САЊАЈ ДРИНКА – Миљојко Милојевић Биле

САЊАЈ ДРИНКА

Дринки Павловић,
народној херојини
у време НОБ, учитељици у Шпанцу.

Да л’ на Бањици -гробу комуниста
и симболу смрти, бола и страдања
твоја душа племенита, чиста,
још Слободу с тешком тугом сања,

Сањај Дринка снове о Слободи,
сањај нек нам поново засија­
у ропству је несрећна Србија,
Ка Слободи нико је не води!

Твоју земљу зла судбина прати:
сломише је НАТО и Шиптари,
Муслимани, Словенци, Хрвати
и зли српски издајници стари,

Ко у време твојих младих дана
њом бестија фашистичка сила,
Нема борбе, нема партизана,
ни Стаљина, Рузвелта, Черчила…

Фашизам је пао и поново устао”,
Америчка фашистичка влада
с пола света и Европом влада,
Моћни СССР се потпуно распао,

У Србији власт и четничка мафија
социјализму сваки затрли су траг,
Власт поново мртве хероје убија,
а живе шаље на голготу – у Хаг.

Ипак, ниси узалуд страдала.
Док Слобода поново не сине
народ сања снове херојине…
Спанце биће увек Москва мала.

Тужно шуме Брег, река и иве,
твојих ђака и другова нема­
никог нема устанак да спрема,
али твоји идеали живе.
Настави са читањем “САЊАЈ ДРИНКА – Миљојко Милојевић Биле”

Имамо ли снаге да објавимо књигу ? – “ПЕСМЕ и КОМЕНТАРИ” – Миљојко Ј. Милојевић

У припреми је прва књига поезије Миљојка Ј. Милојевића “ПЕСМЕ и  КОМЕНТАРИ”. Књигу ће као издавач објавити Удружење песника Србије – ПоезијаСРБ уз помоћ свих Вас који пожелите да донацијом помогнете штампање и чување од заборава ове прве књиге једног одличног писца (чије су стваралаштво многи од нас пратили) који за живота није стигао да званично објави ни једну своју књигу.  МОЖЕМО ЛИ МИ ТО?

Ја сада знам да можемо, јер су почеле да пристижу уплате и до сада, закључно са последњом уплатом Светозара Савковића и Светлане Ћурђевић уплаћено је укупно 8.600,00 динара. До сада су финансијски штампање књиге подржали:


Латинка Ђорђевић

Љубодраг Обрадовић

Миљко Шљивић
Светозар Савковић

и

Светлана Ђурђевић

 

27.05.2022. године, примили смо још једну уплату у износу од 1.000,оо динара. Уплатилац је пожелео да остане анониман. ХВАЛА ДОНАТОРИМА!

Придружите се и ВИ!

Донације у износу од 500,00 динара и више можете уплатити на жиро рачун Удружења песника Србије – ПоезијаСРБ: 205-514491-79. У знак захвалности као донатор добићете по изласку из штампе једну књигу “ПЕСМЕ и КОМЕНТАРИ” аутора Миљојка Ј. Милојевића. /Љ. Обрадовић – Уредник сајта/.

Песме у овој књизи “ПЕСМЕ и КОМЕНТАРИ” одабрао је и поређао по редоследу сам аутор Миљојко Милојевић Биле и било је то његово лично издање одштампано на кућном штампачу. Ми смо придодали и песме са сајта: https://www.poezijascg.com/PHP-Nuke/index.php тако да ће књига бити обимна – преко 200 страна!

СОРАБИ

Магистру Ранђелу Јанићијевићу
земљописцу, повесничару, песнику
и врсном аутохтонисти.

Подунавље, Задунавље,
Дунав плави-Фисон стари
Црно море што налива
Сунце јарко док га зари
Сорабе ће још да снива-
Јер Србија цветна, жива,
Сорабска је плодна њива.

Од Плпчника, Бубња, Винче
И Старчева, Брањевине…
До Лепенског старог Вира,
Мој Сорабе, бакра принче
О теби се доказ копа и прибира

Настави са читањем “Имамо ли снаге да објавимо књигу ? – “ПЕСМЕ и КОМЕНТАРИ” – Миљојко Ј. Милојевић”

NEMANJA U TOPLICI – Miljojko Milojević

NEMANJA U TOPLICI

Kad jarka duga nad Banjskom gori
Čudesni miro zrači Crkva Stara,
Toplica tiho legendu žubori
O mirotočivom svecu sa Hilandara.

