Hoću da te volim

Želim da uđem u utrobu tvoju,

onako sav i bez ostatka

da se sklupčam poput fetusa

spojen na krvotok tvoj, da osjetim bilo

srca nam, tvog zajedničkog…

Potom prekrupna sa mnom

da me porodiš

bezbolno tiho i lako

i da me odmah na grudi priviješ

istog trena

ne mliječju

već dušom tvojom da me podojiš

pa od nje tople i meke

ovako drven i star da progovorim

porastem kao div

pa te poput ptičice uzmem na dlan i na rame svoje posadim

tu da poješ, cvrkutom i pjevom

i da zajedno kao jedno horizontima dalekim šetamo,

horizontima ovim ili onim

ležimo nauznak u travi među cvijećem i bubama

ili na pustoj plaži

gledamo nebo plavo i oblake bijele

hoću da te ljubavlju zamedim, posolim

hoću da te volim…

КИША ПЉУШТИ – КОЗИЋ САША

Облачно је

Киша пљушти

 

Расути тренуци

као фуријозна летња киша

 

По уснулим крошњама

дивљег кестена,

који тихо шуме

пуни емоција.

 

И све то

просуто је по путу

најлепше поезије

која је процветала у мени

у време пурпурних киша.

 

Скупио сам речи

по тој киши,

у врећу их ставио,

у кућу унео

 

Целу ноћ сам их сушио

слагао ,

и од њих

ову песму направио

и дао вам је

на читање.

 

А киша и даље пљушти