GREDA-Miroslav Krnjeta

Sada smrdim,gadiš se dvojice
bacaš ruže suza
a zaboravio si noći trojice
ljubav topi smrt mraza.

E moj rođeni
nećeš u oči da
me gledaš,
tu sam ti kao
salveta,
samo kad me
trebaš.

A dva mala pileta
ostavljena na livadi
da ih čerupaju
jastrebi,
ali ne nisi čuo
pijukanje
to nije stizalo
do tvoga uzvišenog
uveta.

Sada nas prezireš
krv svoju pljuješ
i samo sebe
gledaš,
ne postoji svet
zgazio bi svaki cvet,
samo da ti sve imaš.

Koja si greda
od čoveka,
bojiš se kraja
svoga veka,
ali uzalud ti mili
duševna si beda,
da se ti pitaš
mi ne bi ni živeli
nismo ti
ni trebali.

Setićeš se jednog
dana
biće ti bistro jasno,
ali onda će biti
kasno,
jauknućeš za dva
mala pileta,
nema ih više
ubilo ih mnogo rana
dok te mučila
tvoja lepota.

zato pilići zajedno
u boli samuju,
sada ćute
ostavljeno izdano,
vole se i grob čekaju.

ULIČNI SVIRAČ – Jasmina Dimitrijević

ULIČNI SVIRAČ

Ulicom prolazi mnogo ljudi
galama i gužva sve je jača
u velikoj larmI niko ne cuje
tužnu pesmu uličnog svirača.

Prebira žice na staroj gitari
na njoj fali ona glavna žica
skromnim glasom peva svirač stari
tuga se čita sa njegovog lica.

Ne smeta mu gužva ni galama
kao da je sam setnim glasom peva
Ne brine ga posve prazna kapa
on o nečem mnogo lepšem sneva.

Uprtog pogleda negde u daljinu
sa setom se seća kad je bio mlad
u toplom domu osećo milinu,
a sada ga prate nevolje i glad.

Larma se i dalje na trgu čuje
svirača starog niko i ne sluša
bez pare u djepu on se kući vraća
kao prazan džep, prazna mu je duša.

© Jasmina Dimitrijević, Srbija
21.01.2022.

oči moje

Oči moje bolje da vas nije,
ne bih rukom prekrivao lice,
tužno gnezdo u trenu se svije,
dok ja gledam lice besramnice.
 
Oči moje Bogom ste mi dane,
kao deo moje jadne duše,
da svarate mome srcu rane,
da se snovi k’o kegle poruše.
 
Oči moje bile ste u pravu,
davno spoznah ja njenu grehotu,
što u trenu ne okrenuh glavu,
 
da ne vidim svu njenu sramotu.
Oči moje, moje slatke drolje,
sad duhovno pogledajte bolje.

 

Настави са читањем “oči moje”

STARI GAVRAN-Dragan Milošević

STARI GAVRAN

Stani! Kuda se guraš gavrane stari?
Medj’ sokole, jastrebove i orliće,
osim starih vrana ko još za te mari?
Ne guraj se medju raspevane ptiće.

Kome je do tvog graktanja sada stalo.
Beži odatle, što dalje u planine,
žudnje za životom ostalo je malo,
pusti mladost neka leti u visine.

Sakri svoja stara, obelela krila,
očerupanoj vrani pod tamne skute.
Na nebu je pesma gnezdo tebi svila

Leteo si smelo pesme snevajući
Raspevane ševe k’o da nešto slute:
ne umiru baš sve ptice pevajući

Нове књиге – ЈЕРЕТИЧКЕ ПЕСМЕ – Алекса Ђукановић

Наш члан Алекса Ћукановић недавно је објавио нову књигу ЈЕРЕТИЧКЕ ПЕСМЕ. Част нам је да  Вам је представимо. Прочитајте 2 његове песме и рецензију НАТАШЕ ЂУРОВИЋ.


вријеме

један цијели дан
цијела вјечност.
и вјечност
у једном
дану
сату
трену.
а шта је вријеме?
једна сунчана зрака
која не заблиједи никада.

2019.

Настави са читањем “Нове књиге – ЈЕРЕТИЧКЕ ПЕСМЕ – Алекса Ђукановић”

ZABORAVI TUGU-Dragan Milošević

Zaboravi tugu

Zaboravi tugu , podigni čelo,
razveseli te plave oči setne.
Život svoj pokreni, odlučno, smelo,
dopusti srcu da ga radost sretne.

Proleće je, od ljubavi sve vrvi.
Golub veselo golubici guče,
pčela u zanosu ka cvetu hrli
dok srce u meni sve više tuče.

Za Tvoju ljubav hoće da iskoči.
Poslušaj razum što Ti sada zbori
ne dozvoli prošlosti da Te koči.

Svevišnji samo jednom život deli.
Tužno srce u grudima otvori
da se moje u prazninu naseli.

ЖИВОТ – Андреја Ђ. Врањеш

ЖИВОТ

Кад и одмор, умор постане,
жеље истање да не постоје,
ноћи без краја муке пригрле,
очи од боје тугом напоје.

Схватиш да је живот филм,
у ком си улогу, крају сводио,
одиграо најбоље, што си умео,
да би оскара слабији добио.

© Андреја Ђ. Врањеш
Настави са читањем “ЖИВОТ – Андреја Ђ. Врањеш”

SAN I URILO-Miroslav Krnjeta

Spavam sanjam čudna svetla
putujem kroz nepoznate kolibe
čas daleko,čas ispred sobe,
prelazim granice snova
spuštam se na žuto polje
prekriveno žutom čojom,
nazirem nešto kod drenova
bliže mi je vidim bolje,
gledam zlatnog petla
sija žutom bojom.

U trenu padam preko praga
ispod se otvara crna rupčaga
vrtlog odvratnog crnila,
gubim se usred bunila.
Ponor tama
propadam sve dublje
progutaće me jama,
nema dna
ne budim se iz sna.

Zustavlja me nevidljiva nit
vuče me gore
vadi me iz noćne more.
Osećam ruku,stisak grčevit,
ne vidim lice
vidim kapuljaču crni plašt lebdi,
neke sitne iskrice
svetlo me izvlači
iz tamnih adi.
Ko si ti,šta je to,
čekala me crna rupa besna
a ti si me vratio iz sna.

U snu mi se javilo,
čuo sam dubok glas
ime Urilo,
hvala svetlosti silo.
Arhanđel svetla visok čin
zakucao je u ponor
svetli klin.

PONOSNI STARI DŽIN-Miroslav Krnjeta

Pored Krke u polju
leži stari tvrdi džin
ponosni grad Knin,
prijatelj vetrova od davnina
srce mu je ispod Dinarskih
visina.
Drema ali ne spava
prevrće se pored mosta
u mulju,
strepi od pokliča i bubnjeva
čeka horde i krvavu baklju
zorom čita svoju
čitulju.
Tvrdi grade stare slave
po tebi uvek neko
vatru bljuje,
mnogi za tebe dadoše glave
jer stalno te udaraju
gromovi i oluje.
Dinara kruna tvoje lepote
tvrđava oči tvoje duše
krčić suze sudbine
sirote,
mili grade uvek te pale
i ruše.
Tvoja nedra gaze vojske
gase sunce koje te greje,
sa Dinare  vetar im se
smeje
vekovima opstaješ gledaš
strahote biblijske.
Stari džine u vinogradima
ležiš
tamo gde si rođen
ti stojiš,
sestra Dinara čuva te
sa visine
voljeni cvete biseru Krke
sokola kulo gradu Knine.