KNJIGA ŽIVOTA – Darko Rašeta


Udruženje pesnika Srbije – PoezijaSRB se može pohvaliti da je izdavač “KNIGE ŽIVOTA” – Darka Rašete. Kao prikaz knjige prenosimo Vam 2 priče iz knjige, recenziju i biografiju autora. Uživajte u sadržaju!

DELFINI

Volim delfine. Mislim da ne postoji čovek kome ove životinje nisu simpatične. Nijedna životinja nije spremna da pomogne čoveku toliko požrtvovano kao delfin. Ono što je čovek na kopnu, to je delfin u vodi – stvorenje koje poseduje empatiju.

Delfin je jedno od retkih stvorenja koje poseduje samosvest, što mnoge fotografije sa ljudima (svesno poziranje) i naučna istraživanja dokazuju.

Uvek izgleda vedro, crte lica su mu takve da i sa zatvorenim ustima izgleda kao da se uvek osmehuje; vrlo vesela, energična životinja koja pomaže svima u nevolji, čak i kitovima, koji su daleko veći od njega.

Osim toga, istraživanja pokazuju da zvuk koji proizvode delfini deluje umirujuće na nervni sistem čoveka, pa se ove životinje sve više koriste u lečenju raznih oboljenja kod ljudi, uključujući i autizam.

Postoji dobrota u moru koja se zove delfin; dobrota koja može učiniti da se postidimo sebe; dobrota koja nas mnogo čemu može naučiti.

Настави са читањем “KNJIGA ŽIVOTA – Darko Rašeta”

NJEN ZRAK SUNCA

♦ Umesto snove da sanjam polako,
Snovi su zapravo sanjali mene.
Nestvarne stvari o tebi su doneli
I sve mi pričali i ćuteći vikali
Koliko neljudi na svetu ima.
Mnogo ih bilo, ali još puno
Nemirno lutaju i duše odvode,
Lažu ih samo dok mrakom do vode
Šumama šunjaju, vojnici pakla,
Zločina, tuge, plača i nepravde.

♦ Snovi su sanjali noćas mene,
Pokazali jedan Zrak sunca, od tebe,
Najdraži deo, te najdraže duše,
Male devojčice, Božije ljubimice,
Nje, koja je u kući stalno bila
Gurana rečima „Ti ništa ne znaš“,
Daleko od običnih, dobrih dela…

♦ Niko sem nje nikako ne zna
Šta sve izdrži ljudska duša,
Dok pati umorna i uvrede sluša:
Da ovo se ne sme, da ništa se ne sme,
Da ćuti i trpi, jer zato je žensko,
Da suze ne sme ni da pokaže
Jer kazne spremaju odmah sa straže
Ti neljudi, gadni, vragu što služe,
Oni što neće nikada znati
Šta je to Carstvo Nebesko, najjače.

♦ Tajna je ipak ostala njena,
Nisu ni znali da ima Zrak sunca
Sakriven daleko u srcu njenom.
Ni davna mladost oko devojčice,
Ni neki „njen“ čovek, vlasnik te devojke,
Ni deca malena, dva bisera njena,
Niti šanse ima da taj poseban Zrak sunca
Bilo ko vidi, do nepovrata…

♦ Nemojte dirati devojku dragu,
Ne vraćajte tuge isplakanih suza,
Ne vređajte rane duše zalečene,
Ne pričajte laži, ne uzimajte snagu,
Mira joj dajte, tu snagu joj vratite,

♦ A Gospod pomaže da napokon shvatite
Da postoje i ovakve predrage duše,
Čak i sada, kad svetove ruše,
Čak i danas, kad mrakom upinju
Večnu slavu svetlosti da ugase.

♦ Ne dirajte ovu devojku dragu,
Ne skidajte plave osmehe njene,
Pute pokažite izlaska iz šume,
Ljubav naučite, ljubav pokažite,
Iskreno, njoj, najdražoj devojci srca,
Baš njoj koja jedina ima
Od Boga dragoga,
Posvećen Zrak sunca.

♦ Devojku dragu iz jednoga mesta
Vi samo volite, osmehe pohvalite,
Radosti ne skidajte i uvek znajte –
Njen Zrak sunca ponizno čuvajte.

♦ Posvećeno je ovo za tebe,
A ti snovi su sanjali mene…

(Bgd, 09.02.2022.)

MOLITVA ZA SREĆU – Molitva

MOLITVA ZA SREĆU

Ko ranjeno pseto ulicom hodam,
nikako korak čestiti da pružim.
na brojne rane, još jednu da dodam,
sa beskućnicima samo se družim.
Ko ranjeno pseto ulicom hodam.

Pokraj mene srećni prolaze ljudi,
niko ne vidi uplakanu ženu.
Sa suzama zaspi, sa njima se budi,
ne haje baš niko za sudbinu njenu.
Pokraj mene srećni prolaze ljudi.

Život me pusti k’o dete šibao,
oguglalo telo na udarce biča.
Da li sam grešna pa mi tugu dao,
Il’ samo jedna posve tužna priča?
Život me pusti ko dete šibao.

I dalje lutam ko ranjeno pseto,
možda mi se to ne vidi na licu,
Mnogo toga davno je oduzeto,
k’o na gitari kad pokidaš žicu.
I dalje lutam ko ranjeno pseto.

Sad ću da stanem kraj nekog prosjaka,
Iako od stida u duši gorim,
pružene ruke, moram biti jaka,
za malo sreće i đavole dvorim.
Sad ću da stanem kraj nekog prosjaka.

Настави са читањем “MOLITVA ZA SREĆU – Molitva”