Ti i ja (gdje je početak a gdje kraj?)

Ti i ja (gdje je početak a gdje kraj?) Da bi se našao uzrok nečemu što se događa, potrebno je tragati pažljivo i istrajno. Potrebno je vratiti se početku. Ali problem je u ovoj situaciji u kojoj se mi nalazimo u tome što nisam siguran gdje je početak. Da li je početak onaj dan, februarski … Настави са читањем “Ti i ja (gdje je početak a gdje kraj?)”


Ti i ja
(gdje je početak a gdje
kraj?)

Da bi se našao uzrok nečemu što se događa, potrebno je tragati pažljivo i istrajno. Potrebno je vratiti se početku. Ali problem je u ovoj situaciji u kojoj se mi nalazimo u tome što nisam siguran gdje je početak. Da li je početak onaj dan, februarski 2006 godine, kada si mi poslala poruku i kada sam osjetio,
ono tajanstveno strujanje koje me ni danas ne napušta ili je početak negdje
daleko u prošlosti, daleko vijekovima, milenijumima. Da li je početak u nekom dalekom sazviježđu, u nekom svijetu udaljenom tamom svemira od nas stotinama hiljada svjetlosnih godina. Kada bih znao odgovor na to pitanje, sve bi bilo lakše, jednostavnije. Objasnio bih sebi a i tebi zašto smo tako brzo nakon prvog kotakta osjetili ljubav, objasnio bih nam što je to tako naglo planulo u nama, taj plamen koji nas, iako ti to želiš potisnuti, grije i danas
i grijaće nas još dugo. Koliko dugo? Do kraja ovog života sigurno, a ako je početak negdje daleko u prošlosti, onda još dugo u budućnosti. Još ćemo se mi susretati i rastajati. Još ćemo tražiti jedno drugo u vremenu i prostoru koji je ispred nas, nedostajaćemo jedno drugome, nedostajati više nego bilo ko drugi što bi nam nedostajao, jer mi smo vezani nekom magičnom silom. Mi smo se poznavali i prije nego smo znali da postojimo, da živimo. Poznavali smo se i komunicirali nekim, samo našim mislima poznatim komunikacijskim sistemima, tražili smo se znajući da ćemo se jednog dana pronaći. Znajući da će se to dogoditi, jer je to predododređeno našim postojanjem. Kako je to moguće? Tajnu nismo otkrili, niti ćemo kada otkriti kako je to moguće ali znamo da je to tako. Znamo da je tako bilo i da će tako biti i dalje. Sve ovo što se sada događa to je samo jedna epizoda našeg trajanja, jedno poglavlje u romanu naše vječne veze. Znam da sada ništa ne mogu promijeniti, jer tako mora biti. Znam da si ti uplašena svim što se događa oko nas, ali i da se boriš da ne pokažeš taj svoj strah. Pokušavaš sebi a i meni objasniti da nema drugog rješenja, da tako mora biti a negdje u dubini svoje duše želiš da bude drugačije. To te plaši, ta podvojenost površine i unutrašnjosti tvoje. Jer površina racionalnošću vrši pritisak na unutrašnjost, na onu suptilnu dubinu duše koja je svjesna da nije kraj i da ne može biti kraja ovoj vezi koja traje ko zna koliko dugo, uvijek počinjući od neke nove tačke. Da, od neke nove tačke jer je početak vrlo daleko. Inače kako objasniti tu bliskost, to mistično međusobno poznavanje i prije nego što smo se sreli. Znali smo jedno drugo toliko dobro da nam nije bilo potrebno vrrijeme da se upoznajemo, trebali smo samo da se nastavimo voljeti tamo gdje smo nekada stali. Svjesni smo oboje toga da se naša veza ne može prekinuti izjavama da je gotovo, da nema više veze i da je kraj. Ako je kraj, ako nema više veze, zašto postoji potreba da komuniciramo, da nastavimo ono što smo počeli ali u drugoj formi, pritisnuti bremenom sadašnjosti? Zašto onda postoji potreba da se ne izgubimo, da ne nestanemo u sivilu današnjice? Nemam odgovor na to a vjerujem da nemaš ni ti.
U stvari imamo odgovor, no ti se plašiš tog odgovora a ja ga ne želim forsirati, radi tebe, da tebi ne nanosm bol. Nešto što je počelo tako davno, ne prekida se u par mjeseci ili godina, to nastavlja da traje unatoč teškoćama na koje se nailazi.
Tako je bilo i tako će biti, vrijeme će to pokazati. Suština naše veze nije u fizičkom kontaktu između nas, ona je na daleko višem nivou i zato se ne može uništiti fizičkoim prekidom, toga sam svjestan a vjerujem i ti. Mi smo pripadali jedno drugom, davno prije nego što smo se spojili fizički, u jednom biću sa dvije duše koje su se razdvojile i tražile se. I kada se sada fizički ne budemo spajali naše će se duše tražiti i dalje, nedostajaće jedna drugoj. One će komunicirati kao što su to radile i ranije, samo sada u ovom životu uz saznanje da postojimo, da živimo i da tako mnogo nedostajemo jedno drugom. Što god da uradimo, kako god da pokušamo da nestanemo i da ne znamo jedno za drugo mi ćemo ipak znati, mi ćemo osjetiti jedno drugo kao što smo to osjećali i ranije,kao što to osjećamo i sada.
Naše biće pulsira, u njemu se naše duše udaljavaju i približavaju i kad dođe trenutak nabijen energijom privlačnosti, spoje se i tako bitišu skupa.
Svjesna si toga isto kao i ja. Mi smo neuništivi, šta god da se dogodi.
Kad to prihvatiš kao što to shvataš, tvog straha će nestati kao što je nestalo i mog koji me je u samom početku blokirao sve dok nisam vidio tvoje oči i kroz njih tvoju dušu predivnu. Neću ti govoriti kako da se ponašaš, neću ti govoriti šta da radiš jer ti i sama znaš sve to. To će samo doći onog trenutka kad uvidiš da drugačije ne može biti. Da li će ovozemljski problemi današnjice sve to odgoditi na duže vrijeme? Ko zna, možda. Ali u poređenju sa neograničenošću vremena, to je samo tren.

