GLASOVI PROLJEĆA – Omer KLIČIĆ

  Blještavo na morskom nebu, Sunce neumorno ponavlja, Straussove Glasove proljeća, Niže note poput otkucaja srca…   U meni ljubav raširila krila… Po dirkama nebeskog klavira, Blještava, mirisna, cvjetna… Ljepota stigla sa proljećem!   Dodirnuh ljubav, pomilovah joj lice… Oživjela izgubljena nada… Otišlo sunce na počinak A u meni još Glasovi proljeća! Omer KLIČIĆ, Bihać, … Настави са читањем “GLASOVI PROLJEĆA – Omer KLIČIĆ”

 

Blještavo na morskom nebu,

Sunce neumorno ponavlja,

Straussove Glasove proljeća,

Niže note poput otkucaja srca…

 

U meni ljubav raširila krila…

Po dirkama nebeskog klavira,

Blještava, mirisna, cvjetna…

Ljepota stigla sa proljećem!

 

Dodirnuh ljubav, pomilovah joj lice…

Oživjela izgubljena nada…

Otišlo sunce na počinak

A u meni još Glasovi proljeća!


Omer KLIČIĆ, Bihać, 21.marta 2010.

Biografije pesnika – Omer Kličić

Omer Kličić Rođen je u Cazinu, 3.3.1950. godine.Završio je  Višu grafičku školu ali nije  radio u struci jer je  radni vijek proveo u novinarstvu  pisanih i elktroničkih medija. Poezijom i prozom se bavi već 40 godina ali je objavljivao samo u nekim novinama i u zajedničkim zbirkama u Bihaću. Napisao je nekoliko pozorišnih i radio … Настави са читањем “Biografije pesnika – Omer Kličić”


Omer Kličić

Rođen je u Cazinu, 3.3.1950. godine.Završio je  Višu grafičku školu ali nije  radio u struci jer je  radni vijek proveo u novinarstvu  pisanih i elktroničkih medija. Poezijom i prozom se bavi već 40 godina ali je objavljivao samo u nekim novinama i u zajedničkim zbirkama u Bihaću.

Napisao je nekoliko pozorišnih i radio humorističkih drama. Bavio se režijom i scenografijom a uz pisanje uporedo se bavio slikarstvom i karikaturom. Penzionisan je 2009. godine.  Živi u Bihaću.

Пеко Лаличић, РАСПЕВАНИ АЗБУЧНИК

РАСПЕВАНИ АЗБУЧНИК А АКО са мном пођеш одвешћу те на АЕРОДРОМ да гледамо како АВИОНИ у небо полећу. АКО ме пољубиш, АНА, АВИЈАТИЧАР ћу бити и водити те најлепшом АЛЕЈОМ до Сунца одакле се и наша АВАЛА види. И нека се зна, да је АЕРОДРОМ АВИЈАТИЧАРУ – А, АВИОН – АЗБУКА, A АНА – АМАЈЛИЈА. … Настави са читањем “Пеко Лаличић, РАСПЕВАНИ АЗБУЧНИК”


РАСПЕВАНИ АЗБУЧНИК

А
АКО са мном пођеш
одвешћу те на АЕРОДРОМ
да гледамо
како АВИОНИ у небо полећу.

АКО ме пољубиш, АНА,
АВИЈАТИЧАР ћу бити
и водити те
најлепшом АЛЕЈОМ
до Сунца
одакле се
и наша АВАЛА види.

И нека се зна, да је
АЕРОДРОМ АВИЈАТИЧАРУ – А,
АВИОН – АЗБУКА,
A АНА – АМАЈЛИЈА.

Б
БАШ те волим БИЉО
и БАШ ми је мило
што БЕОГРАД
БЕЛИНОМ БУЛЕВАРА
БЕЗРЕЗЕРВНО
срца отвара.

БЕЗ БЕЛИНЕ БУЛЕВАРА
БЕОГРАД БИ БИО
БИЋЕ
БЕЗ БРЕЗА,
БРАНА,
БИЉА,
БОЈАНА.

В

ВЕКОВИ су чекали
ВУКА
да би дан
угледала
азбука.

У помен ВУКУ
пишем као што говорим
и ВУКОВСКИ читам
онако како је написано
да
ВАМА
ВУКОМ
ВЕРНО
ВЕКОВЕ
ВРАТИМ
а з б у к о м.

