Anatomija bola
Bila dva creva
Tanko I Debelo
Oba su bila nezadovoljna
Izgledom
Tanko je zavidilo
Debelom
Na njegovim oblinama
Debelo se divilo
Tankom
Na vitkom struku
Bila dva creva
Tanko I Debelo
Kroz oba su govna
Prolazila
Добродошли!
Anatomija bola
Bila dva creva
Tanko I Debelo
Oba su bila nezadovoljna
Izgledom
Tanko je zavidilo
Debelom
Na njegovim oblinama
Debelo se divilo
Tankom
Na vitkom struku
Bila dva creva
Tanko I Debelo
Kroz oba su govna
Prolazila
Nisam znao za jarost divljih pasa
dok nisam osetio sam na svojoj kozi
sunce sa morem o hrid sto se glozi
nisam znao za jarost divljih pasa
Mrznja u coveku iznenada stasa
iz zrna sumnje u sebe i druge
sunce slobode greje samo sluge
mrznja u coveku iznenada stasa
Usamljen pod nebom vristi iz sveg glasa
znanje i sustina zavise od placa
da presece vrpcu on se laca maca
usamljen pod nebom vristi iz sveg glasa
A glas se gubi u lavezu pasa
iza prve kapi more uvek sledi
obesena istorija ljulja se na gredi
a glas se gubi u lavezu pasa
KAO U PESMI
Vetar se igra lišćem žutim
ja cigaretom, ništa ne slutim
a jesen stiže sve bliže i bliže
kao u pesmi motiv kobni
A u stvarnosti motiv je sobni
ko voli dramu – gotovo grobni
i kao u pesmi jesen stiže
zrelom životu sve bliže i bliže
Žar cigarete se pali i gasi
jeftini dekor,opskurna scena
u trenu se šaka na piksli skrasi
i kao u pesmi, više me nema
DŽONDRIKA*
Gospođa Džondrika
lepa ko slika
od majke Džondre
i oca nepoznatog
kažu, bila je žena laka
E moj druže, glasine kruže
kao zemljina kugla
Ovde se lako postaje žrtva
trača i rugla
Našli je u parku, jednog jutra
parkadžije ili šinteri
na mokroj travi
Našli je kažu, sa ranom na glavi
i modricom ispod oka
Ubi je, eto, nekakva stoka
u letnjoj noći, bez svedoka
i nikakvog traga ne ostavi
iza sebe
Na primer
ličnu kartu il’ krvnu grupu
Džondriku baciše u neku rupu
tu pored groblja
mesto ciganskog božijeg roblja
u voz za dženet
brzi-ekspresni
U kaput tesni beše umotana
na brzaka
Neka joj zemljica bude laka
i kamen nad glavom
na kojem piše
DZONDRIKA
godina smrti
i ništa više
*U Pozarevcu mojeg detinjstva, najpoznatija ciganka
Ово је избор неких мојих песама за Вас! Изабрао сам моје песме које говорим ја, а ту су и моје песме које су комоновали, певају и говоре моји пријатељи. Ту је и најновија композиција ЈА ВАМА ПЕВАМ за коју сам текст написао ја, Љубодраг Обрадовић, а компоновао је и пева Миле Ђурић. Прва је и последња у овом представљању. Уживајте!
Погледајте фотографије са поменуте манифестације и преслушајте цео догађај.
ЈА БИХ ТЕБЕ…
Ја бих тебе
одвео у парк,
да седимо и гледамо
како лишће опада
и будемо сами,
све док задњи лист
не слети на плочнике града.
LOV U ,, MUTNOM ”
Ima takvih ljudi koji se ne libe
rođenome bratu da postave zamku.
Kad u blatu oni do guše zaglibe,
nekim čudom uvek nađu spasa slamku.
Ima takvih ljudi, što love u mutnom,
nehajno šireći lopovluka vrežu.
Pa zabace mamac onako ,, usputno”,
čekajući da im plen padne u mrežu.
Ima takvih ljudi ,, plemićkoga” soja,
sa šlifom i stilom ( ma, prava gospoda),
što nose odelo savremenog kroja,
al’ prostački jezik na kraju ih oda.
Ima takvih ljudi što su na sve spremni,
otimaju, grabe, i opet im malo.
Porušiće sve do ostataka zemnih,
da dobiju ono do čeg’ im je stalo.
Ima takvih ljudi, bez savesti griže,
veruju da svet je njihova svojina.
Pravda nekad kasni, ali ipak stiže,
na kraju i lovac postane – lovina!
Vesna Stojković, Leskovac
КАД ПРСТ НЕ ВИДЕ ОЧИ
Живот отврднуо нељудским,
свјетлости нигдје, да обасја путе,
и звук боли, вријеђа,
године тешке, туге погнуте.
Бјеле ноћи, стигли снови врани,
од дугачког дуже направише,
уско, гнусно, привукло се крадом,
тихо питам да не могу тише.
Без неба птице да ли лете,
људи лају, времена су псећа,
гдје сте вјетри и олује силне,
однесите зиме, нек трају прољећа.
Настави са читањем “КАД ПРСТ НЕ ВИДЕ ОЧИ – Андреја Ђ. Врањеш”
Kosovo polje
puno jauka i krvi
i vere u pobedu
i nade u očima.
Ponos i pravda
vijori ko zastava
u zaspalom oku
srpskog junaka.
Borba u srcu
i bitka do smrti
procvetala u božuru
i porasla do neba.
Svetlost u torbi
i put bez vidika
i raj u srcu i duši
i slava doveka.