Ti koja ne priznaješ zakone prirode
logike niti morala.
Željna osvete zbog trpljenja od prapostanja
sada si na tronu, kraljica magme
raskošnih grudi al’ klimavih stopala.
Zalud su Nebeski planovi i Magna karte
jer, večna su samo tvoja, iznutra trajanja.
Pa, kada svi pomisle da je bio trenutni hir
iz usta im krene jed, iz srdaca suze kajanja
al’ to je za tebe još jedan, poznat ti pir
kome se ne može uzmaći
jer, tome nema sklanjanja.
Takva je supstanca od nastanka bila tvoja
ako ti je tron Had, kako u sebi nositi mir?
Vremena su napokon, nastupila tvoja
žedni sokova od tela i Sila,
svako ko je od ploda, utroba tvojih
daje ti se slabašan
jer’ oduvek moćna, oduvek samo svoja
oduvek, Lilit si bila.
Onaj ko bi da se usprotivi ognju iz materice tvoje
tragove svojih lica samo, na Nebesima može da broji
zauvek silna, oduvek besna
ne mogu te više smiriti niti, niti poljupci moji.
Na sopstvenoj koži što ti je tesna
bolni su oduvek ugrizi bili.
Od kada si nestala iz Arene ciklusa, sa trona titana
ja ti se obraćam kao Lilit,
svojoj razgoropađenoj i odbačenoj vili.