Докле? Милисав Ђурић

  Докле? Доста је било срама и лажи злобе , недаћа, народу мом, пробуди се Србијо, па кажи зашто из ведра неба, пуца гром?. На дјелу опет су Бранковићи прљају понос, народ терају да куне, огледају се у шаци долара, сићи Србијо, мајко, ко може то да разуме?. Не могу часне, замијенути хорде нити злочинац … Настави са читањем “Докле? Милисав Ђурић”

 

Докле?

Доста је било срама и лажи
злобе , недаћа, народу мом,
пробуди се Србијо, па кажи
зашто из ведра неба, пуца гром?.

На дјелу опет су Бранковићи
прљају понос, народ терају да куне,
огледају се у шаци долара, сићи
Србијо, мајко, ко може то да разуме?.

Не могу часне, замијенути хорде
нити злочинац жртва да буде,
не чини грешку мој народе
усправи се, док касно не буде…

А ви огавне вође, дезертери
чините и даље што газде траже,
величина се родољубљем мјери
Р.Србска и Косово, од свега нам је драже…

Србијо мајко, пробуди се и крени
ослушни звона што са Врачара звоне,
ово су вапаји, из срца крици нијеми
устави брод који све више и више тоне…

Reči će me nadživeti – Marina Adamović

bojom kiše prelila sam kosu miris lipe utkala u kožu majskim prahom uklonila bore krvlju ruže izlečila  kapke samo usne svojom bojom mraza lede dodir ne daju se nikom dobro znaju pričaće i za mnom po potopu ta se barka ne dā

bojom kiše

prelila sam kosu

miris lipe

utkala u kožu

majskim prahom

uklonila bore

krvlju ruže

izlečila  kapke

samo usne

svojom bojom mraza

lede dodir

ne daju se nikom

dobro znaju

pričaće i za mnom

po potopu

ta se barka ne dā

KRICI………….A.M.

KRICI    Izvuci me!!!!!!!!!!!!! Dosegni moj pad!!!!!!!!!!!!   Ne ide………   Otkači ovo olovo!!!!!!!!!!!!  Dobaci mi uže!!!!!!!!!!    Ne ide…………   Naceri se!!!!!!!!!!!! Marioneta propada!!!!!!!!!!    Ide ……..    Svuci moj zadah!!!!!!!!!!!  Čuvaj prste!!!!!!!!!   Ide……….    Gubi se!!!!!!!!!!! Nepozvano pseto!!!!!!!!!!   Idi……….   Povuci obarač!!!!!!!!  Okončaj ovaj pir!!!!!!!!!    Ne ide……….   Izvuci me!!!!!!!!!! … Настави са читањем “KRICI………….A.M.”

KRICI

 

 Izvuci me!!!!!!!!!!!!!

Dosegni moj pad!!!!!!!!!!!!

 

Ne ide………

 

Otkači ovo olovo!!!!!!!!!!!!

 Dobaci mi uže!!!!!!!!!!

 

 Ne ide…………

 

Naceri se!!!!!!!!!!!!

Marioneta propada!!!!!!!!!!

 

 Ide ……..

 

 Svuci moj zadah!!!!!!!!!!!

 Čuvaj prste!!!!!!!!!

 

Ide……….

 

 Gubi se!!!!!!!!!!!

Nepozvano pseto!!!!!!!!!!

 

Idi……….

 

Povuci obarač!!!!!!!!

 Okončaj ovaj pir!!!!!!!!!

 

 Ne ide……….

 

Izvuci me!!!!!!!!!!

Dosegni moj pad!!!!!!!!!!

 

Ne ide……..

 

Otkači ovo o………..

AUDIO POEZIJA – Novi sadržaji !!!

Poštovani posetioci, evo novih sadržaja! POEZIJA UŽIVO – TO JEST AUDIO!!! Otvorite sledeće linkive i  slušajte… JEDAN PESNIK – TRI PESME Radio PoezijaSRB Radio PoezijaSRB&RTK

Poštovani posetioci, evo novih sadržaja!

POEZIJA UŽIVO – TO JEST AUDIO!!!

Otvorite sledeće linkive i  slušajte…

JEDAN PESNIK – TRI PESME

Radio PoezijaSRB

Radio PoezijaSRB&RTK

Настави са читањем “AUDIO POEZIJA – Novi sadržaji !!!”

