ЈУТРО- Драган милошевић

ЈУТРО

Под будним оком Његовим, што нас гледа
Ко прсти мајке , брижне, љубави пуне
Што мрсе густу косу, вољеног чеда
Сунчеви зраци разгоне сене Луне

Светло од Бога дато да зором руди
у јутро рано, земљу милује чедно.
Топлотом својом вечност и живот буди
у сваком бићу отапа срце ледно.

Волимо ближње наше будимо јутра
Отерајмо таму будимо сунца зрак
за наше лепше данас за боље сутра

Љубав из душа ближњих нек’ отера мрак
јер јутро живота у тами се губи.
Љуби ближњег к’о јутро што земљу љуби.

Pesma meseca: APRIL ’23.

TREŠNJA

Nudim kule i sva blaga sveta,
sred bisera duša mi sirota;
da ja vidim kako trešnja cveta,
ispred kuće, pored trošnog plota.

Gde još pčela mladi cvetak ljubi,
slatki nektar u košnicu nosi;
da se miris trešnje ne izgubi,
da se pčela polenom ponosi.

Pa da vidim baštu pored kuće,
jorgovane što se tiho njišu;
majčin osmeh kraj pogače vruće,
tople grudi što za mene dišu.

Zalud vile, zalud lažna carstva,
kada tuga mene prati dovek;
zalud blaga, zalud sva bogatstva,
kad bez trešnje siromah sam čovek.

Kada umrem komadajte telo,
neka duša iz njega pohrli;
Kad je blago mesto trešnje htelo,
u večnosti nek joj stablo grli.

Autor:    Jovica N. Đorđević