KONFUZIJA
Spotičem se po prašnjavom putu.
Zastajem i tražim kamen o koj sam posrnula.
Nista ne nalazim.
Razgažene cipele me žuljaju kao da su par brojeva manje.
U ušima mi odzvanjaju bubnjevi koje samo ja čujem.
Drhtaji mi prolaze telom dok sunce nemilostdno peče.
U glavi košmar kao u horor filmu.
Rastrgane misli.
Dan k`o noć , a noć k`o večnost.
Zbunjuju me nestvarne slike.
Nosnice mirišu uvelu ružu, a miris poput teškog vonja
koji dopire od mrtvačkog odra .
Zatvorenih očiju gledam u mrak
iz koga kao da mi se smeju razjapljene čeljusti vučjaka.
Na zvezdanom nebu ni jedne zvezde.
Svetle samo crni olovni oblaci.
Nemilosrdno u mlazu po meni lije ledena kiša,
a ja suva poput pustinjskog cveta.
Srce mi je izgorelo ispod sante leda.
Настави са читањем “KONFUZIJA – Jasmina Dimitrijević”