Категорија: Mirko Popović

 

Настави са читањем “RAZGLEDNICA – Mirko Popović”

 

 

sjeo je na ognjište
rukom tišine povukao  
ostatak zavjese, nešto
što u spomenar dopisuje:
kad su utihli cvrkuti,
kamo su nestale
plave omaglice
djetinjstva.

Настави са читањем “SUHI LIST NA VJETRU – M. Popović”

 

 

Tvoj glas je srce u daljinama
ja noćas ne mogu iz Korzike
vjetar nadima žaluzine
plave bijele lagane

Настави са читањем “NEUBRANO, II – M. Popović”

 

 

prepoznali smo se
iako smo izgledali posve drukčije
od naših prvih snova
Настави са читањем “(NE)ZADOVOLJSTVO SPOZNAJNOG”

 

Ni na kojoj strani svijeta
Nije tvoje lice
To blijedi akvareli snatre
U nepomičnim drvoredima
Настави са читањем “TEBI KOJI ČEKAŠ – Mirko Popović”

 

Na goloj uzvisini gdje te čekam,
ti čovjek,
ja jasen,
listale su moje grane,
u mom hladu rasla je tvoja ruža.

Настави са читањем “MI – M. Popović”

 

sad šutnja je
na žalima godinā
ni odroni ni uzdasi
mladih udovica
što čekale su
reprizu mladosti
Настави са читањем “KAMO BISMO – M. Popović”

 

u kutu sobe zimski isplivao cvijet,
miriše na tišinu, u njoj
moja sestra budna sanja,
ni tužna ni sretna.

Настави са читањем “PADA PRVI SNIJEG – M. Popović”

Danas ću još jednom, opasan
Cendrarsovom rečenicom da Nismo
više životinje, ali izvjesno je da još
nismo ljudi, raznijeti i prosuti po sobi
mix ranojutarnjih vijesti o ratovima
i bratoubilačkoj naravi.
Možda ću djelimično i ukrotiti
lucidnu misao o božjem milosrđu.

Настави са читањем “DANAS ĆU – M. Popović”

 

za lijepih dana
spuštale se obali
tihe i same tkajući
vječne niti samoće

Настави са читањем “STARICE SU ČEKALE SINOVE MORNARE – M. Popović”

 

ne čekaj da izblijede akvareli
dok iščitavaš nečitko, dok
snagom misli miluješ ljeto i
kao na dlanu probuđen
brod na vidiku. ne raduj se tajni
zaludnih obećanja
koji umjesto tebe
otvaraju prozor da se budiš
dok vriju pejzaži kvartovski.

Настави са читањем “ODMIČEŠ SE… – M. Popović”

moram svratiti ponekad
u tvojim zaboravima ostao je
miris pelargonija

Настави са читањем “NIKAD NEĆU SHVATITI – Mirko Popović”

ja pred zaključanim rukopisom:
ono što je bonacom valove ukrotilo
tražiš u pješčanom beskraju
tražiš u sjenci druge strane izdisaja
ali nitko te ničem ne podučava

Настави са читањем “TAJ MALI SITNI ČOVJEK – Mirko Popović”

 

gdje je noćas tvoje lice
dok prilaze svijeće
i vatra pucketa
iza zatvorenih očiju
i noćnoga  cvijeća
koje tone u prvi snijeg

…

zar ne čuješ kao nekad
blagost najbližih zvijezda
mekanu pitomost trena
u kojem me netko traži
iza sklopljenih očiju
i nepoznato obličje
kroz sobe pronosi Настави са читањем “GDJE JE NOĆAS TVOJE LICE – Mirko Popović”

odnjišem nespretno
bezrazložnu radost
zagledanu u moje oči

Настави са читањем “TKO ZNA – Mirko Popović”