JA ŽIVIM TVOJA SUTRA – Slobodan Jevremović

Upiti neznani nestali tada, nisam ja onda, nisam ni sada, pa nosim terete naše prošlosti, ne znam, ne umem, saznanja nemam, umorno listam slike radosti i probam da ćutim, ne mogu da pitam, gde su lepote onih dolina, skriveni mirisi poljskoga cveća, da li nas čekaju blizine daljina tamo da vesele opet nas nose, tamo, … Настави са читањем “JA ŽIVIM TVOJA SUTRA – Slobodan Jevremović”

Upiti neznani nestali tada,
nisam ja onda, nisam ni sada,
pa nosim terete naše prošlosti,
ne znam, ne umem, saznanja nemam,
umorno listam slike radosti
i probam da ćutim, ne mogu da pitam,
gde su lepote onih dolina,
skriveni mirisi poljskoga cveća,
da li nas čekaju blizine daljina
tamo da vesele opet nas nose,
tamo, gde sreća i jeste najveća,
tamo i opet, tamo i nas.

Odmorno probudjen ovoga jutra
svakoga dana osamne sobe
radosno tužim tvoje osmehe,
ćuteći urlam reči za tebe
i nemirno živim sva tvoja sutra
i tvoja danas, i tvoja jutra,
za nas …

(Bgd, 09.apr.2018)

ONE LIVADE -2 – Slobodan Jevremović

One livade mirisnih trava iz prošlosti vratile ponovo sreću i cvrkutom života iz zaborava kroz zrake sunca u nežne snove radosno pozvale dolaske ove iz mojih snova i jave moje da vratim se tamo na poznate pute, na iste livade mirisnih trava, bez ikada, bez nekada, zaborava. I zato želim, sa tobom hoću, povratke naše … Настави са читањем “ONE LIVADE -2 – Slobodan Jevremović”

One livade mirisnih trava
iz prošlosti vratile ponovo sreću
i cvrkutom života iz zaborava
kroz zrake sunca u nežne snove
radosno pozvale dolaske ove
iz mojih snova i jave moje
da vratim se tamo na poznate pute,
na iste livade mirisnih trava,
bez ikada, bez nekada,
zaborava.

I zato želim, sa tobom hoću,
povratke naše neću da brojim,
ja tamo jesam i kada nisam,
kao kad tu si i kada nisi,
i budan sanjam livade naše
onih mirisa tebe i mene
i samo sa tobom ja tamo jesam
kada danas jeste i juče
u vremenu kome ne dam samoću,
livade mirišem i s’ tobom sanjam,
i zato želim,
i zato hoću…

(Bgd, 26. Mart 2018)

ONE LIVADE – Slobodan Jevremović

Hoću da ponovo odem na livade one moga detinjstva gde putevi dugi bliski su bili tamo smo srećno zajedno snili bez osama, bez onih težina, boli, gde budan sanjam i sanjiv te volim, na livade one ti mene vrati da spavam i snijem te mirise sreće na tepihu trave zelenih vlati. Hoću ponovo da odemo … Настави са читањем “ONE LIVADE – Slobodan Jevremović”

Hoću da ponovo odem
na livade one moga detinjstva
gde putevi dugi bliski su bili
tamo smo srećno zajedno snili
bez osama, bez onih težina, boli,
gde budan sanjam i sanjiv te volim,
na livade one ti mene vrati
da spavam i snijem te mirise sreće
na tepihu trave zelenih vlati.

Hoću ponovo da odemo tamo
gde rastu kaćuni na vlažnoj travi,
gde jaglaci požute brda a ptice se bude
i cvrkuti svuda upletu tišinu
sa muzikom sreće i mira prirode
tamo, na zelenom moga detinjstva.