U noći – Marina Adamović

(poema loquens pictura, pictura tacitum poema esse debet) mislio je da čuju kako mu tuga navlači omču nesanice i osećao kako se lagano kreću kao kazaljke sata vezanog za mesto dogadjaja tešio ga je taj odani pristup tudjem bolu vrata su tiho podrhtavala “hvala što nisam sam” u ogledalu suze video je njihove oči senke … Настави са читањем “U noći – Marina Adamović”

(poema loquens pictura, pictura tacitum poema esse debet)

mislio je da čuju

kako mu tuga

navlači omču nesanice

i osećao

kako se lagano

kreću

kao kazaljke sata

vezanog

za mesto dogadjaja

tešio ga je taj

odani pristup

tudjem bolu

vrata su tiho

podrhtavala

“hvala što

nisam sam”

u ogledalu suze

video je njihove oči

senke su dotakle

oznojeno uzglavlje

otvorio je vrata

naslućenoj rečenici

ogledalo je

najednom puklo

to je proleće

lelujavo poslalo

vetar u usahlu sobu

osim promrzlog marta

niko nije mario za očaj

prigrljen

dlanovima noći

Jutro kraj Save- Miljojko Milojević

Jutro kraj Save    Proleće je:lista cveće i drveće, raste nežna, sočna, trava- sve u novi život kreće, na suncu se presijava plava Sava…   Na obali oko mene lepršaju golubice i gugutke, lepe, slatke ko poljupci nežne žene, kada grli i šapuće, ili strasno ljubi ćutke…   Dok me nemir i starost svija i … Настави са читањем “Jutro kraj Save- Miljojko Milojević”

Jutro kraj Save

  

Proleće je:lista cveće i drveće,

raste nežna, sočna, trava-

sve u novi život kreće,

na suncu se presijava plava Sava…

 

Na obali oko mene

lepršaju golubice i gugutke,

lepe, slatke ko poljupci nežne žene,

kada grli i šapuće, ili strasno ljubi ćutke…

 

Dok me nemir i starost svija

i u prazno lete čežnje i sijaset davnih želja,

ostaju mi tople reči prijatelja:

 

nepesnika i pesnika, poezija zaljubljenih poetesa.

Ko odbrana od tamjana i mučkog stresa

zablistaju: Kalemegdan, Niš, Prokuplje, Kuršumlija.

                                                       Kraj Save, 27.mart 2010.g.

 © Miljojko Milojević

Daleki svete – Marina Adamović

mirišem Sunce, suncokret ne vidim plovim kroz oblak, a reku ne čujem gledam u Mesec , ni  Zemlju ne pamtim dok tupa praznina pameti sve guši pružam ruke repu najbliže  komete ona se smeši, rasplamsava boje potresa tišinu tih sumornih glava i odjeke čujem prosanjanih zora uvertira plava grca mi u duši o, daleki,  bezbojni,  … Настави са читањем “Daleki svete – Marina Adamović”

mirišem Sunce, suncokret ne vidim

plovim kroz oblak, a reku ne čujem

gledam u Mesec , ni  Zemlju ne pamtim


dok tupa praznina pameti sve guši

pružam ruke repu najbliže  komete

ona se smeši, rasplamsava boje

potresa tišinu tih sumornih glava

i odjeke čujem prosanjanih zora

uvertira plava grca mi u duši

o, daleki,  bezbojni,  suvoparni svete

o,pohotni, jadni,  izvitopereni

zvezde su mi  toplo ushodno stanište


mirišem Sunce, suncokret ne vidim

plovim kroz oblak, a reku ne čujem

gledam u Mesec, joj,  Zemlju ne pamtim

Stih dana-mart 2010-bira Lepa Simić

Stih dana i pesmu nedelje bira LepaS 30.3.10 GREŠKOM SAM TE SREO Greškom sam te sreo, na ulasku u plamen. I odmah zavoleo, a tvoje srce kamen. Kakav je to osećaj bio, let za tobom u nizine. I ja sam se sledio, usred leta, ko usred zime. Pametni to brzo shvate: uvek si htela slatko … Настави са читањем “Stih dana-mart 2010-bira Lepa Simić”

Stih dana i pesmu nedelje bira LepaS

30.3.10

GREŠKOM SAM TE SREO

Greškom sam te sreo,
na ulasku u plamen.
I odmah zavoleo,
a tvoje srce kamen.

