Tuga što zbori iz devojačkog oka
zbog htenja u trenu što nade joj smrvi
kao mutna voda hladna i duboka
orošena čežnjom devičanske krvi
Pijanim okom virnuh ispod kože
kroz pregustu maglu jeftinog duvana
ranjena je bila jer reći ne može
da je mlada duša grehom okovana
I sećanje svako zamagli joj oko
pa niz obraz nežni potekoše suze
što je zlotvor rani mrsko i duboko
slaga da je voli pa joj čednost uze
Konobaru brate sipaj nam po piće
nek za grešnu mladost noćas gori sveća
a ti cigo sviraj zori koja sviće
da se mlada duša zlotvora ne seća.
autor
Jovica N.Ðorđeviċ
08.11.2025g.