DANAS ĆU – M. Popović


Danas ću još jednom, opasan
Cendrarsovom rečenicom da Nismo

više životinje, ali izvjesno je da još
nismo ljudi,
raznijeti i prosuti po sobi
mix ranojutarnjih vijesti o ratovima
i bratoubilačkoj naravi.
Možda ću djelimično i ukrotiti
lucidnu misao o božjem milosrđu.

Настави са читањем “DANAS ĆU – M. Popović”

ODMIČEŠ SE… – M. Popović

 

ne čekaj da izblijede akvareli
dok iščitavaš nečitko, dok
snagom misli miluješ ljeto i
kao na dlanu probuđen
brod na vidiku. ne raduj se tajni
zaludnih obećanja
koji umjesto tebe
otvaraju prozor da se budiš
dok vriju pejzaži kvartovski.

Настави са читањем “ODMIČEŠ SE… – M. Popović”

TAJ MALI SITNI ČOVJEK – Mirko Popović

ja pred zaključanim rukopisom:
ono što je bonacom valove ukrotilo
tražiš u pješčanom beskraju
tražiš u sjenci druge strane izdisaja
ali nitko te ničem ne podučava

Настави са читањем “TAJ MALI SITNI ČOVJEK – Mirko Popović”

GDJE JE NOĆAS TVOJE LICE – Mirko Popović

 

gdje je noćas tvoje lice
dok prilaze svijeće
i vatra pucketa
iza zatvorenih očiju
i noćnoga  cvijeća
koje tone u prvi snijeg


zar ne čuješ kao nekad
blagost najbližih zvijezda
mekanu pitomost trena
u kojem me netko traži
iza sklopljenih očiju
i nepoznato obličje
kroz sobe pronosi Настави са читањем “GDJE JE NOĆAS TVOJE LICE – Mirko Popović”