Tad Fines, grad između dveju reka,
Koloniju rimskih ratnih veterana;
Il Toplicu do dvanaestog veka;
Bele Crkve pre turskog zemana;
Kuršumliju do današnjih dana,
Blagosiljaju sveti Simeon i Ana.
            
          1.
Kad Nemanja bi odabran za župana
U Toplicu čim pristiže
Na ruini hrama rimskih veterana
Pravoslavnu crkvu diže.

U toj crkvi, međ bokore jorgovana,
Za lepih dana, i kad ledni vetar briše,
Velmože i garda, Nemanja i Ana,
Bogumili i sebri Bogu se moliše

Al, ubrzo, mladi Vizantijski car,
Najmoćniji vladar pravoslavnog sveta,
Iz Toplice progna županski par
I spali crkvu od kamena i drveta.

Настави са читањем “NEMANJA U TOPLICI – Miljojko Milojević”

Sorabi – Miljojko Milojević

SORABI

Posvećeno magistru Ranđelu Janićijeviću
zemljopiscu, povesničaru, pesniku
i vrsnom autohtonisti.

                                    
Podunavlje, Zadunavlje,
Dunav plavi-Fison stari
Crno more što naliva
Sunce jarko dok ga zari
Soprabe će još da sniva-
Jer Srbija cvetna, živa,
Sorabska je plodna njiva.

Od Pločnika, Bubnja, Vinče
I Starčeva, Branjevine…
Do Lepenskog starog Vira,
Moj Sorabe, bakra prinče
O tebi se dokaz kopa i pribira

Da otkloni silne laži
Što ih German zli servira
Da Sorabe ne uvaži…

Ko su bili ti Venedi
Kraj Dunava što se zbili?

Vend do Venda- sve Srbenda!

Настави са читањем “Sorabi – Miljojko Milojević”

БОЈ НА ПЛОЧНИКУ – Миљојко Милојевић Биле


БОЈ НА ПЛОЧНИКУ

Девет Лазар посекао гора
пут да спречи Мурату султану,
Агарене силне да примора
баш у место Плочник да застану.
Двадесет је иљада сељака
секло горе од зоре до мрака.

Дрхте горе долине и пути:
црна хорда Топлицу притиска
свуд се чује јаук, лелек, писка…
Злочин чине Агарени љути:
док Топлица носи убијене,
отимају и блага и децу и жене…

Стани мало свирепи султане,
на Плочнику заустави хорде,
с мачевима да укрсте ђорде,
пут ти крију балвани и гране…
дуг Србији овде ћеш да вратиш
и животом злочине да платиш…

А Топлица надошла ко море,
дрвље ваља црња од орања,
са обала камење одрања…
Из ње куља топла магла сива,
а два цара ко два горска дива
по тој магли мора да се боре.

У бој ступа Срђа Злопоглеђа,
силан јунак страшних црних веђа…
Од његовог погледа се страда,
он не кличе, он ништа не каже,
по два и два на копље набада,
преко себе у Топлицу слаже.

А коњ Вранац, као ала стара,
господару прићи ником не да,
ког погледа зубима уједа,
са све четир бије и обара.
До копита огрезо у крви:
гази, рже, оборене мрви.

И Срђина чета бескућника,
све јунаци од првога реда:
снажних прса и мрка погледа…
И без песме и бојнога клика,
руши, ломи, ко ураган прави,
мачем сече, ил рукама дави.

А тек горе сред царскога пута,
где се бије тешка битка љута,
своје ате разиграли  гојне,
три витеза – три војводе бојне.
Пријатељи од младости ране
Агарене руше на све стране.

Побратими у боју и пићу:
с  леве стране Топлица Милане,
а са десне Косанчић Иване,
у средини Милош Обилићу.
Хитри, лепи ко соколи сиви,
свак се живи тој тројици диви.

Настави са читањем “БОЈ НА ПЛОЧНИКУ – Миљојко Милојевић Биле”

ПЕСМА ГОДИНЕ за 2009. годину


Miljojko Milojević Bile

GROBLJE, TAMA, ČAMA…

Ovde, na groblju u gradu,
iznad svakog dobra, iznad svakog zla,
počivaju drug do druga, ovdašnji do stranca,
i heroji, i genije slavni kraj tužnog pijanca
– svi u tami teškog, vlažnog, tla.

