DA LI SU DODIRI DALEKI – Slobodan Jevremović

Snovi odavno sanjani
A daleke livade postale uspomene,
Zli su napisali storije života
A kuće ostale napukle, neme,
Zidova praznih i punih uspomena
Iz života prošlog i ovoga novog,
Dalekog, stranog, betonskih lepota,
Bez livada snova, bez belih rada,
Narcisa, ljutića i detelina,
Onih livada kaćuna bez nas.

Bliski su ostali daleki dodiri
Sanjanih lepota predivne duše,
Kad drhtaji govore a reči ćute,
Kad budni sanjaju neke ljude,
One posebne, dobre, jedine,
Drage i nežne, neke daleke,
Baš one najdraže, upravo te,
One što postaše nove istine.

Ko je taj čovek iz gomila ljudi,
Zašto je tajna za kim srce ti žudi,
Ko je taj što tvoju raduje dušu
I daleke dodire blisko donosi
Samo u odaje, samo u radosti,
U tvoje sve to, lepote sanjane,
Tamo, iz one daljine bliske,
K’o neki lek, za dušu spas,
Tamo, sasvim, u blizinu nas…

Noć nije bila, sada je dan,
Ti sanjala nisi i nije to san.

(Bgd, 17.04.2022.)

ČEKAO SAM TE – Slobodan Jevremović

Proleće je počelo uz forziciju
I bele rade, naizgled obične,
Oko nas žute, bele, lako-zelene,
Lagano ljubavno mirisno lepe,
Posvuda nove ljubavi oko mene.

Čekam te željno, daleko od sivila
Ovog svakodnevnog što guši i truje,
I dušu nam pritiska, sve to znaš mila;
Zato sam tajno sagradio tajnu,
Ležaj na zemlji livade travne
I nebom kao najboljom pokrivkom.

Mesto ti znaš, tamo daleko sanjamo,
Što dalje i dalje od zlobe ljudske,
Od polusveta blatom mazanih lica,
Od onih što kreče, k’o terane guske.

Čekao sam te, nisi mi došla,
Proverom saznao, nisu te ukrali,
Pa dalje ne znam, možda si bolna,
I tugom ti tuži duša nevoljna.
Veze i dalje u kvaru, nema ni pošte
Da meni javiš, šta duša ti ište,
Da znam o tebi sva događanja…

Sutra sam opet na istom mestu
I uporno čekam taj san na javi,
Tebe ja čekam, molim i nadam,
Al’ opet na kraju nekako znam,
Da ovih dana, ovog proleća,
Doći ćeš meni na ono mesto,
Na tajnu livadu svih naših snova,
Na ležaj od onog prirodnog zova,
Na ležaj nas.

Čekao sam te
I opet će tako biti,
Ljubavi moja,
Čekaću ja.

Настави са читањем “ČEKAO SAM TE – Slobodan Jevremović”

NAJLEPŠE REČI – Slobodan Jevremović

Prošao nije, ni sanjani nije,
Ni stari, ni novi, javni i tajni,
Život koji zaista živimo,
Tu iza brane što istine krije,
Na laži nas tera, u susret vragu,
Grdeći Gospoda dragog,
Iz neobuduće, tamne tamnine.

Bežim na livade prelepog cveća,
Bežim da čujem najlepše reči;
Osoba stvarna, al’ ja ne prepoznajem…

Nade su velike, uporno ne menjam,
Nego se trudim naći u proleću,
Ovom što stiže nedosanjanih sreća,
Posebnu detelinu četvorolisnu,
Koja je nežna, k’o prelepa duša,
Ničija druga, već samo njena.

Idem da čujem najlepše reči,
Daleko od gomile nesrećnih ljudi,
Daleko od blata, uz srce nade,
Da od te drage, najbolje duše,
Da vidim i čujem najlepše reči,
Tamo, na livadu odlučne nade,
Tamo, na livadu bele rade…

D. na kraju marta
neke godine…

♥ Krivi ljudi ♥


O tebi sam mislio pesmu da pišem,
Devojčici slatkoj, Božijem biću,
Radosnoj duši istine razigrane,
One nepregledne životne beline
I istine jedine, to pamtim dok dišem,
Dok gledam dete, dok vidim lepotu.

I dani su prošli, pritisle godine,
Pojavili se sa druge strane neki neznani,
Reči veoma slatkih, al’ veoma lažni,
Pogrešni ljudi.

Odrasla devojčica i devojka postala,
U duši je uvek veliko dete ostala
I u poštenju i verovanju, dobroj duši i nadanju,
Nije ni spoznala okolne tate
Što kradu i reči izvrću na pola;
I ništa ne znajući, samo je verovala,
Al’ to su bili svi isti oni, veoma opasni,
Loši ljudi.

