
Saša Milivojev
NEKA ŽIVOT BUDE PESMA
Život da bude pesma,
a ne bojno polje.
Ne strah i besane noći,
već radost mirnoj zori.
Hoćemo gradove bez dima,
i nasmejana lica.
Cvetaju vrtovi,
i sijaju pustinje,
okeani pevaju o nežnosti,
ogromne su planine – ljubavi.
Vetrovi da donose mir,
ne odjeke bombi
i plač gladne dece.
Ulice da budu rajske bašte,
ne krvavi rovovi.
Svet da se uzdigne ka svetlosti
iz tame koja ga je prekrila.
Zaljubljeni bezbrižno da šetaju,
pesnici o dobroti da pevaju,
a ne o mržnji, patnji i zlu – na dnu.
Nijedna bomba uspavanku da ne utiša,
ni rat ne ukrade izlazak sunca.
Neka niko nikad ne zaboravi –
život nam je dat da se živi,
ne da se gubi.
Ustani, svete.
Ne u besu, već u divljenju.
Ne u osveti, već u zagrljaju.
Život da bude pesma,
a ti i ja – njeni stihovi.
Sva prava zadržana © Saša Milivojev. Strogo zabranjeno kopiranje prema Zakonu o autorskim pravima i intelektualnoj svojini