APOKALIPSA – Jovica N. Đorđević

Digni glavu prema horizontu,
gde nam sunce u sutonu drema,
čudna sila sad otvara portu,
veliko se zlo narodu sprema.
Digni glavu prema horizontu.
 
Crna guja belog konja jaše,
neđ’ ljudima ispaljuje strelu,
iz duše nam Boga oteraše,
zavadiše bratiju nam celu.
Crna guja belog konja jaše.
 
Za njim ide zlo na riđem konju,
mačem maše kao simbol rata,
pa se smeje ljudskom bezakonju,
dok ubija brat rođenog brata.
Za njim ide zlo na riđem konju.
 
Sa vranca nam crno seme preti,
kantar nosi u desnicu ruku,
hoćemo li od gladi umreti,
to ne haje za svu našu muku.
Sa vranca nam crno seme preti.
 
Zlo zeleno jaše konja mlada,
divlje zveri razjapile usta,
da po zemlji sve živo nastrada,
da planeta postane nam pusta.
Zlo zeleno jaše konja mlada.
 
Настави са читањем “APOKALIPSA – Jovica N. Đorđević”

Тешки дани – Данијела Јевремовић

 
Дошли неки тешки дани
суморни, сиви и безлични
сваки личи на претходни.
Облаци тмурни надвили
и сунце и људе
што тумарају без лика и гласа.

У гомили сви исти
отупели једва корачају
по земљи што још памти
трагове крви и витештва.
Човек мањи него икад
немоћан у бесмислу
отупео у безизлазу
меље га време и бреме.

Настави са читањем “Тешки дани – Данијела Јевремовић”