TRAŽIM – Ivo Torbica

TRAŽIM

Tražim
i verujem da ću pronaći.
Tražim samo dobro,
tražim samo pozitivno.
Tražim sve ono
što nas čini ljudima i velikima.

Tražim
nekad možda i previše.

Tražim
zrno nade,
trenutak pažnje,
malo ljubavi,
nešto poverenja;
Tražim zračak topline i svetlosti,
poput one nebeske što nam život daje.
Tražim
i ne posustajem u tom traženju.
Tražim,
jer verujem da to postoji.

Tražim
i verujem da ću pronaći.

ŠTA ĆE TI NA KRAJU OSTATI – Ivo Torbica

ŠTA ĆE TI NA KRAJU OSTATI

Čoveče, kuda svakim danom stalno juriš,
Kao da nećeš stići tamo gde si se zaputio?
Obučen u nedobno odelo od večne bojazni,
Prestaješ da grliš i ljubiš sebe. Zar to želiš?!

Ko li te rekama bez jasnog toka navodi,
Pa ne prestaješ umoran ići u susret tome?
Ne dođe li ti da to zdrobiš i odbaciš od sebe,
Kada u slepom koračanju škrtariš na sebi?!

Telo tvoje nije meta za pogane reči i koplja,
Isprazne i hladne poglede, bez saosećanja.
Tvoja duša nije platno po kom svako škraba.
Odeš li od sebe, šta će ti na kraju ostati?

Trgni i osvesti se! Na želje i snove pomisli!
Izuj stare cipele pune kamenja, prašine i mulja.
Zavoli nešto više svoje i sva ona bliska srca,
Koja te neće nikada baciti u živi pesak i blato.

Boli i duboke tišine pusti da odlete u mrak.
Na vedrom nebu zvezdu vodilju iznova potraži.
Možda te ona baš noćas na pravi put uputi,
Na neka zelenija polja srećnijeg te odvede.