ПОЈ

Даруј ми, Господе, реч, да појем
стиховима слађим од саћа и меда
Достојну уздаха подај риму
док отварам јој срце своје
и наде у спасење немам
Свитак овај сузом запечаћен
опет је са страхом и љубављу зове

Ова безшумна када прими слова
нека помисли на ме и устрепти
Појца душу да спасе реч благослова
из дубине срца као из свете књиге
Дар молитве подари – сплет заповести,
док руке склапам оковане у вериге

Обасјан сунчевог круга ореолом
у њеним очима светлим и дивним
посрнуо клечим овенчан болом
Распеће моје нек њене буду груди
Са срамом вапим гласом силним
“О, драга, спасење моје душе буди!”

KAD SUZE PRESAHNU (1.) – Jasmina Dimitrijević

KAD SUZE PRESAHNU (1.)

Kroz polje je vetar duvo, na istoku sunca nema ,
mladi pastir stado čuv`o, nije znao sta se sprema.
Čudno neko došlo vreme i seljak se puške hvata,
pritislo ga teško breme, zlotvor kuca sad na vrata.

Znoj mu obli mlado čelo, u glavi mu mis`o neka.
Ostaviće svoje selo, krvav boj i njega čeka.
Šta će reći mila mati, tuga neka njega svlada
da i on će život dati, i za grudu svoju strada.

Njega jednog majka ima, otac mu je umro davno .
Za ponos je bio svima, u  to neko vreme slavno.
Da l`  i njega isto čeka, voleo bi kad bi znao ,
ocu nije bilo leka, za zemlju je krvcu dao.

Gleda majku kako hita po kozjoj se penje stazi ,
nece nista da je pita, krije suze da ne spazi .
Zaplakala majka nije od očeva kobna dana
junačko joj srce bije, a u grud`ma teška rana.

Pozna tužna majka sina, zna šta mu je sad u glavi .
Samo jedna je istina po svemu je otac pravi.
Tek što se je zamomčio, rasli su mu i brkovi
vrlo mlađan jak je bio, sled je njemu hrabre krvi.

Настави са читањем “KAD SUZE PRESAHNU (1.) – Jasmina Dimitrijević”