ПЕСМОМ ЋУ ТИ РЕЋИ – Градимир Карајовић

ПЕСМОМ ЋУ ТИ РЕЋИ

Песмом ћу ти рећи колико те волим,
више од живота и песме коју ти пишем.
Сва си моја радост, љубав и лепота.

Мени требаш, душо само ти.
Без тебе је је тешко живети,
лудо срце у мени самује.
Да те увек душо имам крај себе…

Знаш да си мени све у животу,
никоме се, никоме као теби
ја не радујем…

Кад те нежно љубим,
тад у срцу љубав засветли.

Настави са читањем “ПЕСМОМ ЋУ ТИ РЕЋИ – Градимир Карајовић”

DRUGI PIŠU: Kurir – PESNIČKA SUSRETANJA U KRUŠEVCU: Priznanje Dragojlu Joviću, a evo ko su dobitnici nagrade za knjigu godine

PESNIČKA SUSRETANJA U KRUŠEVCU: Priznanje Dragojlu Joviću, a evo ko su dobitnici nagrade za knjigu godine

DRUGI PIŠU – Kurir Foto: Kurir/Ž.M.

Poezija SRB

PESNIČKA SUSRETANJA U KRUŠEVCU: Priznanje Dragojlu Joviću, a evo ko su dobitnici nagrade za knjigu godine

Srbija Tanja Urošević

 

Posle dužeg zatišja, zbog epidemije korona virusa, u dvorištu KPZ Kruševac ponovo je održan program “Pesnička susretanja – PoezijaSRB” u organizaciji Udruženja pesnika Srbije – PoezijaSRB i Kulturnog centra Kruševac.

Godišnja nagrada za kontinuiran rad u Udruženju pesnika Srbije – PoezijaSRB, ceneći posebno kvalitet njegove poezije kao i angažovanje u svim aktivnostima Udruženja pesnika Srbije PoezijaSRB, dodeljena je Dragojlu Joviću. Nagrada se sastoji od diplome, umetničke slike i 5 knjiga iz izdavačke produkcije Udruženja pesnika Srbije – PoezijaSRB.

Zatim su uručene nagrade za knjigu godine u izdavačkoj produkciji Udruženja pesnika Srbije – PoezijaSRB za 2021. godinu. Priznanje za oblast poezije pripalo je zbirci pesama Ljiljane Tamburić iz Kruševca “Damari tišine”, za oblast proze: knjizi Latinke Đorđević iz Ciriha – Kruševca “Ptica koja neprestano leti”, a za oblast humora i satire nagrađeno je delo Dragana Matejića iz Kruševca “Šišanje iz dva dela”. Nagrade su se sastojale od diplome i 3 knjige iz izdavačke produkcije PoezijeSRB.

1 / 3 Foto: Kurir/Ž.M.

Pohvaljene su knjige poezije – pesnički prvenci: “Tajne iskrenog osmeha Mione Đokić i “ Pesme iz tramvaja” Jasmine Dimitrijević i Danice Dimitrijević Petrović. Nagrade su se sastojale od diplome – pohvale 1 knjige iz izdavačke produkcije PoezijaSRB.

Program su vodili Danijela Jevremović i Saša Miletić. U poetskom i satiričnom delu programa učestvovali su: Dragojlo Jović, Ljiljana Tamburić, Latinka Đorđević, Dragan Matejić, Mirko Stojadinović, Danijela Jevremović, Gradimir Karajović, Milosav Đukić Đuka, Svetlana Đurđević, Miljko Šljivić, Živojin Manojlović, Slađana Bundalo, Ljubodrag Obradović, Dragiša Pavlović Rasinski, Darko Mihajlović, Bratislav Bata Kostadinov, Miroslava Mira Smiljanić, Snežana Popović, Dejan Petrović Kenac, Živomir Milenković, Milan Marković Laka, Nada Milosavljević Keti, Aleksandar Drndarević Singer, Miloš Ristić, Stefan Knežević i Saša Miletić. U muzičkom delu programa nastupio je Gradimir Karajović.

