MOŽDA-SVE JE REKLO

Možda smo mi,dušo,sve bliži, u dalji možda smo nas dvoje sve tuđi,a svoji; a možda i nismo,već nas tuku malji kroz damare lude; možda tu postoji To što se razgori samo kad se sluti, što se nije, žali, jednom nama snilo; To mi ne poreci,To mi ne prećuti; Ne zbivši se sve se, među nama, … Настави са читањем “MOŽDA-SVE JE REKLO”

Možda smo mi,dušo,sve bliži, u dalji

možda smo nas dvoje sve tuđi,a svoji;

a možda i nismo,već nas tuku malji

kroz damare lude; možda tu postoji

To što se razgori samo kad se sluti,

što se nije, žali, jednom nama snilo;

To mi ne poreci,To mi ne prećuti;

Ne zbivši se sve se, među nama, zbilo.

Možda smo mi ,dušo,jedno drugom smrti

možda smo nas dvoje sve samo ne ljudi

a možda i jesmo,već nam razum muti

Ta beskrajna varka, možda tu se budi

To što uznosi nas samo dok se skriva

što nije i jeste jednom nama  teklo.

Ne zbivši se, ipak, nek’ se nama zbiva,

sad mi i prećuti. Možda -sve je reklo.

 

decembar,2014.

 

PESME NEDELJE FEBRUARA 2013.

PESME NEDELJE FEBRUARA 2013 bira Aleksandra Mladenović С-ТИХ-Милош Ристић Идеје излазе неке Из песме краду мене Оно што немам рећи То само, одједном крене. И ја бленем, бленем: Одакле ми те илузије Бркајући алузије Сликајући монотоне жалузије. Нека, сила прека Нека, старина од менека И нека, авангарда Воде ме ван гарда. Ван гарда, ван града … Настави са читањем “PESME NEDELJE FEBRUARA 2013.”

PESME NEDELJE FEBRUARA 2013 bira Aleksandra Mladenović

С-ТИХ-Милош Ристић

Идеје излазе неке

Из песме краду мене

Оно што немам рећи

То само, одједном крене.

И ја бленем, бленем:

Одакле ми те илузије

Бркајући алузије

Сликајући монотоне жалузије.

Нека, сила прека

Нека, старина од менека

И нека, авангарда

Воде ме ван гарда.

Ван гарда, ван града

Ван раге, ван рада

Ван закона и синтаксе

Живота празне праксе.

У свет осећаја

Свет очију радозналства

Свет демона и божанства

Где је пак’о предзнак раја

************************

Sijena sijeni-sijen-MIROSLAVA ODALOVIĆ

na podu sred kose crvene

sjedi žene sijen

sjeni sijen

sred sunca sred kose

ko kruška bremenita

sjedi žene sijen

sjeni sijen

na podu besprostorno

sred odsjaja

sjedi žene sijen

sjeni sijen

maglovito linije tijela rubi

žene sijeni sjen

rubi sijen

s vatrom niz kosu

gori žene sijen, sijeni sijen

ko kruška bremenita

rađa žene sijen, sijeni sijen

zarubljena sjećanjem kao kišni dan

na podu sjedi žene sijen

sjena sijeni – sijen

ka kapi prolazi ka kapi sijen

sjena sijeni – sijen

prvom riječju obasjana

govori žene sijen

sjena sijeni-sijen

kao ‘dobro jutro’ sjena sijeni riječ

sred riječi sjedi sjena sijeni sijen

sjedi žene sijen, sjena sijeni-sijen

sred odsjaja sijen

sred sijeni riječ

***************************

Ljubav-DRAGAN PAVLOVIĆ

Kroz kapiju od duge,

sa bravom bez ključa,

ušla si u dvorac

od naših maštanja,

sa parkom od ruža,

zalivanim prolećem,

i dala si im mirise

slasnih nektara iz kože.

Sama si sebi robinja i evnuh,

strogi gospodar i marljivi ključar.

Jer, ljubav je sloboda,

voleti je ljubav.

