Nežne niti njene plave kose,
Odišu svežinom poput jutarnje rose.
U očima magija pliva,
Sa obraza joj se svetlost sliva,
Ona je iz bajki vila.
Pogled topao poput julske večeri,
Njen glas nežno treperi,
Miluje sluh poput najmekšeg pamuka,
Čuješ 50 nijansi tog divnog zvuka.
Za sobom ostavlja magični prah,
Od njene lepote ti zastaje dah.
Magičnim štapićem zamahne jednom,
U srcu ti nestane sav lom.
Za neke je mitsko stvorenje,
Za neke otkrovenje,
Za neke ljubavi oličenje,
Ona je biće za čuđenje.
Čarobna vila iz čarobne šume,
Spontano korača poput pume,
Vreba zveri iz pakla,
Da bi ih nežnom rukom dotakla,
I iz zlih šaka izvukla.
Настави са читањем “Vila”
Дан: 20. фебруар 2022.
Problematična
Žena od čelika,
Njena duša je velika,
Lepa poput Mikelanđelovih slika,
Jedinstvena prilika,
Njeno srce je ljubavna lirika.
Inteligencijom i elokvencijom muškarce hrani,
Pravdu i istinu brani,
Sa njom su uvek neponovljivi dani,
Prevarantima su sa njom dani odbrojani.
Unikatna pojava,
Usne ukusa nara,
Harizmom uvek očarava,
U očima se vidi duša nevina.
Na svetu postoje zadovoljstva razna,
Nema boljeg od mentalnog orgazma,
Koga ona pruža,
Retka je ka crna ruža.
Настави са читањем “Problematična”
Milano
Ona je kraljica mode,
Svi bi da je vode,
Ljubomornima oči bode,
Njene oči brzo zavode,
I muškarca lišavaju slobode.
Njen korak je glamur,
Za nju bi ratovao i Artur,
Ona je mnogima želja neostvariva,
I vatra nesagoriva.
Na glavi kruna od smaragda,
Oči magične poput Asgarda,
Otrov u usnama sedam promila,
Ruke nežne kao svila
Svakog može dovesti do ludila.
Настави са читањем “Milano”
Fenix
Kroz život snažno korača,
Iz dana u dan sve je jača.
Ni malo ne oseća bol,
Mitske snage ona je simbol.
Njena lepota se širi kao virus,
U glavi izaziva snažan impuls.
Vatrenom pojavom i glečere u srcima topi,
Na njeno telo imuni su samo idioti.
U očima skriva tajnu čarolije,
Svoje nežne duše poput cveta magnolije.
Usnama priča najlepše bajke i balade,
Ukus im je slađi od belgijske čokolade.
Настави са читањем “Fenix”
Anđeo i đavo
Ona je čista erotika,
Njem um je egzotika,
Ona je ljubavni otrov,
Ona je đavolji blagoslov,
Ona je Božiji zov.
Pakao ili raj,
Samo je do tebe znaj,
Šta će ti ona pružiti,
Da li će ti ljubav uzvratiti.
Krila su joj veličanstvena,
Od borbene krvi satkana.
Kroz vene krv tigrice teče,
Pred njom grešnici kleče.
Ona je svetlost u mraku bez izlaza,
Ona je kraj debelog mraza,
Ona je vesnik buđenja prirode,
Ona je glasnik večne slobode.
Настави са читањем “Anđeo i đavo”
Artemida
Ona je pravi divlji cvet,
Lepotom i snagom očaraće svet,
Hod graciozan kao leptirov let.
Duša joj je krhka od kristala,
Reči od čarobnog mastila,
Zlo je zagasila,
Suzama vatru ugasila.
Vergilije u Paklu,
Ona u mrklom mraku,
Vodič kroz monstruozno selo,
Djavo nosi belo odelo,
Andjeo znači krila, ona krila daje,
Bez nje, kao sam da sam žrtveno jare.