Пеко ЛАЛИЧИЋ

Peko Laličić, NAS ISPISUJEM

Peko LALIČIĆ NAS ISPISUJEM Pevajući tebi ispisujem sebe jer se pesmom prepoznaješ jer se prepoznajem u pesmi moj je osmeh zelen od tvoga trepere zvezde ti si velika u ljubavi ja sam mali u maju tada se na papir prenosim tada ispisujem tebe pevajući tebi nas ispisujem nebo nam plavo nasmejano.


Peko LALIČIĆ

NAS ISPISUJEM

Pevajući tebi
ispisujem sebe

jer se pesmom prepoznaješ
jer se prepoznajem u pesmi

moj je osmeh zelen
od tvoga trepere zvezde

ti si velika u ljubavi
ja sam mali u maju

tada se na papir prenosim
tada ispisujem tebe

pevajući tebi
nas ispisujem

nebo nam plavo
nasmejano.

Tačka – Marina Adamović

preskače tačka tačku do tačke kako da shvatim koja je kraj nijedna ne lupi dirljiva zvona nijedna ne pozva na sveopšti plač samo će puna satire tad pasti duši pred noge i gluvo joj  reći nećeš me čuti ni videti više tražim te celu svu sebe mi daj

preskače tačka tačku do tačke

kako da shvatim koja je kraj

nijedna ne lupi dirljiva zvona

nijedna ne pozva na sveopšti plač

samo će puna satire tad pasti

duši pred noge i gluvo joj  reći

nećeš me čuti ni videti više

tražim te celu svu sebe mi daj

JAD I BEDA – Marina Adamović

(poema loquens pictura, pictura tacitum poema esse debet) isplakaću britku kišu kojom modri bes oluje dočekuje divlje munje sasuću je strmoglavo užarenom paklu jada što je beda znanog groma raspalila i još pali pod kolevkom moga doma

(poema loquens pictura, pictura tacitum poema esse debet)

isplakaću britku kišu

kojom modri bes oluje

dočekuje divlje munje

sasuću je strmoglavo

užarenom paklu jada

što je beda znanog groma

raspalila i još pali

pod kolevkom moga doma

STIH DANA – APRIL 2010

STIH DANA BIRA – Ljubodrag Obradović PESME NEDELJE – APRIL 2010. Zorica Brkić – PROBUDJENA Peko Laličić – U DUŠI MI PESMA Bratislav R. Milanović – Pisma iz prastare budućnosti Mirjana Lukić – Srušeni snovi Darko Kolar – SREMSKA RAVNICA 30.04.2010. – Zorica Brkić PROBUDJENA Neka izblede sve ljubavi sa imenom tvojim za juče i sutra, … Настави са читањем “STIH DANA – APRIL 2010”

STIH DANA BIRA – Ljubodrag Obradović

PESME NEDELJE – APRIL 2010.

  • Zorica Brkić – PROBUDJENA
  • Peko Laličić – U DUŠI MI PESMA
  • Bratislav R. Milanović – Pisma iz prastare budućnosti
  • Mirjana Lukić – Srušeni snovi
  • Darko Kolar – SREMSKA RAVNICA

30.04.2010. – Zorica Brkić
PROBUDJENA

Neka izblede sve ljubavi
sa imenom tvojim
za juče i sutra,
za decenije i stoleća,
ne pristajem živeti
ugušena prividom,
i ako me
neizvesnost proguta,
ja ću se ponovo roditi,
okupana zaboravom
tvojih dodira,
probudjena,
u sred proleća.

29.04.2010. –  Branislav Mijatović
Do Velike Ulcinjske Plaže

Zašto je tužan zaliv?
Ja znam. On je je sličan setnom,
zaliv po zaliv
odiše pesmom.
Kud bi zaliv bez zaliva, sretna reko!
Galije sretno plove,
zalivi sretni svetom.

More, more veliko i lepo.

28.04.2010. – Zoran Hristov
Причао ми деда

Причао ми причу деда
о мом селу, каквог нема
о људима, кафанама
што су сада успомена
Наша река чиста била
неки из ње воду пили
а ноћу крај воденице
дивили се шумској вили. ”

27.04.2010. – Omer Kličić
PISMO (NE)POZNATOJ ŽENI

Jedina moja, pišem ti jer ne mogu a da ti ne pišem…
pišem ti jer sam stalno obuzet s tobom!
Pišem ti jer u tebi vidim sve oko sebe, vidim proljeće…
dugine boje, sunce, mjesec i zvijezde, prve ljubičice…
vidim nasmijane ljude, veselu djecu…
u tebi vidim ptice, bijele oblake i smaragdnu rijeku…

26.04.2010. – Peko Laličić
U DUŠI MI PESMA

U duši mi
pesma
u pesmi
duša
ko me ne zna
nek’ doživi pesmu

25.04.2010 – Ana Berbakov Anee
KIŠA

Danas je kišni dan,
sivo je nebo.
Nigde mi se ne izlazi.
Oprala sam kosu,
miriše na lubenicu.


