JA NEMAM DOM
Vedro nebo, zvijezde male,
pustinja kamena,
po neka rukovet trave sparušene,
vjetar je vreli miluje.
Gdje zađoh,
u golet, u noć,
umjesto tebi u san.
Procvjetao kaktus
prestupna godina je,
valjda mu vrijeme za to,
cvjetovi krupni bjeličasto žuti,
noć ih prozračna tamnijim čini,
a kaktus ko čovjek da je,
čak i ruke ima,
čini se na mjesečini.
A ja bih u tvoj san.
Ja skitnica,
što pola svijeta vidjeh,
nigdje ne stigoh
do u pustinju ovu,
dok me i ona strancem
ne prozove,
dok mi ne da nogu,
Onda mi ostaje samo
da se uselim u tvoje snove.
Ja skitnica, svoj dom nemama
sem da se tebi u san uselim
tu svoj dom da stvorim.
Stranac sam svagdje,
daj da tu ne budem,
tu u tvom snu,
jer ja nemam nigdje dom
sem u snu tvom.
(C) Božo Popadić Aktus
Valjda sam potrefio kako treba, a gdje će završiti sam Bog zna ;-).
Božo, Ma nisi ti tako loš u BLOGU. Radio si to uspešno i ranije. A završilo na pravom mestu. Ja sam samo obojio slova i dodao sličicu.
A stvar je u tome da si postvio pesmu kad si hteo. Pozdrav Ljuba.