ПЕСМУ ТИ ЉУБАВНУ ПИШЕМ – Љубодраг Обрадовић

ПЕСМУ ТИ ЉУБАВНУ ПИШЕМ

Песму ти љубавну пишем, уместо неостварених снова.
Данас у песми за тебе дишем, у песми само си моја.
Песму ти ноћас поклањам, иако пољубаца не беше.
Најлепше је док се сања, стихови су ту да нас утеше.

Песма је ту да нас обмане, стварност је сад стварно сурова.
Песмом ћу у снове одабране, зраче љубав без фолова.
Поезија је за душе усамљене, душе заљубљене,
занос за несхваћене, музика за љубави ускраћене…

Настави са читањем “ПЕСМУ ТИ ЉУБАВНУ ПИШЕМ – Љубодраг Обрадовић”

СВИМ ДАМАМА СРЕЋАН 8 МАРТ – ПЕСМУ ТИ ЉУБАВНУ ПИШЕМ – Љубодраг Обрадовић

img5
previous arrow
next arrow
 


ПЕСМУ ТИ ЉУБАВНУ ПИШЕМ


Песму ти љубавну, душо пишем,
уместо неостварених снова.
Данас у песми за тебе дишем,
данас си у песми само моја.

Песму ти срце, ноћас поклањам,
иако пољубаца не беше.
Најлепше је док се само сања,
стихови су ту да нас утеше.

Песма је ту да нас обмане,
стварност је стварно сурова.
Песмом хоћу у снове одабране,
који зраче љубав без фолова.

Поезија је за душе усамљене,
поезија је за душе заљубљене,
поезија је занос за несхваћене,
поезија, за љубави ускраћене…
Настави са читањем “СВИМ ДАМАМА СРЕЋАН 8 МАРТ – ПЕСМУ ТИ ЉУБАВНУ ПИШЕМ – Љубодраг Обрадовић”

PEPELIŠTE

Ponekad od tuge natopi se duša
iz oka rominju blaženi češeri
kano sveta krvca u srcu se gruša
pa životna struna jedva mi treperi

I krene mi suza ona muška prava
ko žaoka ljuta obraz mi ubode
iztrgnuto parče davnog zaborava
urezana slika dok te drugom vode

Kad mi korak krene naginjem se,pazim
stranputicom hodam,kroz šiblje se valjam
samo da u tvoje stope ne ugazim
svoju čistu ljubav tvojom ne ukaljam

I dok prošlost kleta mučki prati mene
sem mira u duši ja ne ištem ništa
da blaženo sklopim oči namučene
na zgarištu sreće,njenog pepelišta.

autor
Jovica N. Đorđević
08.03.2025g.

MISLI-Miroslav Krnjeta

Kenedi,Martin Luter King,Bobi Kenedi,Malkom x…
Žrtve novije istorije a možemo spominjati i one starije.
Svi su ubijeni nr zbog borbe za ljudska prava,diskriminaciju,veru,
pravdu…Nego onoga trenutka kad su dirnuli u novac i prihode pravih gospodara
dok su pričali o novom svetu sa pravdom i pomoći siromašnima,niko ih nije dirao
ali kad su otkrili out novca i gde i kome ide od nesrećnog naroda,bili su likvidirani
jer to je zabranjeno igralište za skorojeviće buntovnike koji ruše hiljdugodišnji projekat.Svi su robovi bez obzira na rasu a profit uvek ide vladarima,porodicama,
feudalcima,slugama,izvršiocima,pismonošama.
Novac vlada ovim svetom i postoje ljudi koji ga prenose generacijama sa oca na sina,
naravno ne radeći u fabrikama mešajući se sa radničkom klasom,nego suprotno
izrabljivajući,otimajući,pljačkajući,ubijajući,spletkareći nad narodima sveta i tako
stiču enormna bogatstva sa kojima vladaju svetom i kad nestane novca
guraju nas u ratove.

Čovek treba zaista nekada da se osami jer ljudi
umeju da budu mnogo zamorni.

Poezija je odlazak u druge dimenzije,
prelazi se granica i putuje u razne svetove
kao portal između materijalnog i duhovnog,
telo je tu a um i duš na talasima novih svetova.