Kada ćutanje reči zameni,

znaću da ga razumem,

pogledi razgovetno govoriće,

a mirisi tvoji sveži ostaće.

*********

Kad jednom odeš-MIRO BERIBAKA

Kada jednom odeš,
od tamo gdje si postao,
nećeš više biti onaj
koji si bio, prije no što si otišao,
i zaboravićeš da si ikada bio
kao oni koje si ostavio,
a nećeš biti niti kao oni
koje si zatekao, tamo gdje si došao.

Nakon što si tolike nevolje prošao,
tolike puteve prepješačio
i tolikim morima brodio,
shvatićeš da je bilo zalud
i da je svaki tvoj pogled
niz puteve koje si prohodio,
žal za tobom samim
koji si bio, a koji više nisi,
i da je svaki val
koji ti je brod zapljusnuo,
dok si morima brodio,
napravio ožiljak koji niko ne vidi,
koji ni ti sam ne vidiš,
dok vodu dlanom zahvaćaš
sa mirne rijeke, da žeđ ugasiš
i ne bi li se kraj nje odmorio,
nadajući se da ćeš na njoj
prepoznati svoj odraz
onakav, kakvim si sebe upamtio!

Shvatićeš da si
negovorljiv nijemac
zadebljalog jezika,
medju nepoznatim ljudima
koje nikada ni upoznati nećeš,
niti ćeš to ikada htjeti
iako si možda nekada i poželio,
i da si ti vječiti putnik
sa nesvjesnom nadom
da si i dalje isti
kao onaj ti, koji si nekada bio!


SRCA OD GRAFITA-A.M.

O, kada biste samo znali……srca od grafita, koliko sebi nedostajem, koliko dugo od poslednje smrti čeznem da se vratim s dalekog puta ka Vama, na koji već trinaest večnosti bejah osuđena… o,da….   Kada biste samo znali il’ umeli raznati kako me je samo ponižavalo Vaše „Dobro jutro“, „Dobar dan“ il’ „veče“, o studenoj rosi … Настави са читањем “SRCA OD GRAFITA-A.M.”


O, kada biste samo znali……srca od grafita,

koliko sebi nedostajem,

koliko dugo od poslednje smrti

čeznem da se vratim s dalekog puta ka Vama,

na koji već trinaest večnosti bejah osuđena…

o,da….

 

Kada biste samo znali il’ umeli raznati

kako me je samo ponižavalo Vaše „Dobro jutro“,

„Dobar dan“ il’ „veče“,

o studenoj rosi ,o zapupeloj noći;

kako su se batrgale ove zenice

ka tračku sebe u Vašim suvim staklima,

u Vašim….čistim morima….

 

O, kada biste naslutiti mogli,

al’ to je samo moja krasta,moja guba

poput crvenog vetra

koji je protutnao obojivši me u vatru….

da je izgaram,da me gori………..

O,kada biste osetili požar podmetnut od poslednje smrti ove,

najneutaženije,

na koju se  nebrojivim praskanjem raznosim….

O,da…

 

I, kako me još ogreju Vaša „Zbogom“,Vaša „Doviđenja“

o umornom danu il’ vrelom kamenu;

kako se još ove šake otimaju

ka dodiru sebe u Vašim mekim rukavicama,

u Vašim sanjama  koje zaudaraju na krv…..

I, kada biste samo znali

koliko ćete mi nedostajati

koliko teško će mi Vaše poslednje smrti pasti

u čekanju da me vratite s dalekog puta

na koji ste, koliko eonima i eonima……. pre mene….pošli…

 

Ne biste me poznali;

Ni moje veđe, ni korak, niti pesme moje;

Ni veš kojim mirišem u drvorede;

Niti ovo grlo koje umire svoju notu!

Ne biste bili k’o što Vas i sad nema-

u sokacima jedinih mladosti,

iz kojih sam prognana već skoro trinaest večnosti

upornosti …

o,da…………..

 

A, kada biste samo umeli znati sebi manjiti,

priznati sve svoje i do poslednje smrti,

odmorili  bi srca olovaka….

ta srca svoja od grafita…………

O,kada biste samo znali………

O,kada biste samo…………..znali.

januar,2012.