Настави са читањем “DRUGI PIŠU: Kurir – PESNIČKA SUSRETANJA U KRUŠEVCU: Priznanje Dragojlu Joviću, a evo ko su dobitnici nagrade za knjigu godine”

Književni portali

Sve

Što sam želeo od tebe čuti, i što ne želiš izreći

ikada

pročitam u tvojim pesmama,
sve tajne šifre

koje upućuješ, na opšta mesta

da se pročitaju od mnoštva

da se utope u buci tuđih misli i emocija

i da niko, i nikada ne razazna

Tajni kod, pod kojim poruke šalješ

sa šifarnikom

tvoj sam preuzeo, prvoga dana.

Dala si mi ga svesno

spontano.

Na prvom susretu,  dala si mi mapu svoje duše

Mape uma, ni kod sebe ne razaznajem

njih čuvam na hebrejskom,

znacima Kabale obeležavam mesta na koja idem

tako da mnogi

skrenu

sa puta, nadajući se da

razumeju

gde se nalazi mesto našeg sledećeg susreta

dok smo mi oduvek, jedno u drugom

samo, dok otvaramo sefirote, stvaramo zaglušujuću buku

koji drugi razumeju kao poeziju

koju pišemo, jedno za drugo

na književnim portalima.

SEĆANJA NE BLEDE – Jasmina Dimitrijević

SEĆANJA NE BLEDE

Ponovo zamisljam livade svoje,
velika polja gde se klasje zlati.
Rascvale vočnjake, zelene šume
za rodnim krajem srce mi pati.

U mislima šumI Morava moja
krivuda svojim putevima znanim,
zamišljena vidim brzake njene,
sećanjima na nju setna se branim.

Uspomene srećne vrtim u glavi,
odnekuda čujem pesmu orača,
sećam se prela i veselog kola,
tuga mi svako sećanje nadjača.

Često se zaplačem ko neko dete,
željno da ga majka svije u krilo,
poželim da čujem jutarnje petle,
od lutanja se srce umorilo.

Prestaću da lutam jednoga dana,
kad mi se srebro u kosi pojavi,
kupiću kartu u jednome smeru,
vraćam se selu i svojoj Moravi.

Настави са читањем “SEĆANJA NE BLEDE – Jasmina Dimitrijević”

Damin gambit

Sada, pošto si u centru

crno belih polja, mogućnosti

na ponuđenu žrtvu, pijuna da primim

ne mogu.

Ponuđenog konjanika, čuvara ili tvrđavu

bez emocija

čisto kao trampu, čisto da se vidi

da imam i ponešto mogu

da je puno figura u igri

i da svi zauzimaju svoje mesto

dok lagano, padaju jedna za drugom

do samog kraja…

Tako sam oduvek započinjao partiju šaha

nudeći Damin gambit kao prečicu…

Čitav vek to više nije moderno

mada, figure i dalje doprinose igri

po prethodno, utvrđenom im rasporedu.

Mate “Istrajnost na ispravnom putu, donosi radost” Ji Đing (kineska knjiga mudrosti kroz promene-citiran jedan heksagram)

Kratke priče iz života

O istrajnosti

Kao dečak, voleo sam odlaziti na pecanje sa komšijom Janijem (mnogo starijim od sebe), na Tamiš. Ostajali smo na obali reke do kasnih večernjih sati i moja upornost, čak i insistiranje, da se odlazi na pecanje, Janiju je imponovala.

Nismo ulovili ništa, najčešće. Ali to zurenje u mirnu površinu mutne vode, to iščekivanje da se nešto dogodi, a nije se dešavalo gotovo ništa (osim povremenog fijuka koji je proizvodio štap dok smo iznova i iznova zabacivali udice sa različitim mamcima i velikim plovkom od plute) tek, tišina i teška vojvođanska žega koja dolazi sa žitnih polja, bez ijednog stabla kilometrima naokolo, bez ijednog hlada sa salaša, činili su da smo se na kraju dana osećali kao srdele na vrelom Suncu, ali iznutra nekako duboki i mirni.

