PESMA BOEMA

(sonet 200.)

Čitam pesme prijatelja što ko i ja pesmu dišu,
napisanu, otpevanu, celi život boemišu;
uz muziku i uz vino prisećam se prošlih dana,
minu mladost, život minu, u srcu mi bolna rana.

Svirao sam i ja druže, u kafani uživao,
dok si na me pare bac`o, ne znah da si tugovao;
svirao sam nesrećnima i pare im uzimao,
oprosti mi prijatelju, šta je tuga nisam znao.

Daj da sviram jednu noćas pesmu što u srce dira,
život minu, ostari se, al ne nađoh duši mira;
sad ja zadnju paru dajem da produbim srcu rane,

violina neka jeca, jer otiću dan kad svane.
Otićiću u nebesa, tamo gde se duše vole;
jecaj, jecaj, violino, zemaljski me dani bole.

НАИВНOСТ – Андреја Ђ. Врањеш

НАИВНOСТ

Веровали смо да естете могу бити
и они који се не слажу са озбиљно ружним,
да је велико што спаја,
да границе постоје за уске душе.
Све што није ваљало,
називали смо реликтом прошлости.

Онда смо схватили,
да је време пролазно…

© Андреја Ђ. Врањеш