Herceg Novi 2011.
Ulicom riblje glave;
I ljudi zaudaraju na vonj.
Od prapočetka do danas,
vucaraju svoje kosti,
ne suzdržavaju se nad
umiranjem.
Već umećem pepela kradu,
nemaštinu i zlo –
Bože, sad nam oprosti.
Vetar donosi kišu;
I dani se, tako grozno ređaju.
Zabodena hladnoća,
prljavo i sluzavo –
u meso i kosti;
Male dece, žena bez imena,
porekla i namene.
Nad svećom kao da bdi,
jedina uteha –
Bože, sad nam oprosti.
Sunce se pretače
na izmaku vremena;
I ostalo je još malo,
olovnih koraka, tvrdih ćudi.
Da se bolest zauvek premosti;
Magla bez boje u plavom krugu,
ljudi su danas gluvi za sve,
i nemaju srca da mekano ćute.
Već glasom, što posle smrti, venama
neumorno dobacuje potomstvu –
Bože, sad nam oprosti.
Дан: 17. март 2021.
Ljubav Vrijeme Smrt
Ljubav, Vrijeme i Smrt,
trio, na prvi pogled u potpunom neskladu,
nespojiv orkestar za svaku numeru.
Istina, malo je ko imao sluha
da razumije kad melodiju slučajno čuje
u vrevi mnoštva i trci za svojim i tuđim ciljevima.
Ono što ponekad, najčešće noću,
i najgoreg sluhistu natjera da čuje njihovu ariju
su Sjenke Sjećanja koje zaplešu po mekom tepihu
potisnutih osjećanja, skrivenih snova, neisplakanih tuga.
Sjenke Sjećanja u tački sadašnjeg vremena,
zvižduk Stranca koji izgleda poznato,
miris soli i pjeska, a more je daleko
pa se pita da li se to samo nešto umom poigrava.
Sjećanja su mjesto u kojim zajedno obitavaju
Ljubav, Vrijeme i Smrt, bezvremeni i beskonačni,
trio prošlog, sadašnjeg i budućeg trenutka
svira svoju melodiju, uvijek istu a opet drugačiju.
Trio koji ima različite instrumente,
ali isto ime, isti lik, iste oči i isti odjek
odlazećih koraka koji se vraćaju različitim putevima
u različite sobe i različite pokrivače za budne snevače.
Ljubav, Vrijeme i Smrt,
splet operskih arija koje piše Uspomena
notama za ples Sjenki Sjećanja
na plesnom podijumu od mozaika Života.
Ljubav, Vrijeme i Smrt,
zamka za bol ili sloboda za Feniksov let
ne saznaš dok čitavu ariju ne odslušaš
i zadnji korak plesni ne otplešeš.
Orkestar svira kraj, tišina uzima riječ;
Svi, i ti i ti i Ti, i mi i vi, apsolutno svi
bili smo ili jesmo ili ćemo biti
trio Ljubavi, Vremena i Smrti.
Prepoznati melodiju, čuti korake,
osjetiti ruke oko struka, vidjeti sjaj suze,
razaznati smješak koji sam sebe guši,
biti sluhista bez sluha, biti duša u Duši.
Ljubav, Vrijeme i Smrt,
ako ih sretneš zajedno, zaplači, vrišti, smij se
i zastani jedan minut, minut za Život.
Amor Fati – Lajoš Mate Lazar
Amor Fati
Prigrlite svoju sudbinu, volite je
U tome je Niče video rast čoveka
Ne može se grliti neuhvatljivo niti voleti nerazumljivo
Ali, ako ste prisutni u svom životu
Ako se primeti svaka promena u sebi i u drugima
bez reakcije
bez delanja
Ako se u tome pronađe smisao ili besmisao
Onda ste svedoci promene u prostoru i u vremenu
Na način da to više ne utiče na vas
Tada ste se dali životu i svetu potpuno
Našli ste se dakle u večnom trenutku večnog sebe!
Sada ste spremni, za prihvatanje i najgoreg
u sebi
u drugima
bez ostatka,
da prigrlite svoju sudbinu
BOJČINSKA ŠUMA-Miroslav Krnjeta
Tamo gde Sava šumu dira
gde sremačka tambura svira,
leži Progar Sremska dika
kuća paora i vojnika.
U ravnici koja gleda i ćuti
naborana hrastovina tajne skriva
zato prolazniče slušaj kako vetar peva
kroz grane i uživaj u šumskoj flauti.
Gledaj lišće kako se igra
oslušni stari panj šta priča
kako je onomad na njemu sedeo čiča
slušao cvrkut slavuja veselih bećara.
O Progare sve se zeleni i plavi
od Sremske oaze i talasa na savi,
slike u oku teku u stotine albuma
dušu mi ljubi Bojčinska šuma.
Bojčinska šumo lišće heroja
kućo slobode majko otpora
vatra te pekla,krv je tekla iz boja,
pali sinovi Srema na poljani kod Progara.
Једна песма и биографија – Анђелија Недељковић Петровић
ПИЈЕМ ЉУБИМ
Пијем вино трпко али моћно
и не жалим што ми бриде уста,
пар гутљаја и већ сам на црти –
никад више пијан жељо пуста!
Грлио сам давних дана деве,
биле су ми као срне кротке,
ракија ми памет одузела,
остах јадан сав од лоше потке!
Апотека, нека ме не чека,
сам ћу себи меру одредити,
од пијанства кажу нема лека –
има има, ил` ме неће бити!
Желим себе у другом издању,
пред иконом док се богу молим,
место флаше да загрлим жену –
и поново као некад волим!
Пијем вино трпко али моћно
кажу да је од тридесет лета,
наздрављамо ја и моја драга –
пијем, љубим – али ми не смета!
© Анђелија Н. Петровић
Анђелија Недељковић Петровић рођена на православни Божић 1950. године у Сувом Долу, општина Жагубица, у Србији. Од 1969. године живи у Бијељини, у Републици Српској, БиХ.
Остварена је као мајка двоје деце и као бака четворо унучади. Од најмађих дана, ангажована у литералној секцији у основној школи. Тек у средњој школи почела сe бавити озбиљније писањем.
Настави са читањем “Једна песма и биографија – Анђелија Недељковић Петровић”
ПРОМОЦИЈА БЕЗ НОВИНАРА – КО БОЈКОТУЈЕ ВРАЊЕША?
СРЕМСКA МИТРОВИЦА – НЕДЕЉНИК М. НОВИНЕ
– ПРОМОЦИЈА БЕЗ НОВИНАРА
КО БОЈКОТУЈЕ ВРАЊЕША ?
У Музеју Срема, 28. Септембра одржана је промоција песничке збирке ,,На обали срца“ Андреје Врањеша. Пошто на овој манифестацији није било новинара запитали смо се да ли неко бојкотује можда овог песника јер нико од медија није био ни позван.
У Музеју Срема смо питали због чега на овај скуп нису били позвани новинари? Заменица директора Музеја Срема Милица Живановић нам је објаснила да промоција књиге није била у њиховој организацији.
– Ми смо само уступили простор Андреји Врањешу за промоцију његове књиге као што то радо чинимо нашим Митровчанима.
Ништа није било у нашој организацији осим уступања простора где се одржала промоција. Кад неком уступимо простор, њему препуштамо организацију догађаја – изјавила је заменица директора Музеја Милица Живановић.
Она је још додала да су за ову, као и остале свечане организације, простор издали без надокнаде.
Настави са читањем “ПРОМОЦИЈА БЕЗ НОВИНАРА – КО БОЈКОТУЈЕ ВРАЊЕША?”