Tako smo danima, uporno, mesecima čak, dolazili po ništa, moj prijatelj Jani i ja. On kao zaljubljenik u pecanje (kasnije sam shvatio da je voleo tišinu koju smo samo nas dvojica mogli remetiti (a nismo), i barski predeo uz Tamiš, gde se ovaj izlivao u ravnici praveći živopisne barske oaze), a ja kao pravi zaljubljenik zurenja u plovak.

Zapravo, moja istrajnost je trajala sve dok se Janijeva Jawa, od 350 kubika, nije pokvarila iz čistog mira, na sred atara. Gurali smo je kilometrima do kuće, uz sve pecaroški pribor u rukama. Ovaj poduhvat me potpuno fizički slomio (imao sam sedam godina), pa i psihički. Nisam više nikada otišao na pecanje. Ne pecam ni danas, smatram da je to gubitak vremena, i dok ovo pišem, uviđam da sam sve vreme činio grešku, nisam razumeo prvu lekciju iz Zen Budizma, onu o istrajnosti…., ako život od vas traži da zurite, vi zurite; ako život od vas traži da gurate, gurajte (pa makar to bila i Jawa od dvesta kilograma, nasred vojvođanske ravnice).

Gurati dalje, to vam je Zen.

O ispravnosti

Kao i za sve, za pisanje vam je potrebna motivacija. Biti samoinspirisan je na granici samoobmane jer, vi kreirate svet u kom ste bili sami, za čitaoce kojih nema (ili ima, svejedno) dakle, za sebe (a onda to čitate nebrojeno puta, odmeravajući težinu svega napisanog). Pisanje vam je samotan posao. Ponekad, dok prebiram po mislima, u sebi, zaključim da je večno u ljudskom životu samo sećanje, pa i ono dok ga prvobitna iskra događaja održava živim…

Elem, pojam ispravnosti me muči i dalje, bez obzira na minule godine, nisam više siguran šta je sve ispravno a šta ne. Ne možete nekom zabranjivati izražavanje Sebe (Selbst-po Jungu), to činiti, nije svestan čin a nije ni civilizacijski (mislim kao tekovina razvoja ljudske vrste) opet, ne možete dozvoliti ni manifestaciju negativnosti ili zla, to bi tek bilo antisvesno i anticivilizacijski. Izjeda me ovaj rat koji se vodi između Rusa i Ukrajinaca, na ukrajinskoj teritoriji (sada) a u ime rusa (koji tu žive od vajkada), pa ti budi pametan šta je  ispravno?! Rat kao patnja i stradanje, pa još i preispitivanje ispravnosti….. Zaključak je da je sve pogrešno. Toliko, da i priroda pati, pate biljke, pati i sama planeta Zemlja zbog prolivene ljudske krvi… Mekdonalds je na strani pacifizma, demonstrativno napuštaju Rusiju (čemu su se izuzetno obradovale ruske krave, jer prestaje njihovo dalje desetkovanje zbog prehrambenih potreba proždrljivih rusa…), Sirbistan bi najradije, napustio sam sebe. Samo, gde otići? Srbija je ostrvo na mapi Evrope, i sve više razmišljam o tome da li je ova zemlja kopno spasa ili nas je snašao strašni usud gubavaca sa ostrva Spinaloga… Biti učesnik ili dezertirati iz sopstvenog života, pitanje je sad?

Nema ispravnog stradanja, ljudske patnje, patnje uopšte….Sve je to velika podvala u ime kodeksa. Ljudima vladaju kodeksi, fine strune matrice u kojoj se nalazimo. Da, ljudski rod je počeo živeti sve više u matrixu, takva nam je priroda, tome naginjemo, da služimo. Setih se izjave Milorada Pavića, jednom prigodom: “Odnose se prema nama kao prema služinčadi”. Sluga je koliko-toliko slobodno biće, dobija nadoknadu (možda simboličnu, ali je dobija) dok služinče u potpunosti zavisi od gazde (ili gospodara) i najčešće je to maloletno lice, dete. Sad, doživeti sebe kao roba, služinče ili slugu, a tek kao ravnopravnog i prijatelja, ostaje stvar lične percepcije života i sveta u kom se nalazimo, živeći naše Sebe (u meri u kojoj nam svaka od kategorija dozvoljava)

Slobodna volja je pojam koji svako od nas može “sasvim slobodno” i po sopstvenom nahođenju, da tumači. Šta je ispravan izbor u odabiru sopstvene uloge u životu, ni do danas mi nije jasno. Znam samo da vas niži egzistencijalni status lišava odgovornosti za sudbinu Sveta, pa i za ličnu jer, ionako nemate uticaja na događaje u kojima ste se obreli. Čak i da jeste, teško je ostati “ispravan”, ma šta to zapravo značilo.