Kakav je to osećaj bio,
let za tobom u nizine.
I ja sam se sledio,
usred leta, ko usred zime.

Pametni to brzo shvate:
uvek si htela slatko voće,
samo da ga ubereš
i ostaviš u izlogu samoće.

Greškom sam te sreo.
Ne, ti ne postojiš.
Nisam te ni voleo,
samo si proletela,
snovima mojim.

(C) Ljubodrag Obradović

29.3.10

BABA

Dala baba banku da udje u stranku,
sad bi dala dve, da beži iz nje.
Čupa baba kosu, ispala je sojka,
obećali babi da će bit devojka.

Okupali babu, podigli joj ložu,
očešljali babu, zategli joj kožu,
da popravi nama ovaj život bedan,
posadili babu pred mikrofon jedan.

Gleda deda babu i drhte mu prsti,
podigao levu, pa se triput krsti.
Pa ona i ne zna svoju narav pravu,
sredila je mene, a neće državu.

Što je moja baba Bože mi oprosti
i otvori zemlju da odmorim kosti,
nebuloze ove skoro me ubiše,
ne mogu da gledam ovaj cirkus više.

Dala bab banku da udje u stranku,
sad bi dala sve da beži iz nje.
Čupa baba kosu, ispala je sojka,
obećali babi da će bit devojka.

(C) Srbobran Matić

28.3.10 PESMA NEDELJE

ŽRTVENIK

Na vrhu Himalaja
Podignuta dugom želje
Stajala sam

Okrenuata Bogu
Suncu danju
Mesecu i zvezdama noću

Manitu me podučio
Pojavivši se
Na tren večnosti

Maje me naučile
Da je verovanje
Trajanje želje

Bog Perun
Me štitio
Na stenama mudrosti

Zevs se smešio
Amor me strelom
pogodio

Na žrtvenik
Sam srce i dušu
Stavila

Na belom kamenu
Istina se razlila
U kamen pretvorila

Žele da me rastrgaju
Pokopaju
Preparavljaju

Žene narcisi
Samodopadljive Afrodite
Ogledalu okrenute

Uzimaju sebi za pravo
Da vladaju
Bumerang sre vraća

Prijatelji
Pravi uz mene
Opstaju

A istina
Kao istorija traje
I menja se

Širim ruke
Predajem se
Vetrovima ljubavi
i čovečnosti

(C) -Ljubica Vukov Davčik

27.3.10

PISANIJE
 

Nemirni ljudski um
kritički sagledava
okvire svog bivstvovanja.
Britke misli
raslojavaju svakodnevnicu.
Oštrim pero, s verom
u bolji svet.

(C) – Sanja Petrović

26.3.10

Jutro kraj Save

  

Proleće je:lista cveće i drveće,

raste nežna, sočna, trava-

sve u novi život kreće,

na suncu se presijava plava Sava…

Настави са читањем “Stih dana-mart 2010-bira Lepa Simić”

Idem dalje – Marina Adamović

nemaš dovoljno veliku torbu da u nju smestim svoje stoznačnim kapcima ukoričene putopise o iščekivanju i nadanju daleko  je od tebe nebo kada gostiš utvare prognane iz podzemlja ti mislš “plavo je, visoko,mirno i široko” ne, obmanitelja obmanjuju zastupnici uma na tamnom je horizontu jasno urezano upozorenje sa zenita “na korak do ambisa u zaborav” … Настави са читањем “Idem dalje – Marina Adamović”

nemaš dovoljno veliku torbu

da u nju smestim svoje

stoznačnim kapcima ukoričene

putopise o iščekivanju i nadanju

daleko  je od tebe nebo kada gostiš

utvare prognane iz podzemlja

ti mislš “plavo je, visoko,mirno i široko”

ne, obmanitelja obmanjuju zastupnici uma

na tamnom je horizontu

jasno urezano upozorenje sa zenita

“na korak do ambisa u zaborav”

ja idem dalje i Sunčeva jedra širim

neću ostati i koprcati se u

ispitivanju obrvama i borama

ma kakav me plač  bude pratio,

ovog toplog zimskog jutra-

iznedriću osmeh da ga smeni i

postane kapetan novog broda za Seću