sjeo je na ognjište
rukom tišine povukao
ostatak zavjese, nešto
što u spomenar dopisuje:
kad su utihli cvrkuti,
kamo su nestale
plave omaglice
djetinjstva.
Добродошли!
sjeo je na ognjište
rukom tišine povukao
ostatak zavjese, nešto
što u spomenar dopisuje:
kad su utihli cvrkuti,
kamo su nestale
plave omaglice
djetinjstva.
Oči moje bolje da vas nije,
ne bih rukom prekrivao lice,
tužno gnezdo u trenu se svije,
dok ja gledam lice besramnice.
Oči moje Bogom ste mi dane,
kao deo moje jadne duše,
da svarate mome srcu rane,
da se snovi k’o kegle poruše.
Oči moje bile ste u pravu,
davno spoznah ja njenu grehotu,
što u trenu ne okrenuh glavu,
da ne vidim svu njenu sramotu.
Oči moje, moje slatke drolje,
sad duhovno pogledajte bolje.