24.04.2010
– Peko Laličić

ти
оде

ветар
закуца
на моје
прозоре


23.04.2010 – Bratislav R. Milanović
ПИСМА ИЗ ПРАСТАРЕ БУДУЋНОСТИ

Тридесет година нисам одговорио на твоје писмо:
тада се, ненадно, под нама одронила јесен
и свет је јурнуо низ другу матицу.
Пишем ти на једину познату адресу:

октобар 1976… И гледам са ове даљине како,
у грозници, отвараш писмо, пожутело од лутања,
а у њему – све године што су срљале
овом низветрином између првог и последњег крика.

22.04.2010 –
Emma Alexandra Luthander
MASLINE

Volim masline,
svih veličina i boja
one su jednostavne
ali nezamenljive.

Masline su mali useljenici
iz raznih zemalja,
one dolaze
iz svih krajeva sveta
u naš jelovnik.

Ono malo što nose u sebi
čini mnogo toga boljim i ukusnijim.

Na licu pice sijaju se oči masline.

21.04.2010 – Djordje Drakulić
Мом богу

Свевишњи песниче истине ,
моћни творче стихова живота ,
кад се једном будемо срели ,
од силне захвалности сузе ,
од предивног блаженства уздах ,
пустићу и очи затворити ,
пресрећан и уморан клекнути ,
да помилујеш мене грешног ,
да спознам тебе у себи ,
једини песниче истине . ”

20.04.2010.
SPAVA LI… – Aleksandra Mladenović

Zaćutale misli, praporci i reke.
Ugasila neman zadnje budno oko,
i rovac se gnezdi u postelje meke.
Spava li i sudba u nama duboko?

19.04.2010.
ETO ŽIVOT PRODJE – Omer Kličić

Eto, život prođe k’o da nije bio,
skoro sav bi stao u jednu minutu,
dovoljno je reći:- Nisam ovo htio!
sudbina me moja, presrela  na putu.

18.04.2010. – Stana Minić
UBICA IGRE MLADOSTI

Sivilo života i snaga izdaje
sve će to jednom ostati iza tebe
i ti ćeš pronaći neke sasvim nove staze
prkosa i osvete…

17.04.2010. – Goran Ćeličanin

Да знојем горким засладим погачу

Да знојем горким засладим погачу
и вино опроштаја омами ми вене,
да наново овлаже и затрепћу
разроване мртве анђеоске очи

16.04.2010
NEKAD – Zoran Hristov

Данас бих ти испричао причу
о свом селу , стоговима сена
о сабору крај сеоске цркве
и лоптању на једној утрини
а с јесени о дуњама жутим
што су расле крај прашњавог пута.

15.04.2010
DIVLJE RUŽE – Ana Berbakov Anee

Divlje ruže ja,
za te ubraću,
a opet sama,
znam ostaću.

14.04.2010
SETNA PESMA – Svetlana Biorac-Matić

Vraćaju se, noćas, izgubljeni snovi,
u stihove slažem pogubljene boje
i bolujem davno bolovane boli
okajavam nesnom sve grehove svoje.
Vraćaju se, noćas, izgubljeni snovi. ”

13.04.2010
ČEKAM JUTRO
– Omer Kličić

Na peronu nedokučivih tajni,
Stojim kao izgubljeni osmi putnik.
Oko mene sve šaroliko juri i žuri,
Prema zvjezdama, u warpu nestaju.

12.04.2010 – Ivica Milovanović

Tu dole, pod zvezdama,
Smrt, u beloj haljini, daruje ruže
Krezubim zverima što trgovima kruže,
Da im, bar malo, ulepša jutra…

11.04.2010
Srušeni snovi –
Mirjana Lukić

Tvoja sam,
zauvek tvoja,
u svojoj samoći.

10.04.2010 – Peko Laličić
RASPEVANI AZBUČNIK

ОГЛЕДАЛЦЕ,
ОГЛЕДАЛЦЕ,
ОТКРИЈ ми тајну
О чему ОЉА сања.

Јесу ли то птице,
нове блузице
ил’ путовања?


