Snežana Popović – Bubi, a ko bi drugi

Bubi, a ko bi drugi

Pokloni mi davno,
vazduh koji dišem.
Detinjstvo uz tebe,
bezbrižno i lepo mi beše.
Od malih nogu,
lude bubice moje,
brige ti stvaraše.
Pamtiću zauvek
to naše vreme najlepše.
Godine što proleteše
i nikada više vratiti se neće.

Imaš mudrosti i dara,
da bez i jedne reči
moju ćud razumeš.
Po izrazu lica
i po boji glasa,
suštinu prepoznaš.
Vazda tvrdoglava bejah,
savete tvoje ne slušah.
Zalud beše trud majčinski tvoj,
uporno ja terah po svom.
Kažeš mi da je za mene uvek
otvoren roditeljski dom.

Male stvari tebi znače.
Što trenutke iskrene radosti čine.
Jedan od njih omiljen za tebe,
sladoled kod Muse beše,
kome se ko dete radovaše.
Jagoda,vanila,
ponekad pomešane obe.
Al nikako uspela nisi
i mene da privoliš.
Uz ono tvoje….Snežana….
Ti baš ne znaš da uživaš,
zato nemoj mene da nerviraš.

Kad telefon zazvoni,
znali smo ko će da se javi.
Pa Bubi-ko bi drugi!
Uzrečica tvoga zeta,
nepromenjena osta,
za sva ova prohujala leta.
Javi se kad stigneš…
Kažem…nemoj da brineš.
Polako vozi….nemoj da žuriš.
Ne leti po putu.
Ko majka svaka,
strepiš za svaku minutu.

Ponosna i jaka,
boriš se ko lavica.
pozavideti ti može i carica Milica.
Iako bolest ne čeka,
vreba te i viri iz mraka,
hoće da sakrije sunce iza oblaka.
Žuri da te od mene odvede,
ali nedam te jer znaš da volim te.
Ne predajem se, tražim ti leka.
Ma nije život par koraka,
nama treba mal meraka.
Bogu hvala, nečija si i ti baka!

Snežana Popović