Zarobi mesec

Zarobi mesec
Razum mi kaze
požuri idi,
svitanju ,zori
i svežem jutru ,
zarobi mesec,
u toplom skutu.
 Pohitaj brzo
nadmudri san.
Pogledaj u nebo
dok sviće novi dan,…
    ostavi juče,
i proslu noć.
Sve sto je danas
nek  bude moje,
a sutra sve moје
nek bude i tvoje.
Život je cudo
nek bude
sve od sreće ludo ,
nek nam srce
od ljubavi zatreperi
i nek  ti se osmeh
na licu šeceri .
 Zarobi lepe misli
i vreme zauvek
zaustavi ,neka
se samo lepota slavi.
Razum mi kaze
požuri ,idi …
Neka se cvecem
i  pesmom staza okiti.

S verom u Boga – Verica Jovanović

S verom u Boga

Vrištaću,

Boleće,

Patiću,

Znam sama u svemu biću,

Nadam se preživeću

Nemam suze

Neću plakati ,

ali će svejedno jako će boleti

iz nemoći

Iz samog pada

Radja se mala nada,

Iz nade ,prkos otpor

Znak je da bežim ili pobedim

Kao i sve u životu

Desi se da čovek bude

Na ivici ponora

Vera u Boga vodi do isceljenja

Pogled kad luta,

Kad se misli lome

Kad ništa nema radosti i

Životnog sjaja

Kad čovek kao ja

misli da je došao do samog kraja

kad se vrišti,

Kad sve boli

Kada se najviše pati ,

Kad se najviše voli

veruj

Jedino Bog te prati,

Pusti sve i veruj,

Desiće se ono što mora

Tad vrišti ,

Kidaj se , boga seti se

Dodjes do samouništenja

Ali na korak do ponora ,

Shvatiš da to su samo iskušenja..

U tami i sivilu,

putevi gospodnji

Imaju svoju cenu.

Pruženu ruku videćeš,

tek na ivici ponora

tako je zapisano ,

shvati tako mora.

Čudni su putevi gospodnji.

Na samoj ivici ponora

Bog ce ti ukazati

svetlu stazu pod nogama.

O GREHU I POKAJANjU

Kada grešni korak Tebi Bože krene
nek iskopni dašak što telom mrmori
kada oči njene ne miluju mene
pusti da mi srce od jada sagori

Ako ljubav svene a greh mi se javi
nek me Tvoja kazna na zemlji zadrži
da me glađu peče, da me žeđu davi
dokle grešna duša za dah mi se drži

Ako pogled njen mi zaboravi lice
neka rujna zora nikada ne sine
pripiši mi Bože sve njene krivice
pa mi dušu prospi na pepelne dine

Gde caruje tuga,gde ne niče trava
gde ni vetar smeli dašak ne donosi
pošalji me Bože putem zaborava
da za njenu ljubav večno duša prosi.

autor
Jovica N. Đorđević
13.08.2025g.

РАЂАЊЕ ЈУТРА – КОЗИЋ САША

Звук рађања јутра . Из дна таме и тишине стварности , буди успавана чула закопана дубоко у души .

Спавам , сморен ,у просторима иза ћошка стварности , спреман да јурим заборављене успомене и истине ове блудне , бљутаве стварности.

Будим се и плачем ,тражим затровану будућност прошлих , а и садашњих живота , отупелих од пића.

Опроштај долази од Бога , ако га пронађем у блату садашњости , пуне тужних тренутака и пропалих догађаја .

Истина пати у лудилу нестварног бола судбине . Сунце опет излази , на западу

ДОБРОТА – Милан Софронић

Доброта нечујно
кроз живот ходи,
рука Светлости
свуда је води,
Слобода Истине
нема цену,
живот је присутан
у овом трену,
јуче и сутра
нису реалност,
овај тренутак
жива је стварност,
мисли у глави
дођу и прођу,
облаке не бирај
за главног вођу.
Доброта јесте
животни дом,
она је небо
у срцу твом.

Kula košmara-Miroslav Krnjeta

Hodam ivicama crnog mermera
Okružen sablasnim vatrama
Gutačima duša plamenim zmijama
Hodnicima u čeljustima kerbera.

Crna kula puna utvara
Vuče me u dubine košmara
Gde me vrebaju vatre
Gladne da mi svetlo zatre.

Crnom kulom zagrmi glas
Grešniče viči oče naš
Ugasićeš plamen pobedićeš noćas
Prestaćeš hodnicima košmara
Da skitaš.