Visits: 414
Today: 1
Total: 862528

Dani bez tebe

Dani su postali bez tebe od noći tamniji, najtopliji ljetnji biće od zimskih hladniji.   Umjesto osmijeh grč je gorčine, samoća kao sudbina čeka i noći studene, to život će biti bez tebe.   Prolaziću kroz tamu samoće, misli će grijati uspomene na tvoje usne medene. Svjetlosti nema, samo uz ljubav tvoju ona mi doće. … Настави са читањем “Dani bez tebe”

Dani su postali bez tebe

od noći tamniji,

najtopliji ljetnji biće

od zimskih hladniji.

 

Umjesto osmijeh

grč je gorčine,

samoća kao sudbina čeka

i noći studene,

to život će biti

bez tebe.

 

Prolaziću

kroz tamu samoće,

misli će grijati uspomene

na tvoje usne medene.

Svjetlosti nema,

samo uz ljubav tvoju

ona mi doće.

 

Živjeću

sa ljubavlju svojom

do kraja to znam,

jer tebe jedino volim

i vječno voljeću

iako biću sam.

Visits: 85
Today: 1
Total: 862528

Sunce moje

Visits: 303 Today: 0 Total: 862528

oslikana-sunce-moje

Visits: 303
Today: 0
Total: 862528

Ja neću ljubiti više – Božo Popadić Aktus

Ja neću ljubiti više Što si se srce stislo, šta mi te tako muči, zar dosad u životu nikada gubilo nisi? Možda je toga i bilo al’ boljelo ovako nije, jer nikada tako jako ne zavoljeh ženu prije. Ne mogu preboljeti nikad, pa što god samnom bilo, da više mi neće reći “Volim te moje milo” Znam … Настави са читањем “Ja neću ljubiti više – Božo Popadić Aktus”

BozoAktus

Ja neću ljubiti više

Što si se srce stislo,
šta mi te tako muči,
zar dosad u životu
nikada gubilo nisi?

Možda je toga i bilo
al’ boljelo ovako nije,
jer nikada tako jako
ne zavoljeh ženu prije.

Ne mogu preboljeti nikad,
pa što god samnom bilo,
da više mi neće reći
“Volim te moje milo”

Znam srce moje bolno
da ne možeš
prestat’ da voliš,
zato ćeš da me mučiš,
vječno zbog nje da boliš.

A duša ranjena moja,
spremna je da se seli,
poslije ljubavi izgubljene
neme ni ona više čemu
da se raduje, veseli.

Tješe me, lakonski vele,
postoje žene druge,
no uzalud sve im to je
kad usne njene žele.

Ja neću ljubiti više,
poslije nje žene druge
radije ću ostati vječno
u zagrljaju samoće i tuge.

