Категорија: Mirko Popović

OPSKURNA ZVIJEZDA – M. Popović

otići će
kad pomisliš da ništa nije
lišeno svrhe
kad sve stane u mali
kovčeg uspomena
i bajke i pobjede
i sumraci i stranputice
i želje i dileme i nadanja
i oči koje su te jednom
kad sniježilo je
nad obrisima svijeta
zaboravile

otići će
na imendan na rođendan
bez ruže bez poljupca
kao da sve je bila varka
kao da nikada nisu zastali
tvoji koraci ispod starih jasika
da bi se sjetio kako nikada
ni na što nisi odgovorio
u strahu da nećeš istrpjeti
ako iz svakog odgovora
nova pitanja nahrupe

otići će
a ti ćeš šutjeti zagledan
u rasute fragmente
sopstvenog života
po kojima će još samo
i neprestano padati
sitan srebren dažd

 

 

 

 

 

 

 

NIKOG NE ČEKAM – Mirko Popović

 

 

iza prozorskog okna ostalo je
lijepo subotnje popodne

i pepeo šutnje po krovovima

nešto bih izmislila
crtala bih oblake po gluhom
i golom nebu bez ijedne ptice

ali umorne mi ruke
bez glasa i pokreta

nikog ne čekam
možda želim sugovornika
bez ovog jedva vidljivog
treperenja lišća u krošnjama

ali nitko ne korača
putem koji je potonuo
kao da vodi na počinak vječni

u lijepo subotnje popodne
bez pokreta ispratim
/kao da milujem/
pad ploda divljeg kestena
dolje negdje duboko
ispod osmoga kata
iza uma
koji se bezglasno odjeknuvši
otkine i otkotrlja u Gluho i Duboko
po strogo ispoštovanom
zakonu gravitacije