Vila

Nežne niti njene plave kose,
Odišu svežinom poput jutarnje rose.
U očima magija pliva,
Sa obraza joj se svetlost sliva,
Ona je iz bajki vila.
 
Pogled topao poput julske večeri,
Njen glas nežno treperi,
Miluje sluh poput najmekšeg pamuka,
Čuješ 50 nijansi tog divnog  zvuka.
 
Za sobom ostavlja magični prah,
Od njene lepote ti zastaje dah.
Magičnim štapićem zamahne jednom,
U srcu ti nestane sav lom.
 
Za neke je mitsko stvorenje,
Za neke otkrovenje,
Za neke ljubavi oličenje,
Ona je biće za čuđenje.
 
Čarobna vila iz čarobne šume,
Spontano korača poput pume,
Vreba zveri iz pakla,
Da bi ih nežnom rukom dotakla,
I iz zlih šaka izvukla.
  Настави са читањем “Vila”

Problematična

Žena od čelika,
Njena duša je velika,
Lepa poput Mikelanđelovih slika,
Jedinstvena prilika,
Njeno srce je ljubavna lirika.
 
Inteligencijom i elokvencijom muškarce hrani,
Pravdu i istinu brani,
Sa njom su uvek neponovljivi dani,
Prevarantima su sa njom dani odbrojani.
 
Unikatna pojava,
Usne ukusa nara,
Harizmom uvek očarava,
U očima se vidi duša nevina.
 
Na svetu postoje zadovoljstva razna,
Nema boljeg od mentalnog orgazma,
Koga ona pruža,
Retka je ka crna ruža.
  Настави са читањем “Problematična”

Milano

Ona je kraljica mode,
Svi bi da je vode,
Ljubomornima oči bode,
Njene oči brzo zavode,
I muškarca lišavaju slobode.
 
Njen korak je glamur,
Za nju bi ratovao i Artur,
Ona je mnogima želja neostvariva,
I vatra nesagoriva.
 
Na glavi kruna od smaragda,
Oči magične poput Asgarda,
Otrov u usnama sedam promila,
Ruke nežne kao svila
Svakog može dovesti do ludila.
  Настави са читањем “Milano”

Fenix

Kroz život snažno korača,
Iz dana u dan sve je jača.
Ni malo ne oseća bol,
Mitske snage ona je simbol.
 
Njena lepota se širi kao virus,
U glavi izaziva snažan impuls.
Vatrenom pojavom i glečere u srcima topi,
Na njeno telo imuni su samo idioti.
 
U očima skriva tajnu čarolije,
Svoje nežne duše poput cveta magnolije.
Usnama priča najlepše bajke i balade,
Ukus im je slađi od belgijske čokolade.
  Настави са читањем “Fenix”

Anđeo i đavo

Ona je čista erotika,
Njem um je egzotika,
Ona je ljubavni otrov,
Ona je đavolji blagoslov,
Ona je Božiji zov.
 
Pakao ili raj,
Samo je do tebe znaj,
Šta će ti ona pružiti,
Da li će ti ljubav uzvratiti.
 
Krila su joj veličanstvena,
Od borbene krvi satkana.
Kroz vene krv tigrice teče,
Pred njom grešnici kleče.
 
Ona je svetlost u mraku bez izlaza,
Ona je kraj debelog mraza,
Ona je vesnik buđenja prirode,
Ona je glasnik večne slobode.
  Настави са читањем “Anđeo i đavo”

Artemida

Ona je pravi divlji cvet,
Lepotom i snagom očaraće svet,
Hod graciozan kao leptirov let.
 
Duša joj je krhka od kristala,
Reči od čarobnog mastila,
Zlo je zagasila,
Suzama vatru ugasila.
 
Vergilije u Paklu,
Ona u mrklom mraku,
Vodič kroz monstruozno selo,
Djavo nosi belo odelo,
Andjeo znači krila, ona krila daje,
Bez nje, kao sam da sam žrtveno jare.
  Настави са читањем “Artemida”

Zagrljaj-Aleksa Stojčić

Te nežne ruke,

oslobode me muke,

čuvaju od buke,

u njima nikada nema frke.

 

Toplina tela,

ljubav kao da se rađa iz pepela.

Radost u duši,

sve prepreke ruši.

 

Radujem mu se svakoga dana,

posle njega zaceli se svaka rana,

od njega iskrenost je sazdana,

zagraljaj nema mana,

reci laži i prevara on je brana.

 

Trčim u naručje,

jer ne znam drugčije.

Osećaj sigurnosti,

šake bez grubosti,

osećaj prelazi u stanje ludosti.

 

Osmeh na licu,

posadili smo sreće klicu.

U očima sjaj,

glasno govore: ,,Nikad ne odustaj!’’.

 

Volim da grlim

i volim da me  grle,

jer samo tako

izgradicemo zamkove i kule.

 

Dan bez njega je izgubljen,

mozak pogubljen,

čovek je u zagrljaj prvo bio zaljubljen.

 

Definicija čvrste veze,

iskren zagrljaj bez obaveze,

to je simbol: prave lepote,

jedine i neponovljive dobrote,

šlaga na vrhu torte.

 

Tražimo prave ljude,

iskrene i lude,

da sa njima podelimo taj osećaj,

kojem nikada ne želimo kraj.

 

Neću prestati da grlim ljude,

neka bude kako bude,

to je deo moje iskrene požude,

zagrljaja neka bude svugde.

Ideal-Aleksa Stojčić

Oči boje tamnog kestena,

vatren pogled samog pakla.

Usne slatke kao med,

poljubac kao otrov paralizuje mi telo.

 

Kosa meka kao svila,

njen dodir, meni lek.

Stav veličanstven poput grčke boginje.

Lepota dostojna same princeze.

 

 

Samo jedan pogled bio je dovoljan.

Znao sam da je to ona, ona iz mojih snova,

zapisana u mojoj sudbini zlatnim slovima.

 

Cuvacu je zauvek, moju Veneru.

Zivot mi je bez nje samo bezdan okrutna.

Spoznao sam ljubav u toj prelepoj dusi.

Lek – Aleksa Stojčič

Budi uvek nasmejana,
prelepo lice, suncem obasjana.
Čvrsta kao brana,
nikada i nikome hrana.

Juri svoj cilj,
produži fitilj.
Tolerantan ne znači slab,
učini to sreće zarad.

Radi ono što voliš,
nemoj nikoga da moliš.
Nije na odmet malo da se pohvališ,
zavidnima,
lažljivcima  providnima,
dok uspehe praviš,
ti njima polja mržnje, rekom ljubomore plaviš.
Ili pak, radi samo u tišini,
jer si za njih na nedostižnoj visini.
Neka uspeh pravi buku,
i njima veliku muku.

Настави са читањем “Lek – Aleksa Stojčič”

Iznenađenje – Aleksa Stojčič

Došla je neočeivano,
iznenađenje tako fino.
Nadao se nisam,
da ću ovako brzo biti motivisan,
da njoj pesmu pišem,
suze radosnice sa lica brišem.

Nosi neke ruske gene,
ledena krv teče joj kroz vene.
Ali taj led nije oštar,
on je nežan, topao,
svakom bi se dopao.

Ovo prijateljstvo na daljinu,
može ići samo u visinu.
Osećam da nema greške,
zbog nje išao bi do zapada peške.
Ona je na strani gde sunce zalazi,
ali samo zbog nje na mojoj izlazi.

Ona je mnogo draga, baš mila,
nežna kao svila,
snažna kao zmaj,
njenim vrlinama ne dolazi kraj.

Настави са читањем “Iznenađenje – Aleksa Stojčič”