Ovde, u miru počivaju deca i ljudi i žene,
bez ljubavi, i sreće, i jada, i bez nade svake.
U tišini i dubokoj čami svoje crne rake,
očekuju voljene i drage…
Tu i moja draga očekuje mene!

A, ovde, na groblju moga milog sela,
iznikli i rastu sve cerovi sami.
Među njima jedna breza bela
prkosi tišini i grobljanskoj čami.

Kada me sahrane tu, kraj travnoga puta,
voleo bih da mi iznad čela mesto
cera, mesto gloga ljuta,
nikne samo vitka breza bela…

I u dane letnje i u noći jesenje i sive
šumi, šumi, šumi
sve lepše, i duže, i više…
Da se zvezde i okolni humi začude, zadive,
kako brezi pesme mrtav pesnik piše.

(c) Miljojko Milojević

 

NAPOMENA: Za najbolje u takmičenju za PESMU GODINE za 2009. godinu na sajtu PoezijaSCG proglašena je pesma Miljojka Milojevića Bila GROBLJE, TAMA, ČAMAPo mišljenju posetioca sajta najbolja je pesma *KAD DUŠA ZABOLI * koju je napisala Stana Minić! Pogledajte kako je izgledalo uručivanje nagrada na linku: VIII SUPES.

Stana Minić
 

KAD DUŠA ZABOLI

U iskopanoj duši opet raste pelin
tako malo reči za tako mnogo bola
i tako malo suza za tako puno tuge
ćutati ne mogu a pričati nemam s kim

nema ni sna da odmorim dušu od pitanja
ni zračka sunca čak ni u svitanja
kad isto je i noć i dan i jutro i mrak
kad nemam s kim da podelim

taj osećaj bola što je k’o smrt jak
ni srce svoje nemam kome dati
pa molim boga da prestane kucati
nek odmore misli u tom večnom snu
nek istrule ruke kad nemaju zagrliti
čoveka u čoveku prijatelja bar
ma kome treba život kada on to nije
zar se srce može baciti k’o stvar
u ruke onom kom su reči zmije…

© Stana Minić

Настави са читањем “ПЕСМА ГОДИНЕ за 2009. годину”

OMAŽ – Preminuo član Poezijescg BILE Miljojko Milojević – Nek mu je večna slava !!!!

Preuzeto od Vesne Mladenovic F:B. BILE –MILJOJKO MILOJEVIĆ je preminuo 26. decembra 2014. godine. Svaka reč s moje strane je suvisna… Poeta, lektor, intelektualac… roditelj koji je izgubio dva sina u jako kratkom periodu, deda, PRIJATELJ, DOBAR ČOVEK… izumrla vrsta… REMINU               Biografije pesnika – Miljojko J. Milojević Bile … Настави са читањем “OMAŽ – Preminuo član Poezijescg BILE Miljojko Milojević – Nek mu je večna slava !!!!”

Preuzeto od Vesne Mladenovic F:B.

BILE –MILJOJKO MILOJEVIĆ je preminuo 26. decembra 2014. godine.
Svaka reč s moje strane je suvisna… Poeta, lektor, intelektualac… roditelj koji je izgubio dva sina u jako kratkom periodu, deda, PRIJATELJ, DOBAR ČOVEK… izumrla vrsta…

11010596_10205353604135868_8169292686255790389_nREMINU

 

 

 

 

 

 

 

Biografije pesnika – Miljojko J. Milojević Bile

A – BIOGRAFIJE PISACA, Miljojko Milojević (Urediti Članak) od Ljuba Obradović

Bile Miljojko J. Milojević, rođen1936. g. u Spancu kod Kuršumlije.Završio Gimnaziju,Višu ekonomsku i Novinarsku školu u Beogradu. Pored ekonomskih poslova , a i profesionalno, bavio se novinarstvom.

Član je Književnog društva „Rade Drainac“ u Prokuplju. Radove objavljuje u časopisima: Tok, Jefimija, Putevi kulture, na internet sajtu Poezija SCG i Helli Shery.

Pesme su mu objavljene u Svetskoj antologiji o životinjama, Zborniku Zaveštanja – Udruženja srpskih pisaca iz Ciriha, Zborniku rodoljubive poezije Kosovo prvi prag Srbije i u knjigama *PRVI PUT* i *LJUBAVNI recePAT* – zajedničkom izdanju pesama stvaralaca na sajtu Poezijascg. Objavio zbirke pesama: U očima pesnika – 2008.g.; Potraga za sokolom – 2009.g.; Legenda o Kosti Vojinoviću – 2010.g. i Književne kritike pod naslovom Osvrti – 2010.g. Piše: pesme, prozu- kratke priče i književne kritike . Sada, kao penzioner, živi u Beogradu i u Spancu .