09.04.2010 –
Vesna Dimitrijević
Idolopoklonik


Zgreših nešto,
ne znam šta.
Volim te,
a nedaleko od mene
crni oganj suklja. ”


08.04.2010 –
Jovan Mihajilo
Dinarac se dinari u meni

Dinarac se dinari u meni
Na Istoku sunce mi se smeje
Dinarac se dinari u meni
Sunce peče i setno me greje

Kao krik jelene u trenutku bola
Ostajemo nemi završena rola

07.04.2010
– Ljubica Vukov Davčik
HODAJ

Ne idi
Ne ruka te ne bridi
Ne kosa ne leti
Ne rosa na ružu neće da sleti

06.04.2010. – Darko Kolar
SREMSKA RAVNICA

O Sremska ravnico,
kućo moja.
Kako si se u dušu
ukrojila samo.
Srpska ptico,
Radosnice,
Vojvođanska tamburice.

05.04.2010 – Nevena Ugrenović – Iskrica
ZAMALO PA OLUJA

Zagrmela noć
otvori se grotlo svetlosti
zaurlaše krici tame
zakukaše kiše same
i oblaci sive zamračiše šumu
samo ludi vetar otera oluju.

04.04.2010 – Latinka Djordjević
JEDNU REČ ZA KRAJ

Zelenim okom
bez glasa i reči,
iskidao smelo
lastavici let,
šta je to za korov
kakav je kukurek,
on ima dug zeleni vek.

03.03.2010 – Marina Adamović
TAČKA

Preskače tačka tačku do tačke
kako da shvatim koja je kraj
ni jedna ne lupi dirljiva zvona
ni jedna ne pozva na sveopšti plač
samo će puna satire tad pasti
duši pred noge i gluvo joj  reći
nećeš me čuti ni videti više
tražim te celu -svu sebe mi daj

02.04.2010. – Dušan Mijajlović Adski
VELIKOJ STRADIJI U VEČITOJ KRIZI

kriza je
ne brani me branislave
ne brani se branislave
sipaj neka zažubori
zar ne vidiš
svet satire sebe u ludilu
dovitljivi u krizi
prodaju tišinu za mrtve
nevolje rođenih i nerođenih
rastu iz časa u čas
između ptičijeg
i svinjskog gripa
strah
strepnja
i stres čine svoje

TOG DANA – Marina Adamović

…tog dana rascepani je oblak gromovima krpio rane ali Sunce ga je neprestano razaralo oblak je zapomagao pred njegovom lepotom ljubeći mu zrake prinoseći biserni prah avaj Sunce je vladar nadzemnog sveta za tren je tropski san svilenog oblaka rasuo kroz jesen te mrvice očaja padale su na mokro lišće taložile se i postajale senovit … Настави са читањем “TOG DANA – Marina Adamović”

...tog dana

rascepani je oblak

gromovima

krpio rane

ali

Sunce ga je neprestano

razaralo

oblak je zapomagao

pred njegovom lepotom

ljubeći mu zrake

prinoseći biserni prah

avaj

Sunce je vladar nadzemnog sveta

za tren je tropski san

svilenog oblaka

rasuo kroz jesen

te mrvice očaja padale su

na mokro lišće

taložile se i postajale

senovit prekrivač tuge

tog dana

oblaka više nije bilo

obezglavljenim nebom

vladar je otišao u drugi zenit bez pozdrava…

МИРИС ПРАШИНЕ………….А.М.

МИРИС ПРАШИНЕ   Овуда кривуда  на падини дина, безумна идеја, подвала тишине. Гле, пешчана слана! Разгрнута чула њишу се у ритму мирисне прашине.   И не смета  ништа убогом сањару раговетни снови, притајене мине. Гле, пустињска роса!  Складни откуцаји губе се уз мирис шапатне прашине.   Свршено је. Волим.  У дну, ка оази, указа се ведро … Настави са читањем “МИРИС ПРАШИНЕ………….А.М.”

МИРИС ПРАШИНЕ

 

Овуда

кривуда

 на падини дина,

безумна идеја, подвала тишине.

Гле,

пешчана слана!

Разгрнута чула

њишу се у ритму мирисне прашине.

 

И не смета

 ништа

убогом сањару

раговетни снови, притајене мине.

Гле,

пустињска роса!

 Складни откуцаји

губе се уз мирис шапатне прашине.

 

Свршено је.

Волим.

 У дну, ка оази,

указа се ведро раскошне дубине.

Гле,

бездан у сузи! 

Коначиште моје

утону у  мирис маглене  прашине.