(C) Božo Popadić Aktus
Visits: 58
Today: 0
Total: 862528

Ovo nije kraj

Ti… očima zatvorenim pratiš pokrete usana na usnama… Ja… usnama dodirujem vrhove tvojih trepavica, dah tvoj na vratu osjećam… Mi… u snu koji traje, snu što budi osjećaje zaspale u vremenu, još od davnina… Ti i ja, mi trajemo sanjajući snovima zaljubljenim, stvarnost je teška otima snove… Nedajmo ljubav, otmimo je samo za nas. Tragajmo … Настави са читањем “Ovo nije kraj”

Ti…
očima zatvorenim
pratiš pokrete usana
na usnama…

Ja…
usnama dodirujem
vrhove tvojih trepavica,
dah tvoj na vratu
osjećam…

Mi…
u snu koji traje,
snu što budi osjećaje
zaspale u vremenu,
još od davnina…

Ti i ja,
mi trajemo
sanjajući snovima
zaljubljenim,
stvarnost je teška
otima snove…
Nedajmo ljubav,
otmimo je
samo za nas.

Tragajmo
oboje u nadanju
snoviđenja što bude…
ljubav je jača…
ona pobjeđuje.
Slabi samo gube.
Ovo nije kraj,
ljubav nam snagu daje.

Visits: 53
Today: 0
Total: 862528

Pod krošnjom oraha – Božo Popadić-Aktus

Visits: 43 Today: 0 Total: 862528

pod-krosnjom-oraha

Visits: 43
Today: 0
Total: 862528

SNOVI – Božo Popadić

SNOVI Snovi izlaze iz misli. Sanjam. Otvorene mi oči. Ne trepću. Spavam a budan sam. Breza šumori. Iznad izvora bistrog grane je natkrila. Potočić mali. Nebo u njemu lice mije. Trava se nagela, vodu pije. Sam sebe vidim. Sjedim, u vodu gledam, zamišljen. Još samo ti nedostaješ tu. Pod brezom, kraj izvora, na obali potoka, … Настави са читањем “SNOVI – Božo Popadić”

Božo Popadić

SNOVI

Snovi izlaze iz misli.
Sanjam.
Otvorene mi oči.
Ne trepću.
Spavam
a budan sam.
Breza šumori.
Iznad izvora bistrog
grane je natkrila.
Potočić mali.
Nebo u njemu
lice mije.
Trava se nagela,
vodu pije.
Sam sebe vidim.
Sjedim,
u vodu gledam,
zamišljen.
Još samo ti
nedostaješ tu.
Pod brezom,
kraj izvora,
na obali potoka,
na travi zelenoj,
kraj mene,
u naručju mom,
da te ljubim.

(C) Božo Popadić Aktus

Visits: 124
Today: 0
Total: 862528

JA NEMAM DOM – Božo Popadić Aktus

JA NEMAM DOM Vedro nebo, zvijezde male, pustinja kamena, po neka rukovet trave sparušene, vjetar je vreli miluje. Gdje zađoh, u golet, u noć, umjesto tebi u san. Procvjetao kaktus prestupna godina je, valjda mu vrijeme za to, cvjetovi krupni bjeličasto žuti, noć ih prozračna tamnijim čini, a kaktus ko čovjek da je, čak i … Настави са читањем “JA NEMAM DOM – Božo Popadić Aktus”

Aktus

JA NEMAM DOM

Vedro nebo, zvijezde male,
pustinja kamena,
po neka rukovet trave sparušene,
vjetar je vreli miluje.
Gdje zađoh,
u golet, u noć,
umjesto tebi u san.

Procvjetao kaktus
prestupna godina je,
valjda mu vrijeme za to,
cvjetovi krupni bjeličasto žuti,
noć ih prozračna tamnijim čini,
a kaktus ko čovjek da je,
čak i ruke ima,
čini se na mjesečini.
A ja bih u tvoj san.

Ja skitnica,
što pola svijeta vidjeh,
nigdje ne stigoh
do u pustinju ovu,
dok me i ona strancem
ne prozove,
dok mi ne da nogu,

Onda mi ostaje samo
da se uselim u tvoje snove.
Ja skitnica,
svoj dom nemama
sem da se tebi u san uselim
tu svoj dom da stvorim.

Stranac sam svagdje,
daj da tu ne budem,
tu u tvom snu,
jer ja nemam nigdje dom
sem u snu tvom.

(C) Božo Popadić Aktus

Visits: 71
Today: 0
Total: 862528

A ŠTA JE POENTA U SVEMU – Božo Popadić Aktus

A šta je poenta u svemu?! Popodne je ono rano, vrijeme ručka, onako kako sam zapamtio da se radilo nekada po većini domaćinstava u zemlji u kojoj samtada živio. Život je od tada napravio popriličan vremenski otklon, kao i običajni otklon što je napravljen i ovdje i tamo.  Tamo više nema moje zemlje, one u … Настави са читањем “A ŠTA JE POENTA U SVEMU – Božo Popadić Aktus”

Aktus

A šta je poenta u svemu?!

