Razvežem uzlove
nemislivim željama
ni riječ ni krilā dah
ne izgovaram
(da se buđenje ne dogodi)

Настави са читањем “PUTOVANJE – Mirko Popović”

Zima se ne predaje
U očima pticā zaplovile
plave misli a nečitko inje
još glasno na dlanu mi

Настави са читањем “GLASOVI”

Proteći ćeš i ostaviti otiske stopala
otiske pamćenja

Настави са читањем “PJEŠČANI SAT – Mirko Popović”

Postajem li stvarna dok jutrom
šutim i gazim iverje, otvaram škure
i brišem mir u oku cvijeta
na noćnom ormariću

Настави са читањем “DAN BEZ IMENA – Mirko Popović”

hej
ej
membrana povjetarca
dozivaše te 
s onima što nedorečeno šute

Настави са читањем “PONOĆ ZAKOVANA ZA TJEME – Mirko Popović”

gledam drvorede
nekoć mlade
i glasne s pjesmama
naših rođendana

Настави са читањем “DOKLE SMO NARASLI – Mirko Popović”

To kad me tumači melankolija
Sve dublje bdi žutilo mjeseca
I sve ukočenije boli. U oku tražim
Počinak krajolika i nepokošene
Trave što svijetle

Настави са читањем “PJESMU KOJU OSLUŠKUJEM ŽELIM PREBOLJETI – Mirko Popović”

ako zaspem ovdje gdje još nisu
odbrojani ožiljci niti su vjetrovi
spokojno osušili radosne suze
utišajte nebeske vrtove
i orgulje kamene

Настави са читањем “SUTRA VEĆ PUTUJEM – Mirko Popović”

uzalud čekaš
more je pusto
kormilar je dugo pjevao
i utihnuo

Настави са читањем “DOBA, SEDMI DAN – Mirko Popović”

Možda me sat nije probudio
Pa gledam nečije krupne oči
Možda ih sat nije probudio
Pa mi nerazumljivim jezikom
Krote sjećanja

Настави са читањем “U NJENOJ SOBI – Mirko Popović”

igra na raskršću
nekog proljeća
niz sedmu ti
godinu sklizne

Настави са читањем “U SJENI BESKONAČNOSTI – Mirko Popović”

Svakoga jutra prvi otvara oči
Kao da netko u njemu
Oživljava zaborave na doba
Kad su mu jutarnji vozovi 
Odnosili mladost
U njemu se gnijezdio Drvenik
Mostar Frankfurt Venecija 
Davno proživljen Zaostrog

Настави са читањем “JUTARNJI VOZ – Mirko Popović”

bude tako kad srebren mjesec
zaplovi pa svime što jesmo 
uzdasima vodā predajemo se

Настави са читањем “JEK BEZUMLJA – Mirko Popović”

Ona se ne glasā bučno
Njenom se prisustvu-kušnji
Drhtavo otimam i tek
U riječi smještam
Djetinje iskrice njenih očiju

Настави са читањем “NJENO PROLJEĆE BI U GRANE U LIŠĆE U KORIJENJE – Mirko Popović”

opet se smijeh budi dolinom
i rasplamsava
zaboravljene dane

Настави са читањем “TINJAJUĆE VATRE – Mirko Popović”

budi se
budiš se
u sedmu melodiju sklizneš
snatreći osvrćući  se

Настави са читањем “NEČITKA MELODIJA – Mirko Popović”

Ni glasom, ni pokretom tijela, ničim
ne trepne na moj pozdrav s kojim
zakoračih u kupe
Tek nehajno me počasti
grimasom kojom odasla
neku vrstu pozdrava, potom
svi njeni prostori srca
ponovno otploviše u daljine

Настави са читањем “BARBARA – Mirko Popović”

odvodi
bez misli
bijel i snen

Настави са читањем “PUT”

Nad azurnim vodama iz kojih mi
božica svitanja prilazi
lice ti lahor
Настави са читањем “NEGDJE DRUGDJE JE TVOJE LICE – Mirko Popović”

uljuljkujte djecu u kolijevkama
lažnih nada, dijelite ih po boji
po ne/sklonosti religiji
po jednoumnom odabiru konfesije

Настави са читањем “ZLURADIH IGARA PLODOVI – Mirko Popović”