Hoću da ponovo odem,
sa tobom …

(Bgd, 25.mart 2018)

KAKO DA KAŽEM “VOLIM TE”? – Slobodan Jevremović

Mislim i ne znam, ne umem da kažem, “Volim te” – to nije pravo, ne mogu da lažem, jer nije to hvala za tebe mila, to nije za više nego si bila, a mene iz tuga sasvim izvukla i vratila suncu, povratila tebi; sve davno poznato u novo isplela milošću svojom, ljubavlju vernom, od mene … Настави са читањем “KAKO DA KAŽEM “VOLIM TE”? – Slobodan Jevremović”

Mislim i ne znam,
ne umem da kažem,
“Volim te” – to nije pravo,
ne mogu da lažem,
jer nije to hvala za tebe mila,
to nije za više nego si bila,
a mene iz tuga sasvim izvukla
i vratila suncu, povratila tebi;
sve davno poznato u novo isplela
milošću svojom, ljubavlju vernom,
od mene učinila osobom nežnom,
osobom tvojom,
i mojom i tvojom…

I zato hoću, al’ reči nemam,
istinu reći, al’ više ne znam,
nemam ja reči lepših od ovih,
nisam pronaš’o izraza drugih,
pa pišem dve reči, nek’ nedovoljne,
bar deo prenesu ti osete voljne
moje za tebe,
samo za te
volim te

(Bgd, 03.mart 2018)

TI ZAISTA POSTOJIŠ – Slobodan Jevremović

Toliko ljubavi, nežne topline, toliko pažnje i razumevanja, koliko to umeš neznanom snagom sebe i glasa svoga iz duše preneti, da na trenutak pomislim da nisi stvarna…   Samo sam nekad u bajkama čitao o princezama dobrote ali iz snova… I nikada nisam, ni kao dečak, poverovao u bajke, ili u sve to, a ni … Настави са читањем “TI ZAISTA POSTOJIŠ – Slobodan Jevremović”

Toliko ljubavi, nežne topline,

toliko pažnje i razumevanja,

koliko to umeš neznanom snagom sebe

i glasa svoga iz duše preneti,

da na trenutak pomislim da nisi stvarna…

 

Samo sam nekad u bajkama čitao

o princezama dobrote ali iz snova…

I nikada nisam, ni kao dečak,

poverovao u bajke, ili u sve to,

a ni sada, skoro da kažem,

da tako ipak ne verujem …

 

Ali, verujem zato u tebe, mila,

verujem zaista da si stvarna,

moja princeza iz najlepše, istinske,

ali nikada napisane bajke …

 

Nenaviknut na toplinu reči,

ne osetivši radost onog predivnog,

iskrenog i sunčano toplog osmeha,

ostajem ponekad upitno zbunjen,

negde, i lebdim izmedju jave i sna …

 

I dodir samo blaženstva tvoga,

tvojih ruku me vraća u stvarnost …

Ti zaista, ja sada znam, ja sada vidim,

ti zaista postojiš, i za mene živiš,

mila moja …

                                  (Bgd, 01.mart 2018)

(Po motivima pesme “DOISTA POSTOJIŠ” – Seka Knežević)

PAHULJE SNEGA NA TVOJOJ RUCI – Slobodan Jevremović

Šaljem kristale na tvoju ruku, umij se snegom što tajne sve zna, neka ti sreća od mene bude na licu, u srcu, u duši od sna.   Na tvojoj ruci pahulje snega moje su reči ljubavi tebi, na lice prigrli, polako, nežno, ljubi daljine što tebi su blizu, k’o mene uvek, iskreno, mazno, i voli … Настави са читањем “PAHULJE SNEGA NA TVOJOJ RUCI – Slobodan Jevremović”

Šaljem kristale na tvoju ruku,

umij se snegom što tajne sve zna,

neka ti sreća od mene bude

na licu, u srcu, u duši od sna.

 

Na tvojoj ruci pahulje snega

moje su reči ljubavi tebi,

na lice prigrli, polako, nežno,

ljubi daljine što tebi su blizu,

k’o mene uvek, iskreno, mazno,

i voli kristale iz moje duše,

onako im šapći, baš kao meni.

 

             (Bgd, 27.feb.2018)

ZAKLJUČNO PROTEKLE GODINE – Slobodan Jevremović

Neću da mislim o danima onim, neću se vraćati stazama starim, k’o onda u osami, napušten, sam, ponovo ne znam i niti ne sanjam, za grešku što tebe odveo nisam, za krivnje moje godina proteklih i sreći i radosti godina nekih. Neću više juče da živim niti za neku krivicu krivim naša znanja ili neznanja … Настави са читањем “ZAKLJUČNO PROTEKLE GODINE – Slobodan Jevremović”

Neću da mislim o danima onim,
neću se vraćati stazama starim,
k’o onda u osami, napušten, sam,
ponovo ne znam i niti ne sanjam,
za grešku što tebe odveo nisam,
za krivnje moje godina proteklih
i sreći i radosti godina nekih.