Popodne je ono rano, vrijeme ručka, onako kako sam zapamtio da se radilo nekada po većini domaćinstava u zemlji u kojoj samtada živio.

Život je od tada napravio popriličan vremenski otklon, kao i običajni otklon što je napravljen i ovdje i tamo.  Tamo više nema moje zemlje, one u kojoj sam rođen, u
kojoj sam rastao, učio, sticao prva ljubavna iskustva, mada ovo ne mora nikoga interesovati, ali eto ja vidio da neki to pominju pa rekoh sam sebi: “Hajde pomeni to, da ne ispadneš smotan ko u onoj pjesmi što si je napisao, vadi se iz gabule.”.

Elem nije to poenta u ovom slučaju, poenta treba tek da dođe. Nisam ja Zoka pa da se raspišem nadugo i naširoko o tim svojim sklonostima i nesklonostima, njemu to ide od plajvaza, a ja bi u toj oblasti bio naturčik, ne 100 % već 1000 %.  Što za nekog nije brate, nije pa to ti je. On je tu kao riba u vodi.Ma šta sam se uhvatio Zoke, nisam imao namjeru al’ eto naišlo dok sam piskarao ovo.

Elem rekoh nema više moje zemlje, imaju neke banana države, mislim neke su istorijski utemeljene, a neke zakonom jačeg, silom. Mada mislim da je sve to iz istog kazana, al’ hajde ti to dokaži. Jer niko neće priznati da je kurvin sin, a pogotovu maironete.
Visits: 51
Today: 0
Total: 862529

MOJA RUŽA – Božo Popadić

Visits: 53 Today: 0 Total: 862529

untitled

Visits: 53
Today: 0
Total: 862529

Pjesma za laku noć!

Pjesma za laku noć Ti spavaš anđele moj slatki. Slatka, slađana ko pjesma ljubavna, od srca ispjevana. Osmijeh ti na usnama i usnulim očima. Ti sanjaš srno moja nježna, poljubce strasne i zagrljaje nježne, u srcu ti pjesma, slatka, slađana, pjesma nježna i sjetna, ljubavna. Spavaj moja jedina, budi samnom u snovima, dok ja negdje … Настави са читањем “Pjesma za laku noć!”

Pjesma za laku noć

Ti spavaš
anđele moj slatki.
Slatka, slađana
ko pjesma ljubavna,
od srca ispjevana.
Osmijeh ti na usnama
i usnulim očima.

Ti sanjaš
srno moja nježna,
poljubce strasne
i zagrljaje nježne,
u srcu ti pjesma,
slatka, slađana,
pjesma nježna i sjetna,
ljubavna.

Spavaj
moja jedina,
budi samnom u snovima,
dok ja negdje
na kraju svijeta
oblake ispraćam i zvijezde brojim.
Sa mjesecom razgovaram
i kažem mu da sam ja u mislima
i snovima tvojim.

A znaš anđele moj slatki,
i ti ćeš biti u snovima mojim,
u mislima si mi već
i u njima ću te ponijeti
sa sobom kad krenem
na počinak,
sa tobom ću leć’
i sanjati
tebe Slađana moja
predivna.

Visits: 82
Today: 0
Total: 862529

SKRIVENA PJESMA – Božo Popadić Aktus

Skrivena pjesma   Ovo je skrivena pjesma, puna ljubavi. Skrio sam je na mjestu našeg prvog susreta, kao pod mahovinom stoljetnog hrasta, na mjestu kome se vraćaš, kao i ja. Tamo gdje su nam srca prvi put ljubavnim titrajima zatitrala. Na mjestu na koje se kao lopovi prikradamo ponekad, da osjetimo onu slast krađe misli … Настави са читањем “SKRIVENA PJESMA – Božo Popadić Aktus”

Skrivena pjesma

 

Ovo je skrivena pjesma,
puna ljubavi.
Skrio sam je na mjestu
našeg prvog susreta,
kao pod mahovinom
stoljetnog hrasta,
na mjestu
kome se vraćaš,
kao i ja.

Tamo gdje su nam srca
prvi put
ljubavnim titrajima
zatitrala.
Na mjestu na koje se
kao lopovi prikradamo
ponekad,
da osjetimo onu slast
krađe misli
punih ljubavi.
ovo je pjesma samo za tebe
jedina moja ljubavi,
moja voljena.

