Зар ниси чуо
да слово на крају љубави плаче?
Закачило се на вртешку
и прескаче све
што је добро-
Хоће да лети,
и постане прича,
за мене неће
да чује.
Слова се нижу,
у реду мирно седе.
Слово љубави
искочи и побеже,
хоће да се игра,
правила да руши,
по траци више
да се шета.
Слово љубави
мени треба,
по њему живот
да проспем,
ја га тражим,
а он бежи.
Бојим се
да ће бити касно
да га ухватим
у речи.
Дан: 15. новембар 2025.
E S K A P I S T
Uspavana soba na plesan miriše
još kazaljka sata remeti tišinu
pijana mi duša jedva čujno diše
jer je davno kleta ogrezla u vinu
Na prozoru svila od magle se vije
dok sen tame luta po zidini snenoj
još u duši vrišti što umrlo nije
prah ljubavi u čežnji davno izgubljenoj
Na dnu čaše drema kao da me čeka
zla istina kleta puna divljih čara
kao da još traži u meni čoveka
milo ljudsko biće što život ne vara
A u čaši vina gde se senke roje
gde ranjena duša u spokoju leži
gde se slatke laži istine ne boje
tamo gde još duša od stvarnosti beži.
autor
Jovica N. Ðorđeviċ
15.11.2025g.