Teško je razumeti elementarnu doktrinu Zena……..

O putu

O stranputicama pisati

čini mi se trenutno ispravnije

jer, o putu ne znam gotovo ništa.

Na stranputice nailazim, celi ljudski vek

kažu da sam za to talentovan,

da u tome brzo napredujem, mada

od poznanja, ne primih do sada, išta

pitam se

pitam

kako li je neznalicama, tek?

Zen kaže da nema glupih pitanja, samo glupih odgovora.

O donosu ili prinosu

Brodovi sa ukrajinskim žitom, neće isploviti iz Crnomorskih luka (koje su preostale)… Proklijaće na brodovima.

Kažu da, ako se čovek ne razvija, neumitno propada.Tako je i sa državama.

Da bi ste požnjeli, morate prvo zasejati. Svako žanje plodove svoje setve. Osim ako…..

Ako vas je dvoje i o meni zborite, ja sam među vama, kaže Isus. Neki će svesno, podeliti svoju ličnost da bi bili privilegovani. Tu je početak hermetizma…

Oni koji nisu dobili ništa, ne moraju ništa ni dati. Oni koji su dobili mnogo, moraju uzvratiti višestruko, kaže se u Novom Zavetu. Pogrešno tumačenje izrečenog, vodi u nove revolucije.

Zen ne prepoznaje ništa od prethodno napisanog…., takav vam je Zen.

O radosti

Blago gladnima i siromašnima, duhom će biti nahranjeni-govorio je Isus Nazarećanin.

Živim za taj trenutak.

Histerezis

A

Ako sam i počeo pisati, bilo je to u trenucima preosetljivosti
duše
tela
držim da je to bilo povezano sa statusom hormona, odrastanja.
Nastavljao sam i dalje…,sa pisanjem.
Za to nisam imao opravdanje u poremećaju biohemije.
Shvatio sam, vremenom mehanizam
nedostatak potrebne hemije nadomeštao sam…, izvana.
Zato sam postao hemičar. Radim u laboratoriji.
Zapravo sam hteo postati alhemičar i raditi u duši.
Ovih dana uviđam, da ni hemija, ni laboratorija
niti alhemija
a ni duša
ne utiču na nas do te mere kao,
Poremećaj.
Zato misli postaju isprekidane i nepovezane, a sa njima u vezi i tekstovi,
kao testament nekog
ko bi pred kraj životnog puta
najradije zadržao za sebe sve. Čak i nakon smrti
kako ne bi ostao,
prazan i sam u tuđim realnostima,
koje doživljava teško kao najtežu bolest…

Zato je za kraj važno izazvati, u svetu, nešto veliko (po mogućstvu nešto strašno), i tako napraviti:
Trajni Poremećaj.

B

Biram najkraću formu
kada prenosim poruku (tada progovorim o onome “što jeste i što mora biti”)
Zamrsim čvor, Histerezisnu petlju događaja
kojih je puno, previše za dan i previše za život,
Ipak
moram se odlučiti za najvažnije?!
Otuda čvorovi
na potki
koja je tkanje na kom plivaju misli
neusidrene emocije
u zajedničkom vremenu
da bi se sreli u beskonačnosti, tamo gde se paralelizmi presecaju, zamišljeno
Od toga gradim događaje
u kojima se ponajmanje, prepoznaju čvorišta,
samo neprekinuti uticaj histerezisa,
koga uzrokuju nasumični, spoljni
Trajni Poremećaji.

C

Citiram samo mudrace, one koji su obeležili epohe

iznedrili civilizaciju

U opšte priče, uopšte ne verujem.