 

Visits: 60
Today: 0
Total: 862529

ZA TROGODIŠNJICU – Božo Popadić Aktus

ZA TROGODIŠNJICU Vodim te na večeru, biće gala gozba. Naravno kompletan meni sam pripremam, svojeručno… i to sa radošću, vrlo stručno.   A ne, neće to biti večera u nekoj sobi, ili nekom stanu.. niti u Americi a ni na Balkanu.   Zakupio sam čartet oblak, onaj bjeličastoplavi. Onaj znaš, što ti se stalno vrzma … Настави са читањем “ZA TROGODIŠNJICU – Božo Popadić Aktus”

Božo Popadić

ZA TROGODIŠNJICU

Vodim te na večeru,
biće gala gozba.
Naravno kompletan meni
sam pripremam,
svojeručno…
i to sa radošću,
vrlo stručno.
 

A ne,
neće to biti
večera u nekoj sobi,
ili nekom stanu..
niti u Americi
a ni na Balkanu.
 

Zakupio sam
čartet oblak,
onaj bjeličastoplavi.
Onaj znaš,
što ti se stalno vrzma
po glavi,
kada te poljubim.
E baš njega…
 

I otplovićemo sa njim
na neko daleko nebo,
sedmo ili deveto,
pa to je tako svejedno,
važno je samo da je visoko,
i da će tamo…
negdje u svemiru
samo mene da gleda tvoje oko…
 

A biće naravno,
biće tu  i muzike,
Neću kao neki koristiti
gromova zvuke,
ni vjetra fijuke.
Već specijalno za tu priliku
imaćemo pravu
asteroidnu muziku…
 

Prije večere naravno,
prošetaćemo
mliječnim putem,
koji će obasjavati
sva njegova sunca
i plus naše
sunce sreće
a sigurno neće
nedostajati ni slap.
Padaće zvjezdana prašina
po tvojim usnama i
snenim očima.
 

A večera, e to je tek nešto!
Spremio sam ti
specijalitete samo za tebe
sa mnogo ukusa
i vrlo vješto.

Prvo ćemo
popiti
po čašu
proljetne kiše
sa ukusom duge
u preskozorje.
 

Onda ću ti ponuditi
usne punjene ljubavnim nektarom,
ugrijane vrelinom
poljubaca

Poslije toga
servirati nježne zagrljaje
od uzdrhtalih  ruku
željnih miovanja
u dugim noćima,
kad san snobudno
traje.
 

Na kraju mila moja,
imaćeš kao na dlanu
ponuđeno ustreptalo srce
puno ljubavi,
opijeno tvojom ljepotom
i san koji
se u javu pretvorio,
kada  sam te prvi put poljubio.

(C) Božo Popadić Aktus

Visits: 53
Today: 0
Total: 862529

I OVAJ PUT – Bozo Popadić Aktus

Visits: 51 Today: 0 Total: 862529

Visits: 51
Today: 0
Total: 862529

URAGAN – Božo Popadić Aktus

URAGAN   Prolijeću olovni vojnici, trag im žutom svjetlošću zažarenom nebeski put prostire, da li Ilija gromovnik ili neko drugi zadužen za nebeski laitšou sa njim upravlja Nebeska kaldrma točkove pootkida bornim kolima što nebo sivo od tereta izbrazdaše.   Vjetar muziku valovima bjesomučnog ritma zasvirao, oni se od igre zapjenili i kao da predah … Настави са читањем “URAGAN – Božo Popadić Aktus”

Bozo

URAGAN
 
Prolijeću
olovni vojnici,
trag im žutom svjetlošću
zažarenom
nebeski put prostire,
da li Ilija
gromovnik
ili neko drugi zadužen
za nebeski laitšou
sa njim upravlja
Nebeska kaldrma
točkove pootkida
bornim kolima
što nebo sivo od tereta
izbrazdaše.
 
Vjetar
muziku valovima
bjesomučnog ritma
zasvirao,
oni se od igre
zapjenili
i kao da predah traže
u obalu udaraju,
kao
pobijeđeni kečeri
u sumanutoj imitaciji hrvanja.
Kiša
i vjetar se svađaju,
nemaju
isto mišljenje
kako da se u gradu ponašaju.
Kiša ulice umiva,
a vjetar granje kida
te granama
i lišćen
zasipa ulice,
kiteći
zalaufane semafore
sa njima.
 
Krovovi
očajno zavijaju i škripe,
poslednjom snagom
se
držeći za letve polomljene,
i onda se
u nemoći svojoj vjetru
na
nemilost prepuste.
 
Uragan
na Floridi,
uragan u mojoj duši
i
mislima,
od želje da budem vjetar
i da isčupam
rukovet
crvenih tulipana
i tebi ih
svojeručno na prozor
nalijepim
kao
na list herbarijuma,
pa ispod poruku napišem,
“Ja sam
uragan što je svu
ljubav ovog svijeta pokupio
i tebi  želim
da je poklonim,
samo tebi!”

