MRTVI SU NAJBOLJE DRUŠTVO
Svetlucaju kapi kiše dok mermernom pločom klize,
k`o da se iz staklastih očiju gorka suza sliva.
Sudbina te vrti u krug,pravi životne reprize,
da jedan nesrećnik stoji pred drugim što tu počiva.
Znam da bi puno rekao ,al` usta ostaše nema.
Samo me sa izbledele slike prazni pogled prati.
I dok se tako gledamo u meni živi dilema
da li će tvoja prošlost znak mojoj sadašnjosti dati
Neću čitati sa slike kakav ti je život bio.
Sebično ću pričati kako se moj nesrećni ruši.
Neću želeti da znam šta si ti pokojniče snio,
podeliću sa tobom sve ono što nosim na duši.
Shvatam dok ovde pred tobom provodim zadnje minute,
mrtvi su najbolje društvo,samo slušaju i čute.
© Jasmina Dimitrijević, Srbija