem njima da zapalim,
toplinom srca svoga otopim, to je već umeće.
Ne bojim se da zaronim u okean želja,
hoću oči pune sjaja i veselja.

Настави са читањем “OČI BEZ SJAJA – Snežana Popović”

Tebi na dar – Snežana Popović


Tebi na dar

Tebi na dar, ispevaću pesmu ovu,
da umesto mene dodirne te kao žar.
Poželećeš da poljubiš usne moje,
crvene i sočne kao zreli nar.

Zamisli da si ptica, ne dam nebu da nam bude granica.
Tvoja sam ohola ali mila i jedina kraljica.
Šaljem ti bezbroj rođendanskih svećica.
Oduvaj ih sve i zamisli more željica!

Stihom te privijam u rođendanski zagrljaj.
Da osetiš da nisi sam iako tamo daleko nije tvoj zavičaj.
I što bi ti rekao, više ne namilaj,
Opusti se i uživaj, kao sunce mi zasijaj!

I ništa više nije važno, kad volimo se snažno!
Prave ljubavi odbacuju sve što je lažno.
Raduju se, luduju i igraju na kartu nežno.
Ma neka će i ovde biti snežno,to je valjda neizbežno.

Tebi na dar, želim ti da ostaneš uvek car!
Gospodar dobrote, pobednik tame, moj Cezar.
Jer nije ovo bilo koji dan, mnogi ga zovu divan dan.
A ovo je poklon tvoje Kleopatre tebi za rođendan!

Настави са читањем “Tebi na dar – Snežana Popović”