Настави са читањем “Artemida”
♥ Krivi ljudi ♥
♥
O tebi sam mislio pesmu da pišem,
Devojčici slatkoj, Božijem biću,
Radosnoj duši istine razigrane,
One nepregledne životne beline
I istine jedine, to pamtim dok dišem,
Dok gledam dete, dok vidim lepotu.
♥
I dani su prošli, pritisle godine,
Pojavili se sa druge strane neki neznani,
Reči veoma slatkih, al’ veoma lažni,
Pogrešni ljudi.
♥
Odrasla devojčica i devojka postala,
U duši je uvek veliko dete ostala
I u poštenju i verovanju, dobroj duši i nadanju,
Nije ni spoznala okolne tate
Što kradu i reči izvrću na pola;
I ništa ne znajući, samo je verovala,
Al’ to su bili svi isti oni, veoma opasni,
Loši ljudi.
♥
Sve su dobroj devojci uzeli, slike pokrali,
Zapise pesama cepali, zapalili,
Snove joj uzeli, dobroj devojci,
Kosu joj uzeli, nestali uvojci,
I dušu hteli, al’ nisu mogli…
♥
I niko joj skoro ne pružio ruku spasenja,
Niko joj rekao reči verovanja,
Niko je uputio gde da se skloni
Od tirana gnevnih, tata bezdušnih,
U glasnoj tišini od svih nazvanih
Krivi ljudi.
♥
Ostala je sa dva bisera života,
Sama sa njima, a nije sama,
I bori se negde svetlost da nađe,
Traži Anđeo Beli put njoj da pokaže,
Da povede napaćene ljude okoline,
Da spase nesrećne iz udoline,
Pute da pokaže starim sa planine,
Da ruku pruži u vodi davljenima,
Da više se nikada ne seti
Da nekad su postojali bili
Krivi ljudi.
♥
Ja sudija nisam, a devojka zna,
Doći ćete svi na sudove strašne,
Vratićete vi osmehe njoj ukradene,
Sve slike cepane, sve pesme pisane,
Sve ćete vi vratiti, gadovi sveta,
Silnici nepravde, neljudi mraka,
Oni najgori
Krivi ljudi.
♥
O tebi je ova pesma pisana,
Devojci slatkoj, Božijem biću,
Vođenoj svetlosti spasa za nas,
O onoj koja napokon vraća radost
Za sve radosti duša za spas.
/Sva prava zadržana/
*VEOMA SAM SE TRUDIO I ZA PESMU I ZA VIDEO. Ne trpim nikakvo nasilje nad ženskim bićima. Niko nije rob! Neljudi neka se bave sobom i svojim mračnim porivima i neka ne diraju ženska bića.*
НЕ ГЛЕДАЈ – Љубодраг Обрадовић

НЕ ГЛЕДАЈ…
Не гледај око себе,
сви имају своја посла.
Паука који мрежу плете,
мува скупо ће да кошта.
Не гледај друге,
својим путем крени.
Отпевао си своје. Сад туге
за појас задени.
Не закерај,
нема више идеала.
Све има почетак и крај,
знаш, ниси будала.
Настави са читањем “НЕ ГЛЕДАЈ – Љубодраг Обрадовић”
МОЈА ЈЕ СЛАБОСТ – Љубодраг Обрадовић
МОЈА ЈЕ СЛАБОСТ
Моја је слабост
од непознатог страх
и занос да желим радост
и кад је у животу крах.
Оклизнем се, падам…
Опет свиће зора…
Живот је тако кратак,
као одсјај метеора.
Сад дашак ветра
хлади ми чело
од силних жеља
сво узаврело.
Сад сан је
слатка обмана…
Можда још неког
пече моја рана?
Ха! Ником не смета туђи бол.
Свако дрхти за свој грош!
Свако од нас горд је и охол,
за себе лорд, за друге олош.
И тако живот струји,
венама теку снови.
Увек кад сам у олуји,
сањам почетак нови.
Докле? И нада има свој крај.
Док сањам светлост небеску,
бојим се да ме не сагори тај сјај,
да не направим животну грешку.
Моја је слабост
жеља свет да мењам,
а за сопствени излаз,
мост још немам…