 

VEČERAS TE NEĆU NAJVIŠE NA SVETU

VEČERAS TE NEĆU NAJVIŠE NA SVETU Večeras te neću najviše na svetu, pa makar mi rekli da si zadnji izvor s kog će usne piti, a ruke se miti.               Večeras te neću najviše na svetu, a znam, život moj se, od te’, neće skriti….. Večeras ti ne dam u krletke misli, prorekli … Настави са читањем “VEČERAS TE NEĆU NAJVIŠE NA SVETU”

VEČERAS TE NEĆU NAJVIŠE NA SVETU



Večeras te neću najviše na svetu,

pa makar mi rekli da si zadnji izvor
s kog će usne piti, a ruke se miti.
              Večeras te neću najviše na svetu,
a znam, život moj se, od te’, neće skriti…..

Večeras ti ne dam u krletke misli,
prorekli mi makar, paklove da prođem,
bosa da ih gazim, ruke da ne mazim.
                   Večeras ti ne dam u krletke misli,
a,znam, istim ognjem  sebe ću da kaznim.

Večeras se tobom ništa neće zvati,
pa makar mi zorom zanemela snaga
da ne mogu reći, pevati o sreći.
           Večeras se  tobom ništa neće zvati,
a,znam, rešeno je – nikad niko treći.

Večeras te neću naviše na svetu,
pa makar sve sile da mi te prinesu
skerletnog u moći,u  ranjivoj noći.
             Večeras te neću najviše na svetu,
a znam,život moj će, lopov,sam ti doći.

+ – Aleksandra Mladenović

+ O, mili ljudi, neće iz grudi ma, srce ludi, duša se trudi rima joj sudi; to damar kudi prirodu čudi.- Pesma se budi. O, dusi jada, rovovi pada, ma, pevam sada, u moru strada to mnome vlada, ovde i sada bojiste hada.- Pesnik se nada. O, hoće, tu je, u reči kuje tajac se … Настави са читањем “+ – Aleksandra Mladenović”

+

O, mili ljudi, neće iz grudi
ma, srce ludi, duša se trudi
rima joj sudi; to damar kudi
prirodu čudi.-
Pesma se budi.
O, dusi jada, rovovi pada,
ma, pevam sada, u moru strada
to mnome vlada, ovde i sada
bojiste hada.-
Pesnik se nada.
O, hoće, tu je, u reči kuje
tajac se čuje u bilo oluje
ma, trnci struje; stvaranjem huje;
Da očaje truje-
Pesnik To snuje

O, nema više, negde gde biše
kapi bez kiše, to srce diše
i dušom briše; ma, slapove njiše
tiho, sve tiše-
Pesma se piše.

O, ćudi, leka, u reci reka
to krvna i meka u venama čeka
bliska, a daleka; ma, učini jeka-
od pelina mleka –
Pesnikom čoveka.

(C) Aleksandra Mladenović

PISMO NEROTKINJI

Napiši mi Na neprobojnoj opni Onu tajnu nad svakom drugom…….. Piši mi O tetrebima Kako li zavole Kako li nam se smeju Sa nekog uzvišenog mesta Nama, Nadmudrenim mudracima Nezalečivim lekarima Neispisivim piscima Sa neke neucrtane visoravni …….. – Napiši mi Po nabusitim tišinama Isitinu onu nad svakom drugom……… Prostri mi slova O hijenama Kako … Настави са читањем “PISMO NEROTKINJI”

Napiši mi

Na neprobojnoj opni

Onu tajnu nad svakom drugom……..

Piši mi

O tetrebima

Kako li zavole

Kako li nam se smeju

Sa nekog uzvišenog mesta

Nama,

Nadmudrenim mudracima

Nezalečivim lekarima

Neispisivim piscima

Sa neke neucrtane visoravni ……..