 

Visits: 51
Today: 0
Total: 862529

Crtice iz misli punih ljubavi – Božo Popadić Aktus

Kao ispucala zemlja kišu, moje usne čekaju da nektar piju sa tvojih. U noći tamu razbija svjetlost iz misli punih ljubavi. ***************************** Zamirisao jorgovan u poznu jesen života, usne su ti med medeni. ***************** Kukurijek izviruje ispod snijega bijelog. Sunce si što me grije. *********************** Pjevaju slavuji u sunčanom lugu. Pjesmu ti poklanjam svoju, ljubavnu. … Настави са читањем “Crtice iz misli punih ljubavi – Božo Popadić Aktus”

Bozo

Kao ispucala zemlja kišu,

moje usne čekaju da

nektar piju sa tvojih.

U noći tamu razbija svjetlost

iz misli punih ljubavi.

*****************************

Zamirisao jorgovan

u poznu jesen života,

usne su ti med medeni.

*****************

Kukurijek izviruje

ispod snijega bijelog.

Sunce si što me grije.

***********************

Pjevaju slavuji

u sunčanom lugu.

Pjesmu ti poklanjam svoju,

ljubavnu.

Visits: 61
Today: 1
Total: 862529

Visits: 42 Today: 0 Total: 862529

KAD BI MI REKLI

Visits: 42
Today: 0
Total: 862529

ŽELJA

Visits: 49 Today: 0 Total: 862529

ŽELJA

Visits: 49
Today: 0
Total: 862529

DALEKA OBALA – Knjiga Bože Popadića Aktusa

«DALEKA OBALA» Božo Popadić Aktus Prva pesnička zbirka Bože Popadića Aktusa (1951) «Daleka obala» izlazi pred čitaoce u izdanju Foto Future iz Beograda. U noj je sopšteno oko četrdeset pesama, od kojih je na uvodnom mestu uspeo poetski monolog pesnika Oprosti mi mati, a kao završna pesma pesničke zbirke – Kada me ne bude. Izmedju … Настави са читањем “DALEKA OBALA – Knjiga Bože Popadića Aktusa”

DalekaObala

«DALEKA OBALA»

DalekaObala
Božo Popadić Aktus

Prva pesnička zbirka Bože Popadića Aktusa (1951) «Daleka obala» izlazi pred čitaoce u izdanju Foto Future iz Beograda. U noj je sopšteno oko četrdeset pesama, od kojih je na uvodnom mestu uspeo poetski monolog pesnika Oprosti mi mati, a kao završna pesma pesničke zbirke – Kada me ne bude. Izmedju uvodne i završne pesme pružaju se, kao prosuti biseri, rasute pesme iz pesnikove intime. Čitanjem upoznajemo i obuhvatamo najpre pesnikov ljubavni kanconijer ili ciklus ljubavne poezije, koju su pisali, pišu i pisaće mnogi pesnici svih nacija iz celog sveta. Pored njih, zapažamo nekoliko pesama koje su ispevane u duhu moderne, savremene pevane srpske kafanske sevdalinke, koje bi se mogle komponovati, pa možda i zapevati (Stranac tužnog lica, Ako odeš ti od mene, Njoj ostaću dužan, Misle ljudi, Ja sam skitnica, Idi od mene). Pesnikov osećaj dobro pogodjenog boemsko-kafanskog ambijenta u glatkim rimovanim stihovima ne može se poreći.

U pesnikovoj zbirci zapažam težnju pesnika da sabere i opeva svoja intimna osećanja oslikana tužnim, elegičnim slikama uspomena iz mladosti. Pesme su ispevane manje ili više uspelo, oseća se da pesnik pomno traži svoj osobeni stil pevanja i originalni pesnički identitet. U pesničkoj zbirci Daleka obala naročito se ističu jedna zrela, osobena i duboko proživljena pesma, kod koje će čitalac u nedoumici zastati, a koja nas svojom lepotom realizma osvaja i duboko fascinira. Forma je nešto slabija, ali je siže pesme izuzetno jak i vrlo originalan, do sitnica tačno uhvaćen, sjajno poetski opisan. To je istančana balada o seoskoj devici Mariji, sa naslovom Susret na proplanku, koja se izdvaja nedirnutom čistotom tužne devojačke sudbine, koju je pesnik vanredno u svojoj pesmi prikazao. Takav siže pesme teško će se naći u moru drugih pesničkih zbirki savremenih amatera pesnika i zato sam smatrao da to treba istaći i pohvaliti.