Narod Srbije nema socijalnu svest,nego uporno traži
velike vođe koje će rešiti sva njihova pitanja,lutanja,odvesti ih u život
ekonomskog prosperiteta,mira,uređene države.Svaki put greška,dođe vođa
i vlast koja napuni džepove i ojadi državnu kasu.Narod mora da se bori
za decu,unuke,budućnost,čim krene inflacija,pad standarda,korupcija
i ekonomski sunovrat cele privrede.Samo borba za bolji život i uslove dostojne
života čoveka a ne životinje željne preživljavanja može nas povesti do cilja.
Najbolji primer su Francuzi,Grci,Španci,Skandinavci,njima čim poskupi hleb
mleko,hrana,računi,odmah revolucija,taj put moramo slediti i za takav cilj se boriti.
Od stranaka,partija,vođa,nema vajde jer oni smatraju da narod služi njima
a ne da oni služe narodu,to je naš najveći bag i zabluda.

Novac ućutka ljude na neko vreme a likvidacija zauvek.

LJudi se druže dok im odgovara,svađaju se dok im odgovara,
vole se dok im odgovara,mire se kad im odgovara,
ubijaju se kad im odgovara.

Bune se što se narod buni,pa ne buni se narod što mu
je lepo i dobro.

Pitao bi gospodu političare,čuvene biznismene,portparole bogataša,
umišljenu nepismenu estradu,da li su skoro išli u prodavnicu ili na pijacu
čisto da vide kolike su cene.plate kao u Somaliji a cene najveće u evropi.

Slušao sam razne ljude koji piju,kockaju se,na nekim su narkoticima…
Kako oni to to drže pod kontrolom.Poroke niko ne može da kontroliše
uhvate čoveka u svoje kandže i vladaju sa njim,samo je pitanje vremena
i u kojoj meri.

Kod lažova i prevaranata maske padaju u onom trenutku kada nemaju
više šta da lažu ili koga da varaju,pa počinju da se ponavljaju pričaju
iste priče.Kada čuju istinu misle da je laž,a kad vide poštenje i čast
misle da je prevara,jer žive u svetu laži,prevara pa je za njih sve laž
čak ni sebi ne veruju.
Slušajte ljude vrlo brzo ćete ih prepoznati.

Niko od Srpske elite nikako da kaže istinu,suprostavi se javno laži
i prekine decenijsku obmanu Srpskog naroda koja se prenosi generacijama,
a to je da je Srpski narod razbio Sfrj i započeo rat.Josip Boljkovac prvi
ministar Hrvatske milicije je napisao u svojim memoarima
-rat smo počeli mi napadajući Srpska sela,čak priznaje da su on lično,
Branimir Glavaš,Vladimir Šeks,Tomislav Merčep,pucali po selima gde žive Srbi u slavoniji i baranji,znači lično oni i pritom se takmičili ko je bolji strelac.
Stjepan Mesić predsednik predsedništva Sfrj je javno rekao
-ja sam svoj zadatak ispunio Jugoslavije više nema.
Franjo Tuđmanna mitingu u Zagrebu je pred više hiljada ljudi rekao
-rata u Hrvatskoj ne bi bilo da nismo hteli nezavisnu Hrvatsku.
Alija Izetbegović je izjavio-ja žrtvujem Bosnu i Hercegovinu i mir za rat.
Danas sve to imate zapisano u njihovim knjigama i snimke njihovih izjava
na jutjubu,ko ne veruje neka pogleda na jutjubu ili pročita iz njihovih
objavljenih knjiga.Pa šta više reći dokazi o pravim balkanskim kasapima
su javni,dostupni,na svim internet mrežama i niko ništa sa Srpske strane
ne govori o tome,ne izbacuje te argumente u medije,svet,pred oči naroda
pa se sada čudimo što smo genocidni.
Dokle god se budemo izvinjavali,gurali istinu pod tepih,klečali pred nekim
svetskim poštarima,pravili se gluvi,igrali žmurke uvek ćemo biti dežurni krivci
i horde divljih varvara.Zaista ne razumem šta treba da se desi da progledamo
jasno i bistro,da se probudimo više i kažemo dosta više ljudi ovo je istina
a vaši poznati borci za demokratiju i mir su kasapi iz žutih,crnih,zelenih kuća.

Ne razumem kako je to Beograd najzagađeniji grad u evropi,nemamo tešku
industriju i ono fabrika što smo imali su odavno zatvorene.Kažu loži se na
drva i ugalj pa to strašno zagađuje vazduh.Ložilo se i pre 30,50,100.godina isto i to ne samo kod nas nego i u najvećim evropskim gradovima.Keln,Dizeldorf,i pola Nemačke imaju tešku industriju a imaju čistiji vazduh od Beograda o drugim
velikim gradovima i da ne govorim.Ali bitno je poseći svako drvo,svaku zelenu površinu,na svakoj livadi podići novu zgradu.sve pretvoriti u beton i čelik
pa onda leti imamo temperature preko 40 stepeni i dva meseca tropskih
noći.Pogledajte oko sebe i sve će vam biti jasno.Svaka čast majstori napravili
ste u evropi Beogradsku saharu sa najgorim vazduhom.

