УВЕК САМ
Увек сам,
низ улицу корачаш.
Свет те одбаца.
Чувари права на истину,
све виде.
Увек сам,
пратиш сазвежђа.
Мрави се рада не стиде.
Људи својим путем жмуре.
Бледи на западу нада.
Добродошли!
УВЕК САМ
Увек сам,
низ улицу корачаш.
Свет те одбаца.
Чувари права на истину,
све виде.
Увек сам,
пратиш сазвежђа.
Мрави се рада не стиде.
Људи својим путем жмуре.
Бледи на западу нада.
NOĆNA MORA
Sapliću me noci i pijane zore,
ogrnuta plaštom kao avet lebdim.
Pritisle mi pleća neke teške more,
snoviđenjem grešnim nesrećna se ledim.
Huk omrzle sove nekuda me vodi,
ali na tom putu putokaz ne stoji.
Nasukana lađa što u bezdan brodi,
dok se dan pojavi svaki minut broji.
Sumaglica čudna, sunce se pomalja,
ali su i jutra sumorna i bleda.
Mučim se k`o neka začarana švalja
što od tankih niti život svoj ispreda.
Da li sudbu moju sami đavo pravi,
kada svi su budni meni se san javi?