Umorna

UMORNA ( I )

Umorna sam.
Umorna od sjevernih vjetrova
lažnih svijetova
beskrajnih kiša
praznih ljudi
i još praznijih žena.

Umorna sam od noći
lutanja po pustinji
osrednjih slikara
i poeta bez stiha
od prljavih ulica
ratova i loših filmova.

Umorna od ucjena
lažnog kajanja
priča o moralu
u redu stajanja
od filozofa i
kvazi mudraca.

Umorna od poraza
uspona
padova
veselih frajli
ostavljenih ljubavi
tužnih romana.

Umorna od hoda
bez koraka
velikih riječi
samozvanih proroka
ludih krava i
ptičjeg gripa.

I stajem.
Tu na tvojim vratima.
Rizikujem još ovaj put.

I dajem. Sebe.
Bez sjaja lampiona
uz treptaj svijeće
za toplija jutra.

Bez obećanja o
danima bez brige
bez ljepote koja
ne prolazi
dajem samo sebe.

(2007.)

UMORNA (II)

Настави са читањем “Umorna”

КРИЛА УМОРНИХ ЛЕТ- Душан Комазец

Ко си и зашто ти стазама се крећеш
несталим? Самотна у тужном сутону
мисли неспутаних где тихо покрећеш
лавину снова пустих да душа клону.
 
Куда по гори звери кад ноге клецај
сваким тренутком рудним извори нечуј
мириса нежних, а разбуђени јецај
зеленом лишћу дарује бакарни руј?
 
Не би ли можда крилима уморни лет
скратити хтела, јер овог времена зуб
пркосно растаче мамног тренутка свет
и као сикиром срцу засеца дуб?

Настави са читањем “КРИЛА УМОРНИХ ЛЕТ- Душан Комазец”

6# Trnje

                                           ~Novi ciklusi i pesme~ 2019.

gde li su sad oni dani
proleće kao da plače
ko mi te uze, sem
što nestao sam lani
misli su sve duže, a reči
sve kraće

nek ostave nebesa prljav
trag
ka i ja što uradio
sam
za sva zajednička uspenja
više nikom ni nisam drag
postao sam samo
mrlja fosila i
stenja