NE ZABORAVI OD KOG SI RODA – Ivo Torbica

NE ZABORAVI OD KOG SI RODA

Ne zaboravi nikada od kog si roda,
Čija krv u tebi bez prestanka teče.
Svoje pretke uvek ponosno ističi.
Nakloni im se uvek i rado do poda.

Ne zaboravi svoju rodnu grudu,
Dom iz kog si se zaputio u svet,
Onu mirisnu livadu kojom si trčao.
Nek do same smrti deo tebe budu.

Ne zaboravi bezbrižne noći i jutra,
Kamen pod kojim ledena voda izvire,
Brdo iza kog sunce najlepše zalazi,
I kada te snaga bude napustila sutra.

Ne zaboravi ni onu staru sliku na zidu
Sa koje ti osmehe roditelji i dalje šalju.
Seti ih se često, za toliko još možeš,
I potomcima reci da ka svemu tom idu.

ЦЕЦА – Боривоје Бора Видојковић

                 

 

ЦЕЦА

 

“Она градска лепотица,
а ја дете са села”


Побегли смо невешто са четвртог часа
У ходнику обоје остасмо без гласа
Тек онако пало нам на памет
А напољу цича и неки кијамет.

Водила ме полумрачним ходником
Гимназијског здања
А, признајем, из те области
Био сам врло скромног знања.

Шетала ме кроз ходнике и тамо и амо
Кружила ручицама и овамо и онамо
Дрхтао сам збуњен и црвен у лицу
Тек на крају ходника спазисмо столицу.

Пољупци се слише у тишини и мраку
Усне засташе на маленом врату
Цвркутала, ломила се и увијала нежно
Све остало даље поста неизбежно.
Настави са читањем “ЦЕЦА – Боривоје Бора Видојковић”

S O N E T VIII

Osmehom mi nudi neke snove druge
kao slatki sanak kada zorom krene
pa mi grehom daje sklonište od tuge
al’ uzalud ti mi protičeš kroz vene

Kao šapat mora u tišini luke
dok me vetar reže hladan bez milosti
zalud tražim tebe tvoje nežne ruke
da u njima skrijem sve svoje slabosti

Još me slika tvoja ka svetlosti vuče
kroz olujne noċi i bezglasne sate
i sve stare zebnje što mi dušu muče

gaze me po duši da me tami vrate.
Zalud tama srcu crne ruke pruža
rana zora nudi cvetni miris ruža.

autor
Jovica N. Ðorđeviċ
16.07.2025g.