Danas poslodavci imaju jednu jako lošu osobinu a to je da pitaju kandidata
za posao koliko misli da ostane kod njih u radnom odnosu da računaju na njih na
duže staze i da im ne odgovara ako misle da rade par meseci.Razumem da svakom treba radnik koji će da ostane u firmi a ne stalno tražiti novu radnu snagu.
Međutim ako čovek dobije bolju ponudu za drugi posao,šansu da ode na rad
u inostranstvo,ne snađe se na radnom mestu,ne odgovara mu kolektiv…
Normalno je da će promeniti posao tražiti drugu šansu,svi mi radimo za novac
i tražimo dobre radne uslove pa ne idemo na posao za kikiriki ili što nekoga volimo.
Čovel je slobodno biće i nije ničije vlasništvo,normalno je da u životu ide na bolje i traži poslove koji će zadovoljiti njegove kriterijume.A poslodavci bolje neka razmisle zašto im radnici odlaze i prestanu da kukaju kako nema radne snage,gospodo
radnik vam nijerob i ne ucenjujte ga nekim rokovima inače kako je krenulo
neće vam više raditi ni arapi,hindusi,pakistanci,radi ćete sami pa izvolite stvorite onda profit kad ste tako sposobni.

Bog je uvek tu pored nas,sve vidi,sve zna,čak i kad smo sami on nas uvek pazi.
Čovek je taj koji gazi Božiju tvorevinu a samim tim i Boga,a onda kuka kako
Boga nema.

Bojni poklič i ratne pesme su dobre za moral,ali bitke dobijaju oni koji su
hladne glave,smireni i čekaju galamdžije.

Ponekad se čoveku učini da je put bezbožnički prav,jer vidi bezbožnika gde se bogati
i uspeva.O kad bi mu se dalo da vidi kraj toga puta?

ТИ СИ УВЕК -Здравка Пап

Ти си увек уз зрак сунца стао
И твој осмех био ми је срећа
И велика туга кад те није било

Ти си увек уз зрак сунца стао
И ниси се препустио нелагоди
И ниси се препустио непогоди

Ти си увек уз зрак сунца стао
И гледао да се извучеш из таме
И направиш осмех сличан сунцу

Ти си увек уз зрак сунца стао
И чекао да те греје љубав
И постанеш звезда у мом оку

ПОТОМЦИМА – Божидар Васиљевић

Види како корачамо

Поворке наше су дуге

Младост под ноге не бацамо

Живимо живот преко дуге

 

Деци тешемо колевку

Летину смо скупили давно

Даска се струже о даску

Преци су наши гинули славно

 

Предића вредан је призор

Гледам нас као с дистанце

Проклетије руше Виндзор

Симфонија – паразитске дисонанце.

 

Скинут баласт будућности

Пуна срца милине

Нема нико надлежности

Деца нам жељна топлине.

АМАНЕТ РОДИТЕЉСКИ – КОЗИЋ САША

 

 

Покојни отац ме научио –ма шта се десило , Србија се воли поштује и чува

Покојна мајка говорила –људе, било које боје црне , беле или жуте , треба поштовати , њих и њихову веру.

Нашег Бога , никада , ни под којим условима , па макар и живот био у питању , не смеш заборавити ни издати

Тако живим и данас Бога молим , Србију волим чувам је душом и телом

То су ме научили аманет оставили , да поштујем трудим се светињу да браним.

 

ДЕВОЈКА ЗА ПЕТ МИНУТА – Николина Станковић

То ти је требало, заиста?
Жена за једно вече,
С којом би попио кафу,
И у диму цигарете испратио ноћ,
Она која би макар на трен била твоја,
У потпуности,
Док зора тихо не откључа дан.

То си желео?
Жену коју би волео на брзину,
И коју би с првим зрацима сунца заборавио.

То си желео?
А мислила сам да у теби има бар грам нежности,
Али не на пет минута,
Хладно и срачунато како само ти знаш.

Али ето,
Изгледа је теби само то требало,
Девојка за пет минута,
Коју можеш да одбациш и заборавиш,
Када год пожелиш,
И скинеш је са душе као стари капут.

Можда ме баш зато и не волиш,
Јер сам ти била све,
Само не пет минута,
И памтићеш ме заувек,
Као тишину после олује,
Као ветар који доноси мирис прошлог лета.

– То ти је од мене на дар.