Saša Milivojev – NEKA ŽIVOT BUDE PESMA

Saša Milivojev
Saša Milivojev

Saša Milivojev

NEKA ŽIVOT BUDE PESMA

Život da bude pesma,
a ne bojno polje.
Ne strah i besane noći,
već radost mirnoj zori.

Hoćemo gradove bez dima,
i nasmejana lica.

Cvetaju vrtovi,
i sijaju pustinje,
okeani pevaju o nežnosti,
ogromne su planine – ljubavi.

Vetrovi da donose mir,
ne odjeke bombi
i plač gladne dece.
Ulice da budu rajske bašte,
ne krvavi rovovi.
Svet da se uzdigne ka svetlosti
iz tame koja ga je prekrila.

Zaljubljeni bezbrižno da šetaju,
pesnici o dobroti da pevaju,
a ne o mržnji, patnji i zlu – na dnu.

Nijedna bomba uspavanku da ne utiša,
ni rat ne ukrade izlazak sunca.
Neka niko nikad ne zaboravi –
život nam je dat da se živi,
ne da se gubi.

Ustani, svete.
Ne u besu, već u divljenju.
Ne u osveti, već u zagrljaju.
Život da bude pesma,
a ti i ja – njeni stihovi.


Sva prava zadržana © Saša Milivojev. Strogo zabranjeno kopiranje prema Zakonu o autorskim pravima i intelektualnoj svojini

ТИХА ТУГА – КОЗИЋ САША

Тешко подносим дане своје, пунe скривене, тихе туге распламсане првим зрацима јутарње рутине.

Мисли лете, роје се , као пчеле кад осете цвет препун нектара.

Сазнање да сам опет сам буди пркос у мени , рођене у времену туге и среће које се у мени преплићу .

И по ко зна који пут скупљам снагу да пишем само мени познате догађаје , блиске и давно-садашње , који ме вребају као рибар са мрежом .

Он бар прода сву рибу , а ја је записујем , да ме казни , да ме сећа , да ме прати путем , као вечита истина мога живота