One ne nose naravoučenje.

Ona skorašnja uopštena, o pacovu, koji je sateran u ćošak

posebno me brine, pošto

ima poruku

ima i naravoučenje.

U oglasima na internetu, u dnevnoj štampi

tražim mačku,

koja će sa problemom pacova izaći na kraj, rešiti sveopšti CODEX….

Boja mačke nije važna, važno je da lovi miševe,

kaže Lao Ce.

D

Dan

kao i ostali dani, počeće uobičajenim izlaskom Sunca na Istoku

to je ono, čega ćemo se sećati u velikoj riznici sećanja

Akaši.

E

Epikur

nije mi bio prijatelj, nisam ni ja njemu

Svidela mi se ideja o uživanju

i vrlini

Njemu se kod mene, nije svidelo ništa.

Previše vremena provodim za računarom

premalo u prirodi

previše se bavim prolaznim

premalo večnošću….

Razdoru je doprinelo dvomilenijsko,

moje odsustvo od tema

o kojima nikada nismo imali priliku raspravljali.

F

Fragmentacija ličnosti se događa kod duševno obolelih

Pretpostavljam,

duša želi da ubrzano, preuzme što više iskustava iz fizičkog sveta?

Ili je naprosto, dispečer za razvrstavanje prioriteta događaja

otišao na piš pauzu

i nije se vratio

Svratio na kafu sa starom poznanicom iz srednje škole

zbog sopstvenog stida usled, sopstvenog zatvaranja očiju

pred njenom, osebujnom seksualnosti (grudi su joj neprimereno porasle nakon trudnoće)

Pretpostavljam,

fragmentacija duše, ako se desi

povratak dispečera

ništa ne bi promenio u životu jednog ludaka?

G

Gerber

cvet

nosač, kao mašinska konstrukcija

greda

tačka (svi pričaju o tački G, zašto ne i o E?)

Ako ste Gerber i koristite samo inicijale svoga imena

možete postati dnevno aktuelni

čak i slavni

samo

zbog početnog slova svoga imena, G.

MEZZO

Dok ti pišem, slušam jazz

Slušam i tvoje otkucaje srca

Kao najviše tonove u lagi

kapi vode

koje padaju na tlo

Tako se razbuđujem od misli

usnulog dana

i snih večeri, punih zagrljaja

u nekom drugom rasporedu vremena

Darovanih nekoj drugoj

Celini.

Vodi me kući, kažeš

Gde je to, pitam

Unutra, vodi me unutra

kažeš.

Danom u dan, tako…

Gde su dani minule godine

i prostori

zasuti laticama koje mirišu

na čežnju za tobom….

Miris samoće

Guši me druže miris samoće,

iskonski smrad večne nam zablude,

čudni proroci lažne blagoće,

za dobra dela mučki nam sude.

Poganog, lažnog,Boga nam nude,

rukama snažno kasape tela,

učmalu svest da nam ne probude,

da ne bi duša javu nam htela.

Boli me druže glupoća ljudska,

čelični jaram sreću nam nudi

stvarnost i nije toliko mrska,

svi spavamo,niko se ne budi.

Dželata strašnog što svima sudi

tiho sledimo,jer mi smo ljudi.

(minijatura

 

 

“НЕКАД СЛУГА, НЕКАД ВОЉЕН, АЛИ ВЕЧНО РОБ!” (СЕЋАЊЕ НА АЛЕКСАНДРА БЛОКА) – ДУШАН СТОЈКОВИЋ

“НЕКАД СЛУГА, НЕКАД ВОЉЕН,
АЛИ ВЕЧНО РОБ!”
(СЕЋАЊЕ НА АЛЕКСАНДРА БЛОКА) – ДУШАН СТОЈКОВИЋ

Ноћ,
улица,
фењер,
апотека…
Ужасне су вечери.
Јесен позна
доноси
мраз,
хладноћу
и твој глас.

Ти у поља,
без повратка,
оде.
Њих
дванаесторица
не обраћају
пажњу.
Они читају
песме.
Само
једна
незнанка
спрема
снежно вино.

Неповратно
си отишла
у поља.