Nema nazad, iza je Srbija!

Nema nazad, iza je Srbija!

Da ih pitaš ko je Ronald Mekdonald
i pokažeš sliku velikog žutog M
već bi ti rekli koji im je omiljeni čizburger.
Da ih pitaš ko je Desingerica
što ih na nastupima patikom po glavi tuče
već bi ti rekli „ti nisi gas, bajo!“
Al’ ako bi ih pitao ko je Dragutin Keserović
bi l’ smeo da se suočiš
šta kod njih tad uočiš?

Da l’ bi ti što gaze rane dvadesete
znali za četrdesete?
Da l’ bi znali za junaka majora onaka
što mu na svet nema jednaka!
Oficir Solunskoga fronta
za vojsku imao je talenta
za hrabrost medalju s bojišta.
Komandant Rasinskoga korpusa
uz crvenoarmejca, uz Rusa
prvog je dočekala
hotela “Evrope“ terasa.

Nemoj da se plašiš
ne morašda šapućeš
ko je bio u četnicima
a ko u partizanima
jer oni što gaze rane dvadesete
ne znaju ti oni za rovove
ne znaju ti oni za zavere
ne znaju oni rata
ne znaju oni kad udari brat na brata.
Za njih je crvena petokraka
samo za pivo Heineken simbolika
dočim bi za kokardu čuli u svom gradu
samo ’ko li bi za giveaway il’ nagradu
neki influenser za dobru zaradu
napravio od toga paraduza tu publiku mladu.

Al ajd’ bilo je to pre tačno 80 godina
Kažu bilo – zaboravilo!
Pitaj te što gaze rane dvadesete
znaju li za devedesete
znaju li za Paštrik, za Košare
za graničare?
Za Gorožup gde je hrabrih bio skup?
Znaju li za Krajinu i Bosnu?

No, možda je bolje pitanje
Znaju li oni koji su tad rešili da ginu
za tu decu i da poginu
da ta deca danas hoće da izginu
samo za lajk i krpice u Zari
da se vidi kako ona dobro pazari.

I zato boj nije završen, vojniče.
Samo još usavršen,
srpskoj deci si i dalje potreban, junače!
Budi tu da kažeš i pokažeš
šta je bratstvo, šta je čojstvo i junaštvo
Budi tu, da smisliš i osmisliš
kako i u digitalnom svetu
o tvom autoritetu i bajonetu
oni znaju da izguglaju.

Znam da je teško i nije lako
al’ komanda je bila i ostala
Nema nazad, iza je Srbija!
Srpski vojnici nisu zločinci!
Samo polako sa krstom svojim
ćeš već znati kako
sve dok pamtiš njegoševo
“neka bude borba neprestana
neka bude što biti ne može
na groblju će iznići cvijeće
za daleko neko pokoljenje”
da i ono pamti,da i ono zapamti
da vas i ono ne zaboravi!

Snežana Popović

 

 

СЕЋАЊЕ НА ТЕБЕ

Сећаш ли се тог тренутка,
кад си се тихо пришуњао,
твој поглед пронашао мој,
као да смо чекали одувек.
Без речи, загрлио си ме снажно,
и у том загрљају,
нашла сам слободу и сигурност.

Твој додир био је ватра на мојој кожи,
остављао трагове што горе и данас.
Твоје име лежи на мојим уснама,
претешко да га изговорим,
а опет свуда присутно.

Нису нам биле потребне речи,
све смо знали, све смо ћутали.
А онда, мисао се распрши у ваздух,
као пепео сагорео у пламену те ноћи.

НИЈЕ КАО ШТО ЈЕ БИЛО – NAJ SAR KAJ SAS – Рајко Ранко Јовановић, Биографија


НИЈЕ КАО ШТО ЈЕ БИЛО

Није данас као што је некад било,
по кафанама да лутамо,
хладно вино да пијемо,
лепе жене да милујемо.

Није данас као што је некад било,
зором кад устанемо,
за злато да врачамо,
велико богаство да досегнемо.

Није данас као што је некад било,
кад је свако месо јео,
данас се хране некаквим травама,
немамо пара – лутамо по баштама.

Није данас као што је некад било,
кад се на једно друго пазило,
храну и хлеб делили,
сваки дан се сретали.

Није данас као што је некад било.

© Рајко Ранко Јовановић

Настави са читањем “НИЈЕ КАО ШТО ЈЕ БИЛО – NAJ SAR KAJ SAS – Рајко Ранко Јовановић, Биографија”

ВРАТИО СИ МИ ВЕРУ ПРАДЕДОВСКУ – Саша Козић

ВРАТИО СИ МИ ВЕРУ ПРАДЕДОВСКУ

,,Господе да ли мислиш
да сам достојан тебе
и твоје чистоте .

Да ли грешке из далеке прошлости
могу бити достојне твоје милости .

Твој опрост , показује твоју велику благост.
Створену од саме чистоте твоје, душе и тела.

Настави са читањем “ВРАТИО СИ МИ ВЕРУ ПРАДЕДОВСКУ – Саша Козић”

ИНФАРКТ ДУШЕ – Мирјана Јана Бајић

 ИНФАРКТ ДУШЕ

Ту на крају села,
крај потока и врбака,
имала је чисту душу
да прихвати сињу птицу,
која слете, дал’ случајно
ил’ намерно…

Завoлe је без
расуде, већ по томе
што не уме да објасни..
Сви имамо своје душе,
које сличе ил’
се свака разликује…