POTRAGA ZA SOKOLOM

Od kad su crni oblaci rumeno sunce prekrili,
i mučki Slobodu ubili,
svakoga dana
iz geta, između gavrana,
ja, tužan do bola,
na mračnom nebu tražim sokola.
U gnezdo sokolova
uletele brbljive svrake i s Kosova
ljuti psoglav sa nagonom pljačkaša, ubica…
Ja, ljut do bola,
između klečalica i rugalica
na porobljenom nebu tražim sokola.
Od kad je zvezda crvena pala,
čopori stranih tvorova, lisica, šakala,
uz ervrolizsce zločinom se ponose
i za džabe sve što žele grabe, nose…
Ja, besan od bola, ne nađoh sokola!
Kad saznam gde spava probudiću lava!
Tada će zakliktati i sivi soko
i uzletećemo visoko, visoko…
S crvenog sunca razbićemo oblak tmasti,
razjuriti haške lovce i psoglave napasti.
Porobljenom, časnom, rodu
vratićemo Dostojanstvo i Slobodu.
U Slobodi, širom moje zemlje nove,
uzgajaću golubove, sokolove i lavove.
Kad potomke zdrave rode
učiće ih: sve dok zvezde rumen zrače,
da porobdžije nisu jače
od Poštenja, Pravde, Sloge i Slobode!

(C) Miljojko Milojević

Настави са читањем “OMAŽ – Preminuo član Poezijescg BILE Miljojko Milojević – Nek mu je večna slava !!!!”

Jela- Miljojko Milojević

JELA Na proplanku iznad sela ispred šume i bokora jorgovana, stasala je, zimzelena, vita jela. Ispod njenih gustih grana, u svežini njenog hlada, vezak vezla pastirica Jela mlada. Vez’o sam joj slatke priče, o ljubavi što iz mladog srca niče. Zanesena u svoj vez gledala me s čežnjom vrelom a na platnu snežno belom širio … Настави са читањем “Jela- Miljojko Milojević”

Bile

JELA

Na proplanku iznad sela
ispred šume i bokora jorgovana,
stasala je, zimzelena, vita jela.
Ispod njenih gustih grana,

u svežini njenog hlada,
vezak vezla pastirica Jela mlada.
Vez’o sam joj slatke priče,
o ljubavi što iz mladog srca niče.

Zanesena u svoj vez
gledala me s čežnjom vrelom
a na platnu snežno belom
širio se veličanstven rumen slez.

Jesen stiže: magle… kiše…
Ispod jele ne ljubi me Jela više!
Moja Jela, moja ljubav, čežnja, nada…
vratila se u svetlosti velegrada…

Joj, uh, ah, što boli,
što srce strada
pastirica kad se voli!
Kad se ljubi pa izgubi
u sivoj gžungli velegrada…

***

Ej, taksisto, kočijašu,
gasi tadžu, gasi, gas!
Ne vozi me u velegrad,
već u krčmu staru našu
da utažim gorki jad,
u vinu da nađem spas…
In vino veritas!

(C) Miljojko Milojević
15.2.2011

Vuk – Miljojko Milojević

VUK Sneg, led, vetar, ciča zima jaka… Februar je, vukovi se pare, a za starog vuka, vuka samotnjaka, sad ne mare ni vučice stare. Za čoporom više se ne vuče, već sam luta po seoskom putu i proklinje tešku starost ljutu… Puška puče -pade stari vuče! Dok vučari mrtvog vuka nose, žito, meso, sir i … Настави са читањем “Vuk – Miljojko Milojević”

Bile

VUK

Sneg, led, vetar, ciča zima jaka…
Februar je, vukovi se pare,
a za starog vuka, vuka samotnjaka,
sad ne mare ni vučice stare.

Za čoporom više se ne vuče,
već sam luta po seoskom putu
i proklinje tešku starost ljutu…
Puška puče -pade stari vuče!

Dok vučari mrtvog vuka nose,
žito, meso, sir i novac prose,
na pun mesec dalek, leden, žut

negde urla vuk samotnjak ljut…
Od svog sina: novog moćnog vođe,
ni oglotke ne sme da zaglođe

(c) Miljojko Milojević
Poezijascg 31. Januar 2009.g.
Komentara: 17; Pročitano: 242; Ocena: 5