МОЈА СИ-Здравка Пап

Моја си суза и осмех
И највећа жеља у срцу и души
И кораци који одјекују у тишини
И неизвесност која ме мучи

Моја си срећа и туга
И колач пун успомена
И црвена јабука у врту
И љубав до краја живота

Моја си птица радионица
И детелина са четири листа
И најлепша ружа у рају
И све што ми треба

Моја си једна, једина,
И знаш да не могу без тебе
И да нас раздваја бол и патња
И да се не можемо разумети

ŽAL

Pusti neka život za grehe mi sudi
što godine naše ko bisere prosu
nikada te nisam privio na grudi
ni poljupcem nežno milovao kosu

Pusti ako može Bog da mi oprosti
što ti ljubav bacih u toj baruštini
gde izgubi sebe i zrno radosti
što ti život sa mnom prođe u tišini

Ko vojnik na straži čuvao sam tebe
u noćima dugim gledao te nežno
u duši sam često proklinjao sebe
što ti suza kvasi belo lice snežno

Kad životni smiraj bude od sveg jači
i pred Bogom stanem svojim bićem golim
žaliću još draga što ne mogu reći
koliko mi značiš , koliko te volim.

autor
Jovica N. Đorđević

NATAŠA

Bila je tako lepa njenoga lica boja
Tako drage oči koje je sklapala
Uzeo joj je ruke, uzeo i ljubio
Ćutala je kao svetlost koja ih žarila
Spustio lagano glavu, spustio i plakao
Prvi put je glavu pognuo
Prvi put suzu pustio
na lice anđela koje je voleo
Satima kiša lila, kraj tela stajao sam.
Prodjoše mnoge misli sve nalik na san.
Seća se prvog dana njihovog sastanka.
Seti se dečjeg lica s kojim je umrla.