mirišem Sunce, suncokret ne vidim plovim kroz oblak, a reku ne čujem gledam u Mesec , ni Zemlju ne pamtim dok tupa praznina pameti sve guši pružam ruke repu najbliže komete ona se smeši, rasplamsava boje potresa tišinu tih sumornih glava i odjeke čujem prosanjanih zora uvertira plava grca mi u duši o, daleki, bezbojni, … Настави са читањем “Daleki svete – Marina Adamović”
Rođena 1962. godine u Nišu. Studije francuskog jezika je započela na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali je nastavila studije prava u rodnom gradu. Poeziju objavljuje u elektronskim i drugim časopisima i zajedničkim knjigama. Objavila je štampane zbirke pesama "Curriculum vitae", "Psihodelija minijature", "HAIKU", zbirka kratkih priča "Smrt prijatelja", kao i nekoliko elektronskih knjiga.
Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša , član i Udruženja pesnika Srbije i CG, Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika ralaca i umjetnika "Nekazano", Humanitarne fondacije Humanost bez granica kao Posebna akcija Banka dobročinstva). Živi i stvara u Nišu.
Види све чланке од poetessa
