Pogle kako mesec silazi do stola
zavodljivo,gordo,osiono maše
pa mi noćcu tihu podeli na pola
spokoj što čekaše na dnu prazne čaše
Pogle kako senke niz zidove plove
stari sat u ćošku uspomene broji
tužna pesma suze na obraze zove
duša bi da peva al’ srce se boji
Gledaj kako jutro niz pendžere pada
još se stari stonjak cigaretom kiti
na stolu leluja čaša puna jada
nemo kune sreću jer je neće biti
Kad se zadnja zvezda pod jablanom skrije
i fenjer će u se svoje zrake sviti
ostaće još duša što zbog tebe pije
jedna stara rana što se ne da skriti.
autor
Jovica N.Ðorđević
11.07.2026g.