Kad usahnu strasti pod plaštom oluje
i isprazni dani u jedan se zbroje
zaurlaću glasno nek nebo me čuje
jedino ti si bila najmoje moje
I božanske ptice kad prhnu iz duše
dok najcrnje sumnje u srcu se roje
rasporiću stege što grudi mi guše
pevaću samo tebi najmoje moje
I beskrajne svode kad munja okiti
pa odorom presvuče dugine boje
ni istinu u srcu ne može skriti
jer ti zanavek beše najmoje moje
Dok poslednje misli u tišini struje
kad sene i tuge u jedno se spoje
ostaću da ćutim dok srce tuguje
jer ti beše zanavek najmoje moje.
autor
Jovica N. Ðorđeviċ
09.05.2026g.