Sve su dobroj devojci uzeli, slike pokrali,
Zapise pesama cepali, zapalili,
Snove joj uzeli, dobroj devojci,
Kosu joj uzeli, nestali uvojci,
I dušu hteli, al’ nisu mogli…

I niko joj skoro ne pružio ruku spasenja,
Niko joj rekao reči verovanja,
Niko je uputio gde da se skloni
Od tirana gnevnih, tata bezdušnih,
U glasnoj tišini od svih nazvanih
Krivi ljudi.

Ostala je sa dva bisera života,
Sama sa njima, a nije sama,
I bori se negde svetlost da nađe,
Traži Anđeo Beli put njoj da pokaže,
Da povede napaćene ljude okoline,
Da spase nesrećne iz udoline,
Pute da pokaže starim sa planine,
Da ruku pruži u vodi davljenima,
Da više se nikada ne seti
Da nekad su postojali bili
Krivi ljudi.

Ja sudija nisam, a devojka zna,
Doći ćete svi na sudove strašne,
Vratićete vi osmehe njoj ukradene,
Sve slike cepane, sve pesme pisane,
Sve ćete vi vratiti, gadovi sveta,
Silnici nepravde, neljudi mraka,
Oni najgori
Krivi ljudi.

O tebi je ova pesma pisana,
Devojci slatkoj, Božijem biću,
Vođenoj svetlosti spasa za nas,
O onoj koja napokon vraća radost
Za sve radosti duša za spas.

(Bgd, 20.02.2022.)

/Sva prava zadržana/
*VEOMA SAM SE TRUDIO I ZA PESMU I ZA VIDEO. Ne trpim nikakvo nasilje nad ženskim bićima. Niko nije rob! Neljudi neka se bave sobom i svojim mračnim porivima i neka ne diraju ženska bića.*

NJEN ZRAK SUNCA

♦ Umesto snove da sanjam polako,
Snovi su zapravo sanjali mene.
Nestvarne stvari o tebi su doneli
I sve mi pričali i ćuteći vikali
Koliko neljudi na svetu ima.
Mnogo ih bilo, ali još puno
Nemirno lutaju i duše odvode,
Lažu ih samo dok mrakom do vode
Šumama šunjaju, vojnici pakla,
Zločina, tuge, plača i nepravde.

♦ Snovi su sanjali noćas mene,
Pokazali jedan Zrak sunca, od tebe,
Najdraži deo, te najdraže duše,
Male devojčice, Božije ljubimice,
Nje, koja je u kući stalno bila
Gurana rečima „Ti ništa ne znaš“,
Daleko od običnih, dobrih dela…

♦ Niko sem nje nikako ne zna
Šta sve izdrži ljudska duša,
Dok pati umorna i uvrede sluša:
Da ovo se ne sme, da ništa se ne sme,
Da ćuti i trpi, jer zato je žensko,
Da suze ne sme ni da pokaže
Jer kazne spremaju odmah sa straže
Ti neljudi, gadni, vragu što služe,
Oni što neće nikada znati
Šta je to Carstvo Nebesko, najjače.

♦ Tajna je ipak ostala njena,
Nisu ni znali da ima Zrak sunca
Sakriven daleko u srcu njenom.
Ni davna mladost oko devojčice,
Ni neki „njen“ čovek, vlasnik te devojke,
Ni deca malena, dva bisera njena,
Niti šanse ima da taj poseban Zrak sunca
Bilo ko vidi, do nepovrata…

♦ Nemojte dirati devojku dragu,
Ne vraćajte tuge isplakanih suza,
Ne vređajte rane duše zalečene,
Ne pričajte laži, ne uzimajte snagu,
Mira joj dajte, tu snagu joj vratite,

♦ A Gospod pomaže da napokon shvatite
Da postoje i ovakve predrage duše,
Čak i sada, kad svetove ruše,
Čak i danas, kad mrakom upinju
Večnu slavu svetlosti da ugase.

♦ Ne dirajte ovu devojku dragu,
Ne skidajte plave osmehe njene,
Pute pokažite izlaska iz šume,
Ljubav naučite, ljubav pokažite,
Iskreno, njoj, najdražoj devojci srca,
Baš njoj koja jedina ima
Od Boga dragoga,
Posvećen Zrak sunca.

♦ Devojku dragu iz jednoga mesta
Vi samo volite, osmehe pohvalite,
Radosti ne skidajte i uvek znajte –
Njen Zrak sunca ponizno čuvajte.

♦ Posvećeno je ovo za tebe,
A ti snovi su sanjali mene…

(Bgd, 09.02.2022.)

