Pesma miru
Sve bure u nama nek nosi vetar,
Sve ruke što donose nemir
od nas nek se sklone,
sve nek vesnici pokupe tmine,
Nek sa pticom u letu čuje se pesma mira.
Nek naše ruke postanu tople,
Nek naša srca postanu mila,
Nek dodiri tvoji budu poput svile,
Nek budu nam reči pune tišine.
I sve tišine nek se skupe,
I sve patnje i sva bol,
Sve sreće što ne mogu da se kupe…
Neka stanje potpune bezgraničnosti,
Bez straha od promena i stalne nestalnosti,
Donese blagostanje!
Taj večni mir želim da mi pruže!
Taj večni spokoj da se ustani u naše duše,
te prljave ruke da postanu čiste
Kao kroz staklo da vide se iste,
Što prepletene drže nepobediv u nama sklad,
Što ruše sve slabosti, sve tajne strahove!
Nek se tad popune sve praznine,
Nek svaka pora te sadrži u meni,
Jer tada znam da mi smo spokojni,
jer tada znam da bude se te miline.
Nek vesnicima do naših srca,
Putevima krhkim zazvone zvona,
Nek svako korakom svojim mirovnog borca,
Dodirne ulice vrelog betona.
Sve bure u nama nek nosi vetar,
Sve ruke što donose nemir
Od nas nek se sklone,
Sve nek vesnici pokupe tmine,
Nek sa pticom u letu čuje se pesma mira.
Jovana Živković