Neću više juče da živim
niti za neku krivicu krivim
naša znanja ili neznanja
i nema zaključno proteklih godina,
one su juče, nema ih sada,
upravo suncem je nestala tmina,
i vlada jedina bliza blizina,
najlepša, najdraža, jedina,
ljubavi moja…

(Bgd, 25.feb.2018)

ONA DEVOJKA PLAVE KOSE – Slobodan Jevremović

Ona devojka najmila, plave kose, žurila koliko brzo noge je nose da traži potpise poznatih lica, da hoda istom trasom ulica tragom nekada Tina Ujevića, pa Dom Omladine i tamo žurke, pa naši susreti i naše žmurke, i ulica moja i ulica tvoja i naša … Hoću da vidim ponovo sreću da osetim davne neprošle … Настави са читањем “ONA DEVOJKA PLAVE KOSE – Slobodan Jevremović”

Ona devojka najmila, plave kose,
žurila koliko brzo noge je nose
da traži potpise poznatih lica,
da hoda istom trasom ulica
tragom nekada Tina Ujevića,
pa Dom Omladine i tamo žurke,
pa naši susreti i naše žmurke,
i ulica moja
i ulica tvoja
i naša …

Hoću da vidim ponovo sreću
da osetim davne neprošle snove,
da dodirnem juče dodirom sutra,
da sutoni opet budu i jutra,
hoću tu devojku plave kose,
najlepše duše, i danas i sutra,
i ponovo livadom punom rose,
večeri juče, večeri ove,
ja hoću tebe.

(Bgd, 23.feb.2018)

OPROSTI – Slobodan Jevremović

Oprosti što nisam gledao listove kalendara kako prebrzo piju godine protekle i lome dobrote koje znali nismo, udaljeni sasvim od nas što mi smo, prelepi, predobri, ali razdvoj’ni neznano, pa onda me od ove blizine daljina zaposele misli i draga sećanja… I onda pišem, i zato pišem, za tebe dišem i za tebe znam. Oprosti … Настави са читањем “OPROSTI – Slobodan Jevremović”

Oprosti
što nisam gledao listove kalendara
kako prebrzo piju godine protekle
i lome dobrote koje znali nismo,
udaljeni sasvim od nas što mi smo,
prelepi, predobri, ali razdvoj’ni neznano,
pa onda me od ove blizine daljina
zaposele misli i draga sećanja…
I onda pišem, i zato pišem,
za tebe dišem i za tebe znam.

Oprosti
što sunce ne videh od svetlosti jake,
unutar kruga novih života,
što tebe ne saznah kompletne lepote
pa onda tek sada si postala jasna,
najdivna moja blizino daljina.

Oprosti
što nadalje šetam stazama našim
i opet gledam gledanu sreću,
što mislim o tebi i drugo neću,
što sunca još tražim pod teretom vetra,
da saznam opet ono što znam.

(Bgd, 07.feb.2018)

BLISKA DALJINO MOJA – Slobodan Jevremović

Nisam te upozn’o neznano Da te zaboravim nekad, Da slike tvoje izblede Da skloni se lik tvoj. Da ostanu snovi samo u snovima, Da tragove odnesu vetri nad nama, Da patina zaborav pokrije sama, Da sve što je bilo bude da nije. Nisam te video znano Da te izgubim nekad Da mene ostaviš samog, Da … Настави са читањем “BLISKA DALJINO MOJA – Slobodan Jevremović”

Nisam te upozn’o neznano
Da te zaboravim nekad,
Da slike tvoje izblede
Da skloni se lik tvoj.

Da ostanu snovi samo u snovima,
Da tragove odnesu vetri nad nama,
Da patina zaborav pokrije sama,
Da sve što je bilo bude da nije.

Nisam te video znano
Da te izgubim nekad
Da mene ostaviš samog,
Da nisam obećan, tvoj.

I nikad ne mislim
I nikad neću,
Drugu ne tražim i neću sreću,
Kad imam tebe
Uvek kod sebe,
Pa neka su slike,
Pa neka i misli,
Pa neka i tebe,
Ponekad, nekad,
Blizinom vezana
Daljino naša,
Daljino tvoja,
Bliska daljino,
Ti, mila moja…

(Bgd, 28. dec.2017)