Napiši mi

Po nabusitim tišinama

Isitinu onu nad svakom drugom………

Prostri mi slova

O hijenama

Kako li omrznu

Kako li nam se cerekaju

Iz neke provaljene lešine

Nama

Beživotnim boemima

Raspetim  neznabošcima

Pokornim oholnicima

Sa nekog  proburaženog čistilišta……..

Napiši mi

U pismu nerotkinji-

Onu zabludu nad svakom drugom……..

Piši mi

O  idolima

Kako li okamene

Kako li nam se razrođuju

Sa nekih uplakanih toplih dojki

Nama

Rasturenim niskama perli

Raskrinkanim šarlatanima

Razvedenim supružnicima

Sa neke  osunčane gromade  mraka……….

Napiši mi

Na procepanoj mreni

Onu  javu  nad svakom drugom………

Piši mi

O jadnicima

Kako li  proklinju

O himnama

Kako li nam ih  žedne želje poje

O maslačcima

Kako u nedohvatna nebesa gledaju

U tapiseriju  tuge- pogledom kiklopa……

I o paunima  međ’ šakalima

I o jezicima međ’ sabljama

I o niočemu  između svega

Piši mi

U pismu  nerotkinji……………

NEREČENO- AM

Čudance moje, oktobra  ovog, više no ijednog do sada, nada se usidrila u čađ i smolu dobujući…dolaziš…dolaziš….. Cerekavo čudo moje, jeseni ove, kao nijedne do sada, život se ugnezdio  u rebra i misli šapućući……goniš…goniš… Čudovišna silo moja, starosti ove, poput  nijedne do sada, usudi se probudili  iz kome i snega grmeći……tu si….tu si….. Nerecivo čudo … Настави са читањем “NEREČENO- AM”

Čudance moje,

oktobra  ovog,

više no ijednog do sada,

nada se usidrila u čađ i smolu

dobujući…dolaziš…dolaziš…..

Cerekavo čudo moje,

jeseni ove,

kao nijedne do sada,

život se ugnezdio  u rebra i misli

šapućući……goniš…goniš…

Čudovišna silo moja,

starosti ove,

poput  nijedne do sada,

usudi se probudili  iz kome i snega

grmeći……tu si….tu si…..

Nerecivo čudo moje,

pesništva ovog,

kao nijednog do sada,

golotinja se svila u juče i sutra

razdirući…….da te nije……da te nije……

Čudance moje,

pijanstva ovog,

više no ijednog do sada,

gladi su  se usekle u tkiva i  mleka

dobujući…….dolaziš….dolaziš……

POTRAGA – Aleksandra Mladenović

POTRAGA Koga to tražimo u oblakoderima od kušnji, među poderotinama streha, šćućureni i prestravljeni, pod krilima ranjenih golubova, beličastih bosih šetača. Koga to tražimo po papirnom pljuskovima, između kože i tmine stvarnosti, bremeniti i zamagljeni, pod suncokretima pognutih kruna, zlatastih čuvara obronaka. Koga to tražimo pod kišobranima nejači, mešu olucima raskrovljenih luka, zavedeni i  čudovišni, … Настави са читањем “POTRAGA – Aleksandra Mladenović”

POTRAGA

Koga to tražimo
u oblakoderima od kušnji,
među poderotinama streha,
šćućureni i prestravljeni,
pod krilima ranjenih golubova,
beličastih bosih šetača.

Koga to tražimo
po papirnom pljuskovima,
između kože i tmine stvarnosti,
bremeniti i zamagljeni,
pod suncokretima pognutih kruna,
zlatastih čuvara obronaka.

Koga to tražimo
pod kišobranima nejači,
mešu olucima raskrovljenih luka,
zavedeni i  čudovišni,
u bezverju kometa i neba
purpurnih, neispisanih lagarija.

Koga to tražimo
po smehotresima od jada,
među žicama nesputanosti,
mi, gubitnici uljuljani
pod ogrtač tišine u dobi
surih, neizgovorenih godina.

Koga to tražimo
u oblakoderima od pepela,
među seljanima šuma,
grleni i zagubljeni
po bogazama bludnih golubova,
beličastih bosonogih šetača.

(C) Aleksandra Mladenović