JEDNOM I NIKADA VIŠE
Sutonom ranim,šetali kraj reke,
dok joj vetar čarlij’ o u kosi;
šapt’o stihove pesme joj neke,
kad se toga seti oko zarosi.
Videli se tad’ i nikada više,
ostala bolna srca zaljubljena;
nema da ko nekad, suze joj briše,
kraj njega bejaše presrećna žena.
Krijuči pogled ljubila ga nežno,
život je u stvarnost ponovo vraća;
rastanak njihov stiže neizbežno,
nevera se gorkim suzama plaća.
Od kad otišla nesrečan je post’o,
deo mu srca večno kod nje ost’o.
Настави са читањем “JEDNOM I NIKADA VIŠE – Jasmina Dimitrijević”