Od ostalih pesama snagom sirovig, ali zdravog realizma, osvaja i pesma Kako Balkanac ne biti, koja je istim postupkom realističkog pevanja skrenula na sebe pažnju, kao uostalom i uvodna Oprosti mi mati. U njima se zapažaju čitaocu i nameću snažna osećanja koja pesnik crpi iz uspomena na rodni kraj, na zavičaj, u kome neprestano bije zavičajno srce, suza i žalost zavičaja, koji se u pesnikovoj duši vije i provejava kroz sve njegove pesme.

Pesnička zbirka samoniklog pesnika Bože Popadića Aktusa «Daleka obala» u kojoj ima pored prosečnih i dirljivih i snažnih pesama pruža nam uveravanja da će pesnik još zrelije i sigurnije zapevati u novim pesmama, u budućnosti. Njegova poezija se dopada u prvom redu onim čitaocima širom sveta, koji kao i on žive i stvaraju daleko od zavičaja, od rodne grude, od domovine. Ukratko, pesme njegove, sa motivima iz zavićaj a u ovoj zbirci su najbolje i najvrednije pesnikove pesme …

Beograd, 11. II 2007.

Đordje Perić – književni istoričar

Visits: 51
Today: 2
Total: 862529

Novogodišnja noć i jedna ideja! – Božo Popadić Aktus

Ovih dana ni kriv ni dužan moram da posmatram prodavače magle koji nas bombarduju floskulama o brizi za narod i državu.Moram priznati da sam i ja zabrinut, ali ne dijelim njihove brige, ja sam zabrinut kako će taj narod (*NA-i ja sa njim) ostati normalan slušajući gluposti i otrcane fraze koje im serviraju “zabrinuti” lideri. … Настави са читањем “Novogodišnja noć i jedna ideja! – Božo Popadić Aktus”

JednaIdeja

Ovih dana ni kriv ni dužan moram da posmatram prodavače magle koji nas bombarduju floskulama o brizi za narod i državu.Moram priznati da sam i ja zabrinut, ali ne dijelim njihove brige, ja sam zabrinut kako će taj narod (*NA-i ja sa njim) ostati normalan slušajući gluposti i otrcane fraze koje im serviraju “zabrinuti” lideri. Mogu vam reći da i jesu zabrinuti, jer nije lako ostati bez zlatne koke koja se zove politika. Ulog je nikakav, samo nekoliko mitinga, koje naravno plaća porezna masa i par onih koji su tu masu doveli do prosjačkog štapa da bi oprali bar malo savjest koje ineče nemaju. Dobit je velika, položaj koji daje privilegije, obaveze koje obavljaš kako ti padne napamet. Važno je samo ne zamjeriti se onima koji su te progurali, a za poreznu masu…ma ko ih….jel’ tako..oni to i onako ne shvataju, to je viša matematika za njih, oni su glupi, nepismeni i prosti i dovoljno im je dozvoliti da gledaju sa malih ekrana razgolićene silikonske kreštalice i ubijediti ih da je sve to u njihovom interesu. A to što su gladni, e pa to moraju sami riješiti. Nek se zaposle, vidiš kako lideri imaju posla i preko glave, naravno i njihova uža i šira rodbina. Samo to što nemaju gdje, pa i to nije problem lidera, pa ne može on o svemu da brine, ni on ni politička elita od vrha do dna, pa dovoljno je to što su našli sistem za ispiranje mozga, prodavanje magle, šarenih laža sa TV ekrana, jer i to je dovoljno i to je uspjeh. To je širokim neobrazovanim poreskim masama duhovna hrana, za koju naravno moraju dodatno da plate ako žele u njoj da uživaju. Pa zar nisu zadovoljni ti nezahvalnici što se elita namučila dok im je omogućila smrzavanje na trgovima za Novu godinu “izmislivši” taj novitet koga ranije nije bilo, doduše jeste nešto slično za 1 maj, prvomajski uranci, ali to je iz onog trulog komunističkog sistema i to je nazadno i nezdravo za poresku masu. Trebalo je da im se smisli nešto što će im omogućiti da sutradan idu u apoteku i kupuju aspirine da liječe nazeb i šta ti ja sve znam nakon duge hladne noći na trgu. To je u njihovom interesu i zdravo za njih. A elita?Aaaa.. ne…, ona nije dorasla tim novim načinima izražavanja ljubavi prema Novoj godini, oni se zadovoljavaju sa odlaskom u inostranstvo, u luksuzne hotele, u ekskluzivne zimske centre, oni su skromni. Neće da se izdižu toliko visoko i da se pridruže poreznoj masi koja oduševljeno cvokoće na -5 Celzijusa uz po neku čašicu lošeg vina, bajatih viršli i u društvu već isluženih ili nižerazrednih muzičara.