SAMO MI DAJ ZNAK

Dobri moj Andjele mili,
U ovim tugama nesrećnih naroda
Puno je lomova i nestvarnih tragova,
Nečastivih sila što nama se svete
Za grehove drugih, za lažne reči;
Nama iskrenim, veoma običnim,
Ljudima srca puno što pate.

A ja onda,
Planine rušim golim rukama,
Pokušavam istinu negde da nadjem
Al’ ne uspevam i nemam snage.
Planine velike a puta nema,
Pa svetlo onda me drži tvoje
Zvezde što sija i danju i noću,
Put pokazuje, al’ ne razumem
Kuda dalje da idemo mi,
Tvoji oduvek ponizni svi.

Samo mi daj znak,
Svim zalutalim ja preneću,
Skupa da idemo u izbavljenje,
Radost da vlada na pravdi Boga,
Čovečnost prava, tragova tvoga,
Samo mir da zavlada,
Samo mi prenesi znanje,
Tome te molim ja.

A ja onda,
Kad nemam korak, daj Andjele znak,
Čekam na proplanku planine sveta
Gde retko iskrena ljubav cveta.
A ja onda,
Čekam tvoj savet, put, to znaš, nije lak,
Ovako tužan, sa nadom u sutra,
Čekam tvoj znak.

A ja onda,
A ja…

:::posvećeno: TOŠE PROESKI, naš Beli Anđeo:::
(Bgd, 12.sept.2021.)

Celi stan tvojom dušom miriše

(Za moga Sašu)

Snovi na javi su radosno tužni,
neznano dalekih sećanja o tebi,
u uredno slož’nim ormanima tvojim
i slikama puteva odavno predjenim,
poznatih, neznanih, čudnih, dalekih,
što znao jesam i znao nisam,
sine moj.

Ne sanjam tužan jer znam na javi
u tvome je nestanku istina večna,
bez zbogom si otiš’o, tiho i tiše,
ostavio dugu k’o posle kiše,
onih vrtova kad sunce s’ pojavi
da tmine otera svom snagom svojom,
na radost tvoju, radosti moje,
sine moj.

Ne čujem više cvrkut slavuja,
onog najlepšeg tvoj san što sniva,
mora da spava, mislim da sanja
najlepše spomene mladosti tvoje;
u utihu slavuja, u divnoj duši,
čujem i tebe, vidim i život,
sve sanje dobrote nedosanjane
i istinu jaču od svih neistina
i dušu ti dišem, na tebe mirišem,
sine moj.

U stanu teskobnom i praznom bez tebe,
mirise pijem i skupljam snagu
za dane bolje u novim sutra,
lika tvog nema al’ ja ga vidim;
pa vratim protekla u nova jutra,
u stanu drugostrane večite duge,
prave istine, bez prevarne, druge,
sine moj.

Kao mirisna duga posle kiše,
ceo stan tvojom dušom miriše,
sine moj.

(Tvoj tata, Bgd, 30.maj 2021)

NE PLAČEM JA

NE PLAČEM JA

                         (Za moga Sašu)

Otišao si mili u bolji svet,

Tamo gde nema tuge i jada,

Istinu našao na drugoj strani,

Iza večite duge života;

Pa neka u predivnoj duši tvojoj

Uvek u radosti sjaji lepota

I neka si andjeo sa andjelima,

U večnosti mira i večnosti snova,

Sine moj.

 

Uvek, da znaš,

Ne plačem ja,

Mili moj sine,

To tuži moja duša.

 

To zaista mnogo

Tuži za tobom,

Moja duša.

                  (Tvoj tata, Bgd, 25.05.2021)                                

SIGURAN SAM

/Toše Proeski: TVOJ 40ti RODJENDAN/
SIGURAN SAM

Siguran sam,
Onaj glas milog Andjela,
Jutros što jedini ispuni
Sva naša čula, magle potera
I donese nadu, a snivao nisam,
To Ti si bio.

Siguran sam,
Ponovo braniš nejač rodjenu
Na zemlji ovoj jada i tuge,
Ovde gde radosti postaše nejasne,
I tudje i druge,
Daleke od razuma,
Daleke od nas.

Siguran sam,
Pomažeš pravednim da pute pronadju,
Otvaraš ponovo skrite vidike,
I mene vodiš na pute daleke,
Najmilu ponovo, opet, da vidim,
Nju najlepšu, dobru, najtoplog srca;
Da opet budemo čarobne, bliske,
Najlepše pesme najdražih duša…
Pa hvala za pravce i dane što dodju.

Siguran sam,
Uvek ćeš biti najlepša zvezda,
Nju samo gledam, onu što čujem,
Onu što volim, u srcu čuvam.
Hvala ti Andjele za sve što činiš,
Hvala na svemu,
A ja to znam.

Darko,
Bgd, 24. jan. 2021.