Ali možda sam pretjerao, možda je po neki nedovoljno svjesni lider utrošio par minuta u društvu te mase, po savjetu svog štaba za prodavanje magle i trkom zbrisao u udobnu unutrašnjost luksuznog automobila ili hotela.

E sad, da ne kažete kako samo znam da brbljam i da sam isti kao i prodavači magle, tj ništa konkretno ne kažem, evo ja ću sada predložiti nešto što bi moglo biti vrlo interesantno za referendum. Jer pobogu kad se svi hoće riješiti neke glupe ideje, da ne bude njihova već širokih poreznih masa, hvataju se referenduma ili ti javnog izjašnjavanja sa tajnim brojanjem. A koliko je to sve u redu nije tema ovog mog meditiranja.

Dakle ovako, gledajući te prodavače magle i ovdje i tamo preko okeana, zaključio sam, da ama baš nikakve razlike između njih nema, svi prodaju maglu iz iste fabrike, koja se već ubuđala od starosti, jer ju prodaju stalno i uvijek istu iz početka. Pitam se samo dokle i kako se ne istroši, ali ni to nije tema. Prema tome da prijeđem na stvar.

Ovo što ću predložiti mogao bih prijaviti kao patent kod zavoda za inovacije i patente u prodavanju magle (*NA-politici). No pošto na prostorima Balkana još ne postoji takav zavod, odlučiću gdje da ga patentiram, možda u USA, Kongu, Saudy Arabiji ili u drugoj slobodarskoj državi, zavisno od zakona, gdje ću bolje proći. I imajući u vidu genijalnost inovacije očekujem da dobijem neku od ovih prestižnih političkih nagreada, koje su svojevremeno dobijali Moše Dajan, Golda Meir, Bil Klinton za izuzetni doprinos prilkom bombaškog disciplinovanja i uvođenja demokratije u okruženju i dalje. Moja inovacija je sledeća:

1. Ukida se plata svim političarima, na svim nivoima.

Obrazloženje: Sami izjavljuju da se bave politikom iz ljubavi prema širokim poreznim masama i da im je čast što to čine.

2. Izbore za sve političke funkcije finansiraće sami kandidati iz svog, a ne tuđeg džepa.

3. Da bi kandidat došao na višu funkciju, treba da uloži više sredstava i da ponudi više razvojnih programa, a ako ne izvrši dato obećanje, ima da ostane na funkciji dok to ne završi, i da plaća penale kao što široke porezne mase plaćaju za podignute kredite koje ne mogu na vrijeme otplatiti.I to će mu se posebno uzeti kao olakšavajuća okolnost prilikom ulaska u istoriju i sud istorije, jer znamo kako se ovdje kroji istorija.

4. Za najviše funkcije, kao premijer, predsednik i ministri,

pored ostalog kandidati bi morali da snose troškove i za svoje saradnike, jer to je posebno velika čast, mislim ta funkcija (*NA-prema njihovim ličnim izjavama nije im bitno šta ta funkcija i koliko donosi, bez razlike kada su bili na toj funkciji i kojoj su političkoj upsss prodavača magle, opciji pripadali).

I sad da zaključim, ovo je genijalan projekt (*NA-moje skromno mišljenje, preuzeto od prodavača magle) i nadam se da ću za njega prikupiti dovoljan broj potpisa (*NA-može i neoriginalnih, jer je ideja originalna) da ga proguram kao referendum, naravno o trošku širokih poreznih masa. Ako ne uspijem, onda nisam ništa bolji od njih. A sama ideja je dovoljno luda, da bi me proglasili genijalnim, i možda mi ponudili nagodbu (*NA-ma ono znate ispod žita, kako se zvaše ona pjesma…ide ovako …., …. bekrijo) da ne dajem na referendum, pa da i ja prodajem maglu malo. Ali evo pošto smo u toj fazi kad se daju obaćanja koja se ne mogu izvršiti, ja dajem obećanje koga ću se odmah odreći čim mi ponude koju kintu, a to je: “Ne predajem se lako…Ovo je tek početak..Nastavak uskoro slijedi ako ima ko dovoljno lud kao i ja da ovo objavi.”

Kao i svaki Novogodišnji san, i ovaj traje samo jednu noć, a priznajte i sami da ovo nema nigdje i neće ni biti, a bilo bi lijepo, jer bi se konačo oslobodili prodavanja magle….iako ste nesvjesni i drugi moraju, kao prodavači magle, da misle za vas, svjesno ćete shvatiti na šta mislim i oprostit ćete mi ovu ludost.

*NA- nesvjesni autor.

Visits: 48
Today: 0
Total: 862529